Kutak za misli...
Divni ljudi odlaze
Dobar dan. Ili pak da kažem evo još jedan novi dan, a još jedna dobra i kvalitetna osoba koja odlazi - iz domovine. Nikakva novost, o tome se priča u vijestima, emisijama, među ljudima.
Ali... osobno se ne mogu oteti dojmu da su to oni ljudi koje malo bolje poznajem i koje prepoznajem kao iznimno kvalitetne osobnosti, inteligentne, radišne i neiskvarene mlade ljude, koji su moj život, a neki i moju svakodnevnicu nezamjenjivo obogaćivali onako kako samo oni znaju i umiju samom svojom prisutnošću i originalnošću.
Pitam se je li im to samo život tako posložio (pa time i meni da mi nedostaju) ili iz hrvatske države mahom odlaze baš takvi ljudi.
I odlaze svima, državi i ljudima, nedostaju obitelji i prijateljima.
I kad se smjeste, snađu, zaposle, skrase
i kad ih pitaš: "Kako ti je tamo? Hoćeš li se vratiti ubrzo?",
mahom isti odgovori: "Odlično je, ljudi su odlični, nemam primjedbi, ništa mi ne nedostaje, upoznali smo super ljude, svugdje se poštiva red, napokon se osjećam da sam po mentalitetu tamo gdje pripadam."
Pritom uskoči i lagani prijedlog: "Zašto i ti ne dođeš, svidjelo bi ti se i bili bi blizu..." Tako je i otišla prijateljica prijateljice, pa druga prijateljica, pa treća, pa se sprema i četvrta... ili je to već sedma... I svaka je zadovoljna svojom smjelom odlukom.
Onda se zahvališ i kažeš: "Već sam pustila korijenje... Ali nikad se ne zna što život nosi. Zasad mi je dobro i ovdje."
Onda pustiš da te nosi doživljaj svijeta kojeg vidiš oko sebe, sa svim manama i vrlinama sustava (u vrline sustava ću prvenstveno ubrojiti sustavnu ljepotu Lijepe Naše i to mi je nedvojbeno najljepši doživljaj).
Onda pustiš (ili ne daš) da ti doživljaj čine (ili kvare) ljudi, sa svim manama i vrlinama koje imaju.
E tu smo.
Zašto imam osjećaj da ljudi koji se općenito lažno smiješe, pristupaju ti da bi "pokupili" informacije koje njih zanimaju da bi napredovali u svojoj kreativnoj ogovaračkoj karijeri - neće prenositi drugima onako kako jest, jer to ipak nije tako zanimljivo,
već će dodati koktel svojih misli, osjećaja, doživljaja riječi i situacija koje nikom ne idu u prilog.
Nužno će stvoriti krivu i pogrešnu sliku o osobi A, B, C, D... pa sve do osobe Ž.
Da su kojim slučajem u inozemstvu, čak i o osobama X i Y.
Barem bi onda osobe Ć, Č, DŽ, Đ, LJ, NJ, Š i Ž bile pošteđene njihovog nepotrebnog društvenog aktivizma.
Toliko volje i interesa za tuđe živote, no ni "a" od aktivizma u temama od životnog pa i planetarnog značaja. Takve ih teme ne zanimaju.
Je li to taj mentalitet? Onaj od kojeg bježe ljudi koji su otišli (ili su možda pobjegli), onaj uz kojeg se nisu osjećali kao da mu pripadaju? Odu li nam pametni, trezveni, kulturni i emocionalno zdravi ljudi, tko će nam ostati?
Ostati će još neki ljudi, a kojom srećom i pokoji čovjek koji će biti dio naše nematerijalne kulturne baštine.
Sutra je opet novi dan i ovo će ovisiti o svakom novom sutra.
