Kutak za misli...
Moje je bolje
U čemu je duh Božića danas u odnosu na dvadeset godina prije?
Imati najbolje slike koje moraju ugledati svjetlo dana, a to svjetlo je ekran kroz koji sad gledaš.
Slike sa skrivenim porukama: imam ljepši bor, imam ljepši dom, bolje izgledam, imam skladnu obitelj, kod nas samo sreća i ljubav vladaju itd.
Kupuju se nepotrebne stvari, a sve da bi se na društvenim mrežama zadivilo ljude koje nije briga.
Naći će se i skupina onih kojima to ipak kopa oči, osjete malo zavist, ljubomoru, nelagodu. Onda pokušaju istim djelom riješiti svoj problem.
Jedan na jedan, pet na pet, tridesest na trideset, tisuću na tisuću. Širi se to, baš kao i naša posvuduša Coviduša. I sve je to postalo novo normalno.
U opisima su tu poruke mira i blagostanja.
Ne miriše mi na mir, više na nemir.
Zašto? Zato što postoji razlika kad vidiš nevidljive ljude s mirom u duši.
Karakteri s ulice
Ljudi različito doživljavaju druge ljude. Jednim dijelom smo sami zaslužni za to, dok je drugim dijelom osoba sa suprotne strane ta koja vlastitim razmišljanjima, stavovima, zapažanjima (ali i osobnim problemima, kompleksima te negativnostima koje gaji u sebi) stvara sliku i mišljenje o pojedincu.
Uobičajeno je da postoji jedna univerzalna slika o nekome i to upravo ona koju mi sami šaljemo, neverbalno ili verbalno. No, kako to obično biva, uvijek postoji druga grupa ljudi, bilo to dvoje ili njih pedeset, koji tu osobu percipiraju sasvim drugačije.
Jedan dio svoje osobnosti ispoljavamo unutar svoja četiri zida, u odnosu prema ukućanima. Drugi dio ispoljavamo u odnosu prema svojim prijateljima, dok je treći dio vidljiv osobama u prolazu.
Prva grupa ljudi:
Je li vam se ikad dogodilo da ste se igrom slučaja našli na istom mjestu s nekom nepoznatom osobom i da vam se ta osoba jako svidjela zbog načina na koji se ponaša? Primjerice, primijetili ste da se jako simpatično ponaša i da se smije na neki treći podražaj, baš kao i vi, dok drugi to uopće ne doživljavaju ili ne shvaćaju šalu ili uopće ne uočavaju da se nalaze u zanimljivoj situaciji.
Ili čujete osobu kako komunicira s nekim trećim, pa primijetite da je vaš istomišljenik u nečemu što vaša okolina baš i ne prihvaća ili ima neki problem koji i vas muči, a nemate nekoga tko bi to bolje razumio od osobe koju muče iste brige.
Ili vas nazove neka osoba i javi vam da je pronašla vašu osobnu iskaznicu, vaš novčanik s novcem, vaš mobitel i dovoljno joj je samo da vidi kako vam je drago što vas je pronašla da vam vrati vaše.
Ili ste na nekom istom predavanju ili slušate istog govornika pa imate iste vanjske reakcije i najradije bi se odvažili i stupili s tom osobom u kontakt, jer imate osjećaj da bi bilo sjajno družiti se s njome, ali nemate hrabrosti i bojite se da ćete ispasti nekakav čudak koji traži prijatelje na nasumično odabranim mjestima, jer nema nikog drugog oko sebe. I onda naravno, odustanete... I sjetite se te osobe kad idete kući ili sutradan i još koji put naknadno i žao vam je što je nikad više niste sreli...
Ili počnete pričati, na klupi u parku, na plaži, u čekaonici i baš se dobro osjećate, a onda morate ići i samo pristojno pozdravite i na tome ostane... Jer bi bilo čudno da ste išta drugo poduzeli.
Zapamtili ste te ljude, s ugodnim glasom koji bi htjeli češće čuti i s posebnim sjajem u očima koji bi htjeli češće vidjeti.
Druga grupa ljudi:
Onda vidite osobu koja se stvori na blagajni ili u ljekarni ispred vas dok vi čekate gotovo 10 minuta i ne pogleda vas, samo čvrstim korakom se usidri na mjesto ''ispred''. Ako kojim slučajem ovaj put ipak ne pustite da se po ko zna koji put to dogodi već prokomentirate da ste vi na redu, obavezno će reći: "Oh, nisam vas vidio/la." ili će reći da joj se žuri i da treba što prije biti gotova, pa je poslije vidite kako stoji negdje ispred surfajući na mobitelu bez ikakvih briga.
Zatim vidite osobu koja hoda sredinom u užem prolazu i ne pokazuje nikakve naznake da će se malo skloniti da bi oboje prošli u svom prostoru, jer očekuje od vas da ćete se vi dati u stranu i za sebe i za njega, a da njegov komoditet nećete narušavati.
Primijetite i vozače koji vam ne daju prednost koju imate, kao i one koji ignoriraju pješački prijelaz, iako teže pokretna starica ili maleno dijete treba prijeći cestu, ili one koji voze kroz naselje puno djece uz cestu kao da su upravo ukrali to auto.
Tu su i ljudi koji bacaju smeće po plaži, po prirodi i ne kupe ništa za sobom, jer ih nije briga.
Ponekad su to ljudi koji su bili iza vas kad vam je ispalo 100 kn, ali ne znaju ništa o tome, a poslije je kamera u trgovini pokazala da su ih bez razmišljanja upravo oni uzeli.
Ili se nađete negdje gdje pojedinci počnu komentirati neke stvari ili ljude i iz toga iščitate kako su otrovni.
Ta grupa ljudi su ljudi koje za razliku od prve grupe ljudi nemate želju upoznavati i ne želite više vidjeti takve obrasce ponašanja. Zbog njih gubite vjeru u ljude, možda i stvarate stereotipne načine razmišljanja, diskriminirate. Oni su kao hodajuće meso s maglom u očima i načinom govora koji bih opisala kao nasilan, nametljiv, zbrčkan-nesređen, neugodan uhu.
I to je taj treći dio vaše osobnosti koji nije vidljiv ni obitelji ni prijateljima, već samo ''slučajnim'' prolaznicima.
