Kutak za misli...
Sloboda i(li) konzumerizam
Sloboda. Ta ljupka ljepotica. Pluća života. Sunce dana. Povjetarac noći. Visina planine.
O njoj su se pisale pjesme, himne, knjige. Za nju su se vodili ratovi. Zbog nje se bježalo - od kuće, od sustava, iz države, iz zatvora. Zbog nje su se ljudi razilazili, ali i spajali. Sloboda je najveći graditelj.
Iz perspektive prosječnog čovjeka više nije pitanje je li čovjek slobodan ili ne. Pravo pitanje je koliko je čovjek slobodan?
Ne postoji jednadžba koja bi na to pitanje mogla dati odgovor, ali postoji niz aspekata iz kojih bi mogli sagledati koliko slobode osjećamo.
Osjećamo, jer sloboda je unutarnji osjećaj.
Netko će reći: "Zašto se tako lijep momak zaredio, baš šteta što je sam sebe zarobio." Ali vjerojatno uz sve prednosti i nedostatke takvog života (kao i svakog drugog načina života), taj ''momak'' osjeća veću slobodu nego mnogi od nas.
Dvije osobe sa sličnim načinom života mogu se osjećati sasvim različito. Jedna se može osjećati slobodno, zadovoljno i motivirano, dok druga može osjećati gušenje, nezadovoljstvo i sputanost.
Sad bi ovaj tekst mogao ići u sto smjerova, ali...
Postoji nešto specifično, što većina ljudi vidi kao slobodu, a ne prepoznaje kao prijetnju slobodi. To je konzumerizam. Trgovački centri, online kupovina, prodajni oglasi, akcije, reklame. Sa svih strana se toliko toga nameće do tolike mjere da nas baca u ropstvo stvari, a mislimo da smo slobodni.
Svaki dan nam se šalje poruka: "Trebaš ovo. Kupi ovo. Ovo je in'." A sve te stvari nas nepotrebno vežu, guše, a neke čak i fizički sputavaju kroz prolaze u kući. Počinju nam i smetati, stalno su tu u našem domu, ne odlaze, smetaju, ne daju proći - kao da su one nad nama. I onda više nije dovoljna kuća, potrebno je skladište ili u najmanju ruku puno organizatora koje opet treba - kupiti.
Pogledajmo u naš dom. Ima li stotinu sitnica koje baš i nemaju neku posebnu svrhu? Otvorimo naš ormar. Bi li nam dobro došao još jedan? Možda i dva, ako jedan nema dovoljno polica.
Natrpavamo li se stvarima? Sto ukrasa, svaki lijep, ali nijedan baš ne dolazi do izražaja kad ih je toliko. Koja mu je onda svrha? Da kupi prašinu? Kupujemo li odjeću koju ne stignemo nositi treću godinu zaredom? Toliko lijepe odjeće, a nigdje prilika za sve to iznositi.
Je li nam potrebno iskoristiti akciju seta ručnika koji su jeftiniji za 40 kuna na 6 komada, a lani smo kupili nove? A tek ona sredstva za čišćenje, ponuda 2+1? Onda ih imaš devet komada i ne stigneš ih potrošiti u godinu dana, a u međuvremenu još pet puta bude takva ponuda.
Čemu je sve još lani prošao rok trajanja? O ne, ovi lijekovi stoje skoro od prošlog tisućljeća, nisam ih valjda koristila? Očito ne, glava je na ramenima, a pali su u zaborav tako dugo jer su bakini, a nije ih stigla potrošiti.
Stanimo! Ne bi li bilo lakše održavati čistoću i prozračnost našeg doma da malo promijenimo postavke u glavi? Ne bi li osjetili jednu neočekivanu razinu slobode i poletnosti da imamo 70 % manje stvari?
Prvo moramo nadmudriti sami sebe u situacijama kad vidimo nešto što je lijepo i povoljno.
Razlozi poput "Pa bila je akcija. Vidi ovo, baš je dobro, neka stoji." nisu dobri razlozi.
Riješimo se stvari kojima je istekao rok trajanja, stvari koje su odavno poslužile svojoj svrsi, dijelova za koje ne znamo čemu uopće pripadaju, odjeće i obuće čija prilika za nošenje dolazi ama baš nikad (vjenčanica može ostati, pogotovo ako je bakina).
Pokrenimo svoju akciju, akciju oslobađanja od nepotrebnih stvari - daj, prodaj, baci. Promijenimo balkanski mentalitet sakupljanja i odlaganja.
Vjerujte, život će poprimiti jednu sasvim novu dimenziju. Novčanik također.
Za razliku od većine proizvoda, garancija za ovu akciju iznosi duže od 10 godina.
