Dragi lastane, gdje je granica?

Ovo pitanje mi se opet pojavilo nad glavom.

Radim u muškoj firmi, dečki uglavnom moje godište... Svi pametni i zgodni (naravno i ja).
Obzirom da sam cijeli životu u muškom društvu, nije mi bio nikakav problem uklopiti se u ekipu.

Kao što je opće poznato, majka priroda me nagradila sa visinom od skoro 2 metra, širokim bokovima i dva čvarka na mjestu poprsja.
Neki bi rekli da su velike riti zapravo jako popularne (ali o tome ću ja imati štogot za reći). Uzak struk ali zato guza ko taćke... to je tema za neki drugi put.
Ono na što danas bacam poantu ide malo u drugačijem smjeru.

Kao što rekoh, majka priroda me "obdarila" sa dva čvarka umjesto poprsja, i to je vječiti predmet (a kako najblaže reć) razgovora i sprdnje :p
u pravilu stvarno imam toleranciju za to, ali u petak mi je pukao film.
Oni nisu prestajali!

Često znam reći da sam ja njihov "buddy" bez obzira što sam žensko, i da je samo pitanje kada ću početi s njima hraćkat preko plota", ali što je previše je previše.
Žalim reći kako sam ja zadovoljna sa svoja dva čvarka, i ne pada mi na pamet ići na bilo kakav zahvat povećanja istih.... kakvi su-moji su. svjesna sam ja koliki su moji čvarci ali zbilja nakon 7 godina nemam volje slušat o tome na posprdni način.

U petak sam se demonstrativno digla s pića! Što se komentiralo nakon mojeg odlaska- ne znam. Pretpostavljam da jednostavno dugo "nisam dobila" pa sam nervozna. Cijeli vikend se nisam udostojila odgovorit na poruke. htjela sam ih riješit ko piliće :)

Ljutnja je danas nešto malo manja, ali ne do mjere da želim sjest na kavu s njima.
Dok su moji čvarci njima problem ili tema za komentiranje- i ja sam.... pa ćemo vidjeti što im je draže :p
p.s. zanimljivo je kako ljudi vole komentrati nešto što ne postoji :) :)

Oznake: Osobno