Prije i sad https://blog.dnevnik.hr/dubcen
nedjelja, 10.01.2010.
Napad na Ribnik
Planirali smo 21. studenog 1991. raketirati četničku bazu i štab u Barletima kod mosta Jadove. Plan je bio da se u podne izvrši napad s vodospreme u Bilaju na više objekata. Moja grupa je stigla oko jedanaest sat u Bilaj kod kuće jednog našeg kolege. On duže vrijeme nije bio kod kuće pa je obilazio počinjenu štetu od granatiranja, a mi smo u kući čekali da njegova majka skuha kavu. Petnaestak minuta kasnije pozvao me je van i pokazao da je nešto zadimilo na vodospremi. Gledali smo obadvojica bijeli dim na vodospremi kad se čuo plotun od Volarice, a zatim su vodosprema i Srednja glavica bili zasuti raketama iz višecjevnog raketnog bacača. Pet, šest raketa palo je na samu vodospremu, a nekoliko po glavici.
Zatim je iz Vrepca i Ostrovice počelo granatiranje Bilaja, a tenkovi od ostrovičkih štala gađali su crkvu sv. Jakova u Bilaju. Povukli smo se u kuću jer je sve prštalo od gelera, a granate su padale oko kuće. Tad smo dobili poziv s položaja ispod Berluka da su napadnuti s pješadijom i tenkovima od Metka. Pod granatama što su zasipale Bilaj nije bilo moguće odmah krenuti, te smo sačekali nekoliko minuta, a zatim je ponovno uslijedio poziv s te linije
- Trebamo pomoć. Imamo ranjenih i mrtvih – dobili smo njihovu poruku.
Ispod Gradine put se račva, a mi smo krenuli lijevim putem i izbjegli liniju granatiranja te bez većih problema stigli na glavnu cestu prema Ribniku. Nakon petsto metara bili smo otkriveni, a njihovi izviđači su naveli vatru na nas. Nekoliko granata palo je blizu, tad smo ušli u dvorište jedne kuće i našli zaklon u konobi. Nismo se dugo zadržali krenuli smo dalje kako je cesta otvorena i vidi se kretanje njome ponovno smo bili direktno gađani na ulasku u mjesto San. Jedna granata iz haubice udarila je pod samu cestu, a vozilo se zanijelo od udarca kao da smo na ledu.
Uspjeli smo doći pod sami Berluk i tu susreli Karla Šimića. Bio je ranjen u nogu, rekao je da je jedan naš poginuo i da ima još ranjenih i da su četnici upali od željezničke pruge i sada su kod kuće Matića. Stali smo u dvorište kuće uz put koji vodi kući Matića. Nas trojica pošli smo kroz dvorište prema pruzi, a jedan je krenuo putem. Iza dvorišta bilo je dosta niskog grmlja kroz koji smo stigli bez problema u kamenjar, a odatle se vidio jedan dio puta kod Matića kuće. Na putu su stajala dva vojnika prema kojima je išao naš čovjek. Mislio sam da su ta dva vojnika naši sve dok naš čovjek nije skočio u zaklon i zapucao. Tad smo mi zapucali prema njima, a imali su u putu dobar zaklon pa ih nismo pogodili, a zatim su pobjegli prema pruzi. Dok se ovo događalo tenkovi su stigli na Berluk kod Sekulićeve kuće i tukli po Ribniku kuću po kuću. Vratili smo se k vozilu da uzmemo opremu. Pošli smo preko polja do mosta iza kojega je Stari Grad s kojega je vidljiv prostor oko Berluka. U pomoć su došli specijalci iz Gospića koje je vozio Kundre mlađi u oklopnom transporteru. Zaustavio se na čistini gdje je netom prije gađao tenk. Uspjeli smo ga upozoriti da je na nišanu tenka i da se odmah skloni s tog mjesta.
Stigli smo na most, a lijevo iza mlinice optočena rijekom Likom, nalazi se uzvisina s ostacima Staroga Grada. Odavde se vidi jedan tenk koji je bio između kuće i štale na Berluku. Trčeći smo krenuli do zaklona odakle bi ga mogli pogoditi. Kad smo izišli na otvoren prostor iz Brezika se pojavio bov pucajući iz protuavionskog topa na nas. Bili smo još daleko od zaklona, a nismo se mogli ni vratiti, jedina nam je bila šansa povući se prema rijeci Lici. Ni ovdje nije bili zaklona, a bov je nastavio pucati po nama, pa smo morali preko vode. Preplivali smo Liku i ako je bila kasna jesen nisam znao da li je bila hladna. Na drugoj strani rijeke ukazala se šansa da ipak pokušamo raketirati taj tenk. Naš vozač toliko je bio ljut da je odmah postavio lansere i zalegao kako bi tukao po tenku. Prvom reketom prošao je nešto iznad njega, a drugom pogodio je u štalu blizu tenka. Drugog tenka tukli su specijalci sa zoljama i raketnim bacačima te su se tenkovi počeli povlačiti. Nakon povlačenja četničkih tenkova uslijedio je žestok topnički napad na Ribnik. U idućih pola sata na Ribnik je palo petstotinjak granata. Mi smo se dočepali konobe u "hotelu Granata", tu je došlo i nekoliko pričuvnih policajaca.
Nedugo zatim kuća se zatresla, a mi smo popadali na pod. Kad se prašina razišla, za čudo, svi smo bili čitavi, tek smo kasnije vidjeli da je iz haubice 150 mm pogođen zid od ograde koji se nalazi ni dva metra od kuće. Nakon toga sve je utihnulo. Rezultat ovog napada bio je da je svaka kuća dobila po granatu. Na Berluku nije ostao ni jedan tenk, a za vojnike nismo znali. Napravljen je plan da se po noći dođe na Berluk. Kasnije je to i učinjeno, a tamo osim nekoliko zolja i nešto podmetača nije bilo nikoga.
| siječanj, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SADRŽAJ:
POVJEST BILAJA
- Bilaj kroz vrijeme
- Bitka kod Bilaja 1809.
PRIČE DOMOVINSKOG RATA
- Napad na Klisu kod Ličkog Novog
- Prvi oružani sukob u Lici
- Klopka kod Krive Like
- Napad na Ribnik
PRIČE
- Čestit i zahvalan
- Marko
- Brat mog oca
- Sveta voda
- Garov