Dubai2

četvrtak, 27.07.2006.

Novi Stari Muscat I

Sad sam se sjetio da je ostalo toliko toga iz naseg svibanjskog putovanja u Muscat sto jos nije objavljeno. Krenimo redom...
Stari grad u Muscatu je potpuno obnovljen. Nazalost, ne za onu funkciju koju je imao nekad, nego se u njemu nalazi sultanova palaca i uz nju vezane institucije. Dakle, vecinu vremena pust i ljudima nepristupacan dio grada. Mislim, fizicki je pristupacan, jer je kontrola prolaza kroz vrata Muthaib, glavni ulaz u grad samo formalna, ali unuta nema stvarnog zivota.

Cak su i nekadasnje zivopisne osmatracnice dobile svoj betonski oblik, morate priznati, nimalo atraktivan...

...a i gradski bedemi su jos tu. Malo modernizirani, ali jos uvijek imaju istu funkciju kao nekad...

Nesto dalje od samog administrativnog djela, sjeverni ulaz, vrata Al Kabir, ipak su zadrzala svoj prvotni oblik...

...kao i ona na jugu. Medjutim, ova juzna ne odvajaju nista od nicega, jer su se za vrijem zadnje restauracije ni kriva ni duzna nasla u dvoristu jedinog ministarstva koje je Sultan Qaboos zadrzao u svojoj blizini - Ministarstva financija....

Upravo to zadnje preuredjene ovog dijela grada je izazvalo kontroverzna stajalista onih koji skrbe o povjesnoj bastini Omana, jer je sultan pozelio imati nesto dalji pogled iz svoje palace Alam, pa je srusio gradske zidini i napravio prostrani trg...

...sa arkadama. Navodno bi ovo trebala biti nulta tocka muskatskog turizma.

Inace, osiguranje nije strogo kao u Islamabadu, jer se palaci moze prici do same ograde, a i kolni ulaz sa druge strane je dostupan, pa nije rijetko da se Sultana Qaboosa i vidi. (Sad, bas, na kavu s njim se ne ide, takvi drzavnici su unikatni.)

Nekadasnje ville trgovaca, igradjene odmah pored gradskih zidina su sada naseljene drzavnom administracijom...

...iako su sva ministarstva izdvojena na drigom kraju Muscata. Osim, kako sam vec rekao, Ministarstva financija. Njega Sultan nije dao maknuti...

...a u okolnih nekoliko zgrada, uredjenih vrlo lijepo je smjestio ostale urede vrhovne vlasti...

Kao sto vidite, ovaj dio grada je jako lijepo sredjen, ali kao da je mrtav, na ulicama neka nikoga, iako pristup nije zabranjen, vec je, naprotiv, reklamiran od strane muskatske turisticke zajednice...

(Nastavak slijedi...)

- 06:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 25.07.2006.

Margallas

Prosli utorak, negdje oko 6 popodne... Iako bi bilo za ocekivati da smo u krevetu nakon napornog dana i vec dvije noci, mi smo u predvorju hotela i promatramo Numenius arquata, Limosa limosa, Calidris minutus, Larus argentatus, Larus genei, Cursorius coromandelius, Galerida cristata i sve ostalo sto pliva i roni u akvariju pored recepcije...

Razlog: nas sofer Naveed se ponudio da nam pokaze Margallas, Murgazar, Saidpur, Nurpurshahan i jos neke toponime koje nisam stigao memorirati. U svakom slucaju, pogled iz Marriota izgleda ovako...

...a one planine koji rastu odmah na rubu grada su izgledale vise nego primamljive. Islamabad je izgradjen na samom rubu velike ravnice i od njega preko doline Inda, pa sve do Punjaba i indijske granice nema nikavih prirodnih prepreka. Ali zato odmah na sjeverozapadu, par stotina metara od sektora F-6, F-7 i F-8 pocinje planina Margallas i niz planinskih lanaca se od nje proteze sve do Europe. Zamislite da se vozite Vlaskom i skrenete u Petrovu, a tamo vas doceka ovo...

...i odmah nakon par stotina metara ulaz u park sa zooloskim vrtom...

Nakon nekoliko zavoja vec smo iznad grada. Sa jedne krivine se vidi velika Faisalova dzamija...

...a na drugoj strani visoke pakistanske planine nastanjene, necete vjerovati, majmunima...

Kad smo odmakli izvan grada na nekih 7-8 kilometara na istocnoj strani su se jos nazirale konture islamabadskog poslovnog "plavog" sektora i njegove pravokutne ulice...

...a sa zapadne strane sasvim drugi svijet: medju planinama se nalazi malo selo, u kojemu se nije nista promjenilo izgradnjom Islamabada. Kao da je metropola jos uvijek danima voznje daleko, a ne samo 15-ak kilometara.

Dok smo uzivali gledajuci zelene obronke Margallasa sa svjetlima Islamabada u pozadini...

...naglo se otvorio apetit, pa smo krenuli prema gradu...

- 21:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.07.2006.

Mariott

Strasno je kad u jednom gradu imate samo dva dobra hotela.
Jos je gore kad manageri tih dvaju hotela znaju da su jedini dobri u gradu.
Ali najgore je kad u jednom od ta dva hotela znaju da je onaj drugi pun.
E, "Serena" je bila puna, pa je svih 38 recepcionera u "Mariottu" napregnulo "sive stanice" da nadju najkreativniji nacin da nas oderu. Prvo, nemaju cijenu za "early check inn". Ako hocemo u sobu prije 9:00 moramo platiti prethodnu noc. A znaju kad dolazi avion iz Dubaija i znaju da cemo doci u 8:00. Na posalicu kolege da cemo pola sata sjest na kavu pa se onda chekirati recepcioneru je tlak skocio na 200: "Ako niste kod nas od jucer, onda nisam siguran da cu imati sobe za vas..." - rekao je lukavo shvativsi da je jedino o cemu razmisljamo krevet. Tako smo platili 3 nocenja, po 10000 rupija svako, iako smo u hotelu spavali 3-4 sata.
Medjutim, posto placa nas multinacionalni koncern, zazmirili smo na naglu promjenu cijene (a nadamo se da ce i sef zazmiriti), jer je nakon te administrativne papirologije na red dosao krevet...

...a za odmor nakon spavanja kauc...

Stavili su i dio za umaranje, ali nije mi bilo do surfanja...

...vise me je privlacio ovaj LG. Pa gdje si bio cijelo prvenstvo????

Medjutim, posao je posao, i nakon 2 sata sam se morao rastati teskom mukom od kreveta i otici (zajedno sa svojim podocnjacima) do ureda...

...a i tamo je bilo ugodno. Barem meni. Naime, sto i neka prezentacija na moju omiljenu temu i nije neka posebna gnjavaza. Ali, nekima je ovaj put bila prva...

...kao npr. mom kolegi Mohammadu Tabariju. Pogledajte samo kako usiljenim osmjehom pokusava sakriti tremu i iscekivanje hoce li stvarno pitanja pakistanskih inzinjera biti gluplja od onih koja su mu 4 godine postavljali bristolski profesori... Majstor za improvizaciju. Kao da je od mene ucio.

- 17:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2006.

"...'Ko to tamo peva?"

Primjetili ste malu prazninu u nasem kalendaru prosli tjedan? To je zato sto sam proveo tri ugodna dana u Pakistanu. Neki su bili skloni to protumaciti kao zbijeg od ratnih strahota u Libanonu, Izraelu i Palestini, medjutim, ovdje se radilo o necemu drugom, iako jako brinemo zbog dogadjaja na Bliskom Istoku i nadamo se da ce se sve brzo rijesiti i da ce sve svi koji su uvuceni u taj besmisleni sukob zivi i zdravi vratiti kucama.

Dakle, ako se sjecate mog zadnjeg puta u Islamabad, umjetno stvoreni grad sa pravokutnim sektorima i tri policajca na 100 kvadratnih metara, trgovinama laznom pashminom i piratskim CD-ovima, sjetit cete se da me bas i nije odusevio. Novi put, sa prenategnutim rasporedom i predivno planiranim letovima u 2:55 u noci za Islamabad i 3:40 ujutro za Dubai nisu uljevali nadu da ce grad ovaj put na mene ostaviti bolji dojam.
Medjutim, dogodilo se upravo suprotno. Ljubazno osoblje islamabadskog Mariotta me je docekalo sa pristojim autom, za razliku od zadnjeg puta kad sam se do hotela vozio autom sa improviziranim klima uredjajem kojem se kondenzirana voda sljevala u bocu Coca-Cole pored mojih nogu. Iako je bio jutarnji rush-hour, vozili smo se praznim ulicama Islamabada, jer je grad napravljen kao skup pravokutnih sektora koji imaju rezidencijalni i poslovni dio, tako da nema nikakvih guzvi, svi zive tek nekoliko minuta hoda od ureda. Za razliku od Lahorea i Karachija, voznja Islamabadom je uzivancija, jer se vozite kroz zelene tunele u kojima sunce probija gusto granje. Tek nekoliko glavnih ulica ne izgledaju kao da se vozite kroz sumu, a ovdje mozete vidijeti jednu od njih, okomicu koja prolazi pored parlamenta i predsjednicke place, vjerojatno najcuvanijeg mjesta na svijetu poslije Bijele kuce.

Unatoc tome sto je promet bio dosta rijedak, iz vozila sam mogao snimiti nekoliko unikatnih primjera pakistanskog javnog prijevoza. Prvo sto cete primjetiti su ekonomicni mini-busevi.

Dosta su ekonomicni zato sto je ova slika zapravo dosta rijetka. Naime, ovi mali divovi voze do 18 ljudi, unutra ih se ugura 12, jos 2 pored vozaca, a ostali svugdje okolo. U pravilu zadnja dvojica vise drzeci se za ostale putnike i od samog vozila korste svega pola stope. Znakovito, ali tvtka koja ima najveci udio na trzistu ovih autobusa se zove "Bolan".
Kako smo se priblizili gradu, promet je bio malo gusci, ali jos uvijek nije bilo guzvi. Medjutim, udjete li u Rawalpindi, grad koji je gotovo spojen sa Islamabadom, upoznat cete i drugu stranu Pakistana. Zapravo, posto Islamabad odudara od svega ostalog, u Rawalpindiju, gradu kaoticno nabacanih kuca bez ikakve infrastrukture upoznat cete pravi Pakistan.

Dakako, pojacani promet trazi i nove oblike prometa, pa smo kod sredisnje tocke grada, tzv. Zero Pointa, vidjeli i napredniji oblik javnog prijevoza, koji moze ukrcati i do 60-ak ljudi, ovisno o tome uspije li vozac natjerati "sredinu da malo pogura"...

Svaki autobus ili kamion je nakicen kao da je na Rijeckom karnevalu ili berlinskoj Love Parade...

...samo nekoliko puta vise. A ovdje mozete vidjeti autobus koji je bio koristen za snimanje filma "'Ko to tamo peva?". Medjutim, ovdje ne pripada "firmi Krstic", nego nepoznatom pakistanskom prijevozniku koji ovaj oblik transporta naziva "de luxe"...

Cekajte samo da vidite prednje djelove autobusa i kamiona. Osim sto je dodatno ukraseni "spojlerom" koji je nagnut prema naprijed i samo pravi otpor zraka vecim, vrata su drvena...

...medjutim to u potpunosti zadovoljava pakistanska sigurnosna pravila. Kao i ovaj poluprazni kamion...

...a poluprazan je zato sto sam vidio i manje kamione sa puno vise tereta. Nadalje, benevolentno tumacenje sigurnosnih pravila se odnosi i na manja prometala poput lokalnog mljekara...

...a pravila su ista neovisno o tome je li vozite krumpir ili putnike. Ovo je snimljeno u brdima uznad Islamabada.

Unatoc tome, u Pakistanu jos nisam vidio prometnu nezgodu, niti kvar na cesti...

- 08:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 21.07.2006.

Brener

Pisali smo o "zlocinu i kazni", pa o "kazni bez zlocina". Sad bi na red trebala doci prica o "zlocinu bez kazne" i vec smo nasli dvojicu Indijaca koji bi trebali biti glavni "junaci" price. Medjutim, u trenutnoj situaciji, kada se dogadjaju strasni zlocini koji vjerojatno nikada nece biti kaznjeni, bilo bi glupo dvojicu nasih junaka, indijske sirotinje, nazvati zlocincima.

Zavrsena je jos jedna saga koja se protezala vec godinu dana, slucaj "Oasis" je zakljucen rezultatom 0:0, ako ne racunamo oko 300 milijuna stete koju ocito nitko nece pokriti.
Naime, proslog ljeta vlasnik Oasis Shopping Centra je odlucio renovirati svoj golemi objekt. Moram priznati da sam bio sentimentalno vezan za Oasis, jer sam tamo potrosio svoju prvu placu po dolasku u Dubai na krevet i neki sitniji namjestaj. Zato smo tamo cesto isli, iako se osim Home Centra i nije imalo sta za vidjeti. barbara je satima hodala po trgovinama cipelama, a ja bi citao novine u kaficu. Kad je pocelo renoviranje centar nije bo zatvoren, nego se radilo po fazama, a kupci su preskakali ponore i prolazili kroz tunele psujuci sve zive i mrtve vlasniku, upravi ili tko god da je bio potpisan ispod glupog natpisa "We do this for you! Sorry of inconvenience!".
Kad je sve konacno bilo gotovo centar je zablistao novim sjajem. Sjaj je bio nesto jaci u noci 8. rujna, kad nije sjajio samo Oasis Shopping Mall, nego cijeli Al Quoz.
Prije toga, poslovodja je povjerio brener Zabentu Fernandu i Yenu Reedyju, Indijcima koji su se prihvatili posla bojeci se otkaza. Ocito nisu bili dovoljno strucni i centar je izgorio u svega nekoliko sati, progutavsi tone namjestaja i ostalih artikala. I cipela... kiss
Srecom, ljudskih zrtava nije bilo...

Nekoliko mjeseci kasnije, rusevine centra su uklonjene, a na sudu se vodilo nekoliko procesa: podizvodjac protiv svojih radnika, investitior protiv izvodjaca, zakupci prostora protv investitiora. Iako ste mislili da ovdje vladaju zakoni jacega, Emirati pocivaju na svojim zakonima, ma koliko cudni oni bili. Kao i u vecini zemalja sa vladavinom prava, da bi netko bio kriv, to se mora dokazati. A u sillnoj komplikaciji, nije bilo moguce dokazati jesu li radnici lagali da su strucni za rukovanje brenerom, ili je poslovodja njih natjerao, nije bilo jasno je li to uopce bio posao tog podizvodjaca, je li drugi podizvodjac stavio vatrootpornu oplatu... U citavoj toj zbrci i svadji "krupnih riba", sudac je poslao ovu dvojicu nestretnih Indijaca kuci, a odmah su se razrijesili i ostali procesi...

Zakljucak: nitko nije kriv. Pa kad kazete da u Emiratima nema postivanja ljudskih prava...

- 16:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2006.

Kazna bez zlocina

U prethodnom postu ste vidjeli kako je jadni Bugar zbog 3 Heinekena zavrsio u visegodisnjem utamnicenju. Sada cete vidjeti koliko vas moze kostati prevozenje alkohola kroz emirat Sharjah, cak ako nitko ne strada.
Kao sto znate, u Dubaiju je alkohol prilicno skup, osim za sretnike koji ucestalo prolaze kroz dubajski aerodrom i pri svakom prolazu mogu unjeti 4 litra vina ili zestokih pica, odnosno 8 litara piva. party Ostali idu u emirat Ajman gdje je trgovina alkoholom potpuno slobodna. Medjutim, izmedju Ajmana i Dubaija se nalazi emirat Sharjah, u kojemu je trgovina, prevozenje, konzumiranje i posjedovanje alkohola zabranjeno.
Sadanandan Prasad bio je jedan od mnogih koji su testirali zivce sharjaske policije. Vecina ih vozi oprezno, jer je vjerojatnost rutinske kontrole tako mala i policija moze konstatirati prevozenje alkohola jedino prilikom prometne nezgode. Iako imaju Bollywood, Indiojci su losi glumci. Sama pojava policije uspanicila je Sadanandana, te su tu jednu rutinsku kontrolu obavili bas nad njim. Kaznjen je sa 53 dana zatvora.
Medjutim, dok prosjecni Hrvat svoju putovnicu drzi doma, na Bliskom Istoku je to dokument kojeg najcesce kao hipoteku drzi poslodavac. U Barbarinoj bolnici cak i zapadnoeuropski doktori deponiraju putovnicu kako ne bi pobjegli sa stetoskopom. Tako je i Sadanandan svoju putovnicu drzao samo do dolaska u Dubai, a potom je ona bila zakljucana kod poslodavca i naposljetku u policiji u Sharjahu dok je bio pritvoren. Posto nije naviknut da mora brinuti o svom putnom dokumentu, gospodin Prasad je bio uvjeren da ce putovnicu policija vratiti poslodavcu, pa nije prijavljivao eventualni nestanak.
Godinu dana kasnije Etisalat ga je podsjetio na telefonski racun od oko 40 tisuca dirhama. Bio je nemalo iznenadjen kad je vidio da je ugovoru za taj telefonski broj prilozena njegova putovnica. Odmah je prijavio slucaj policiji u Murraqqabatu. Policija u Sharjahu je priznala da je putovnicu zaprimila, ali ne nije vratila ni zatvoreniku ni poslodavcu, pa je Sadanandan Prasad po hitnom postupku dobio novu putovnicu od indijskog kozulata. No, ni tu prica ne zavrsava. Kad je odlucio produziti vizu, odmah je bio uhicen u policiji, jer je korisnik njegove putovnice izdao nekoliko cekova, koji se naravno nisi mogli naplatiti. Sitnica neka, 150 tisuca dirhama. Proveo je u pritvoru nekoliko dana samo zato sto je taj slucaj vodio drugi inspektor, a ne onaj kojemu je prijavio kradju. Kad su se dva inspektora konacno usaglasila, Prasad je opet pusten na slobodu, ali istog dana je opet uhicen, zbog nova dva ceka. Ovaj put se radi o 200 tisuca dirhama. Nitko u policiji emirata Sharjah ne zna kako je putovnica nestala iz njihovog sefa, niti ce itko odgovarati za to. Osim Sadanandana Prasada, naravno...

Pusten je uz jamcevinu (nadam se da nije platio cekom), medjutim neucinkovita policija u Sharjahu nije uspjela objediniti sve slucajeve u jedan i osloboditi ga posto nije kriv, nego bi bio privodjen svaki put kada bi netko prijavio nenaplativi cek sa njegovim imenom i ostajao bi u pritvoru dok se netko u policiji ne bi sjetio njegovog slucaja. Tako je skupio sedam mjeseci zatvorskog staza, a njegova supruga, od koje je otisao na rad u Emirate samo 3 mjeseca nakon vjencanja je prodala njihovu kucu kako bi se isplatili sudski troskovi.
Dakle, ako dolazite na rad u Emirate, drzite putovnicu pod nadzorom.

- 18:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.07.2006.

Zlocin i kazna

Mozda sam predobro zborio o Englazima u prethodnom postu, pa je vrijeme da ih bacim nazad na dno moralne ljestvice, gdje su se inace sami prikovali...

Ane i Kate
Pretpostavljam da se svi sjecate "slucaja" koji je potresao Makarsku prije nesto vise od tri godine. Maloljetnik je, vozeci preskupi automobil (koji je unatoc svojoj malodobnosti dobio od roditelja) gotovo tri puta brze nego sto je dozvoljeno, pregazio dvije vrsnjakinje. No pravi biser tek dolazi: davanje BMW-a maloljetniku je sutkinja u rekordnom roku procjenila "opce prihvatljivim drustvenim ponasanjem" pa je ubojicu kao pripadnika takvog plemena kaznila tako sto se u sljedece dvije godine morao jednom mjesecno javljati sudu telefonom iz internata u Svicarskoj. Dakle, zlocin imamo, a o kazni procjenite sami. Otac ubojice, pretvorbeni tajkun ciji udio u citavoj prici necemo analizirati, je ocito smatrao ove impulse skupljima od dvaju prekinutih zivota, pa se osim tuzitelja i obrana zalila na kaznu. Ima li toga u Dubaiju?

"Znas li ti tko je moj muz?"
Moj kolega Ivica, onaj koji je zapoceo sa blogiranjem iz Dubaija, se micao s autom u stranu kad god je pored njega na cesti bio ikakav zamraceni auto sa troznamenkastim ili manjim brojem. "Daj, ako ga ogrebem ostat cu cijeli zivot u zatvoru, bio kriv ili ne..." - govorio je braneci svoju teoriju o tome da covjek ne upravlja svojim zivotom u Dubaiju i da se na lokalce ne odnose zakoni.
Moju kolegici Elenu je prije par mjeseci udario straga takav auto. Da stvar bude jos gora, vozio ga je lokalac, voditelj jedne od sluzbi u Ministarstvu imigracije, sto je sasvim dovoljno da se biraju rijeci kojima se traze mrvice svoje pravice. Titula vozaca i urlanje njegove supruge, koja je po zlocestom vokabularu neodoljivo podsjecala na jednu moju susjedu u Podgori ("Mi smo lokalci, mozemo raditi sto hocemo, hoces li da ti sad moj muz naredi izgon?") nije impresioniralo hrabru Ruskinju, ali ni policajca, koji je hladnokrvno rekao: "Ovdje se radi o zakonu, a vase i gospodjino mjesto rodjenja cemo staviti u zapisnik, pa cete ga imati na vasoj kopiji. Crvenoj." Naime, u Dubaiju policajac odmah sastavlja zapisnik te ostecenoj strani daje zeleni, a "krivoj" strani crveni primjerak.

Ceste smrti
Tko je dobio koji primjerak 22. ozujka nije poznato, ali slucaj je dobrano protresao britansku zajednicu u Dubaiju. Konkretno, njihovog glasnogovornika, novine "7days". Novine su, trudeci se odrzati nacionalnu ravnopravnost, svakodnevno izvjestavale o zrtvama dubajskih cesta. A u to doba sezona je vise nego rodila tj. ubila: od Nove Godine do kraja ozujka na cestama emirata Dubai poginulo je 108 osoba, odnosno 1.2 dnevno. Vecu smrtnost od Dubaija ovdje imaju samo Saudijska Arabija i Jordan, ali kad uzmete u obzir prosjecni vozni park ovdje i tamo, te izgled cesta, jednostavno je neshvatljivo kako se ovdje gine. Da razjasnimo, mi nismo u izravnoj opasnosti: najcesca zrtva je indijski gradjevinski radnik koji izmedju 8 i 10 navecer pretrcava Emirates Road kako bi stigao u radnicki kamp. A Emirates Road ima deset traka i u najsporijoj se vozi 120 kilometara na sat. Ovim trivijalnim smrtnim slucajevima novine bi podarile redak ili dva, ovisno o broju gladnih usta koje ostaju nakon zrtve i eventualno specificnostima stradanja. Medjutim, ako bi vozac bio npr. Britanac, nevidjena medijska kampanja, jednaka onoj u kojoj se davala potpora generalu Gotovini, trazila bi oslobodjenje vozaca, jer je zapravo on traumatizirana zrtva pjesacke gluposti, apsolutno nevinasce, cvijet u narucju trave (rijec "trava" shvatite kako god hocete i necete pogrijesiti), uzaludno unisteni mladi zivot, a osim toga unisten je i tatin blatobran na novom Bentleyu.
Na udaru je bilo i emiratsko zakonodavstvo, a kataklizmicke kolumne predvidjale su raspad sna o buducnosti Dubaija ako je u Yorkshireu procuje da je mladi Britanac zavrsio u zatvoru zbog tako banalnog incidenta. Sa druge strane, krivi su svi: zrtva, cesta, reklama, jumbo-plakat, kocnice ja japanskom smecu, Christiano Ronalno...sve samo ne Englez.

Zlocin: Devedeset i neka zrtva
A onda se dogodio 22. ozujak. Bugarski drzavljanin, 32-godisnji Georgi Najdenov "skrivio" je prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao Ben Mulligan, koji je gurao svoje vozilo prema pumpi. Prije nego sto nastavim, da me ne razapnete na kriz: iskreno zalim za svim zrtvama prometnih nezgoda, i o mrtvima ne zelim govoriti lose, ali ovdje iznosim samo cinjenice, kako bi shvatili "stanje uma" ovog grada. Dakle, Ben Mulligan je bio jedna od omiljenih ikona britanske zajednice u Dubaiju. Pretoceno u radno mjesto, to znaci da je u svojih 15 dubajskih godina bio izbacivac u vise pubova u Bur Dubaiju. Dva dana nakon tragedije, svi koji su ga poznavali, ili samo disali zrak u istom zadimljenom klubu kao i on, imali su potrebu o tome govoriti u novinama i opisali su ga kao nemjerljivo veselu osobu. Sve je to popraceno multimedijalnim sadrzajima i unatoc dubokom kopanju po arhivima, dok ucviljeni roditelji nisu objavili sluzbenu osmrtnicu obozavatelji nisu mogli naci sliku na kojoj je nesretni Ben bio trijezan. Vec treceg dana, nakon sprovoda koji je pretvoren u pivski happening, urednik se sjetio da bi cesti, reklami, jumbo-plakatu, kocnicama...na list krivaca mogli pridodati i vozaca, tim vise sto dolazi iz neke vukojebine poput Plovdiva. Medjutim, krivoga vozaca, ali to cete vidjeti kasnije. Bit svega je da shvatite da je Ben bio devedeset i neka zrtva u 2006. i tek tada su novine odlucile nesto poduzeti, a to nesto je bila megakampanja velikih razmjera na svim medijima. Je li to zato sto se svi pale nakon broja devedeset i nesto, ili zbog zrtvine putovnice, prosudite sami, ali prema pismima citatelja i reakcijama i npr. indijskim novinama mislim da imam dosta istomisljenika. Da zakljucimo, krajem ozujka citatelji otockih korjena su trazili krv...

Kazna
Gdje je veza sa makarskim slucajem? Prvo, sud je donio odluku nakon svega 3 mjeseca, sto je u Hrvatskoj raritetno kratak, a u Dubaiju savrseno otegnuti proces. Drugo, kazna je bila svega cetiri mjeseca zatvora sto je bio definitivni udarac britanskom egu. Otocani su se odmah digli na noge i jos dvije stranice novina su otete glupim reklamama. Iako je svijet tog dana govorio samo o tome kako je Grosso pogodio Lehmanovu mrezu svega 2 minute prije penala, a u firmi su svi pricali laznu pricu kako je Marcel premlatio Yassera (vidi prethodne postove), prve dvije stranice su imale radni naslov "Benovom ubojici samo 4 mjeseca". Konsternacija. Roditelji uzasnuti. Prijatelji (a znamo tko su prijatelji izbacivaca koji izgleda kao oni sa Heysela) zele uzeti pravdu u svoje ruke. Poznanici razocarani. Iako je jos do jucer svaka kazna za gazenje pjesaka bila prevelika, ovdje se ne radi o gazenju gospodina Pjesaka, indijskog gradjevinca koji izmedju 8 i 10 navecer trci preko ceste u svoj sobicak kojeg djeli sa jos 19 ljudi, nego Bena. Engleza. A sto je zapravo bilo? Isto kao sto nisu mogli prihvatiti par dana ranije da za ispadanje sa prvenstva nije kriv Christiano Ronaldho, nego Rooney, nisu mogu prihvatiti cinjenicu da je Najdenov osudjen samo za voznju u alkoholiziranom stanju i neprilagodjavanje uvjetima na cesti zato sto su mu to jedini grijesi, a to u Dubaiju znaci 4 mjeseca zatvora. Nesrecu je pak izazvao Mulliganov suvozac, jer je u alkoholiziranom stanju srusio na volan te je tako usmjerio automobil kojeg je Mulligan gurao sa zaustavnog na vozni trak. Analiza alkohola u krvi je pokazala da su svi sudionici bili dobro "zagrijani", a u komentarima se spekulira podatkom da je vozilo koje je Mulligan gurao prema pumpi imalo goriva u rezervoaru i nije bilo u stanju havarije.

Zakljucak:
Pravno gledano, to znaci da ce materijalnu stetu pokriti Mulliganovo osiguranje, njegovom suvozacu, ciji identitet nije objavljen ce biti sudjeno (ne morate se bojati, znat cemo i njegovo ime, skup potpore mu ne gine...), a veseli Bugar ce 4 mjeseca biti u zatvoru, da bi nakon toga bio pusten i odmah opet uhicen, jer ovdje nema "opce prihvacenog drustvenog ponasanja", a osim zakona o sigurnosti na cestama u Dubaiju vlada i serijatski zakon, koji propisuje isplatu odstete obitelji zrtve bez obzira na krivicu. Posto Georgi nema 200.000 dirhama, a u zatvoru ih ne moze ni zaraditi, niti ce mu ih dati osiguranje posto je bio pijan, druzit ce se sa restkama dok neki bogati sheikh na njega ne potrosi svoj "zakat".
Tako se Allah brine da ipak budemo isti.

- 22:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2006.

Boze, cuvaj kraljicu II

Ego im je u oblacima, pogled pun prijezira prema svemu sto ne dolazi sa Otoka, ali Dubai definitvno ne bi bio to sto je da njih nema. Unatoc brojcanoj inferiornosti, Englezi "vedre i oblace" u Dubaiju (iako je tu uvijek vedro) i oni zapravo kreiraju drustveni zivot.
Sve izljeve nostalgije za proteklim vremenom, ono sto gledate u serijama reziranim po romanima Agathe Christie, vrtne zabave, cajanke u 5pm, golf turnire, utrke konja... sve su kopirali u Dubai. A ako ste slucajno zaboravili, Englezi su stvorili nogomet, ali Englezi su i nostalgicni tradicionalisti. Rezultat ove simbioze nogometa i nostalgije je Masters Dubai World Cup. Nekome je sinula ideja da okupi nogometne zvijezde 80-tih i gurne ih u bitku za bodove, cast i ugled na nogometno igraliste improvizirano u Aviation Clubu, tamo gdje se igra Dubai Open. Pravila su prilagodjena debeljuskastim vizurama koje su u vrijeme mog djetinstva zarile i paline nogometnim travnjacima, onda kada se igralo viteski, nije se padalo po podu bez razloga, nije se spominjala "majka teroristicka", a cak je i Hajduk dolazio do cetvrtfinala kupa UEFA. Ma sto mi govorili o njima, ako itko ima legitimitet da nas na trenutak vrati u to vrijeme ponosa i slave, to su Englezi. I naravno da se to nije moglo propustiti.

A evo i pravila. Igraliste je 60x30 metara i igra se nakon odbitka lopte od rubova. Utakmica traje 2x8 minuta. Ekipa ima vratara i 5 igraca u polju od kojih najmanje jedan mora biti na protivnickoj polovini (Adio, Italija, ovdje nema catenacha...). Nadalje, vrijeme se ne zaustavlja, ali nitko ga ne moze krasti: Svi prekrsaji se izvode u najvise 5 sekundi, a samo najteze ozljede se rjesavaju na terenu. Za ostale slucajeve vrijedi pravilo: idi na klupu i neka te netko zamjeni. Zuti karton donosi dvominiutno iskljucenje, a crveni iskljucenje bez prava zamjene. I tocno u 20:00 je krenulo...

Uvodni mec, Chelsea - Manchester United. Za Chelsea nastupaju Kevin Dearden, Janon Cundy, Ken Monkov, David Lee, Nigel Spackman, Clive Walker, Kevin McAllister, Frank McAvennie i prime-star, Clive Wilson. ManUtd je suprotstavio sljedeci sastav: Russel Beardsmore, Viv Anderson, Arthur Albiston, Ally McCoist, Fran Stapelton, Lee Sharpe, Liam O'Brian, Kelhan O'Hanlon i Mickey Thomas. Chelsea je dobila 3:1. U drugom mecu su snage odmjerili legende Newcastla i jednog i jedinog, Liverpoola. mah

Za Newcastle su nastupili Gary Kelly, Warren Barton, Kevin Scott, Paul Gascoigne (koja sirovina???), Brian Kilcline, Kevin Gallagher, John Beresford, Chris Waddle i Rule Fox, dok su sveti Liverpoolov dres sa nemjerljivim ponosom nosili: Bob Bolder, Alan Kennedy, John Wark, Mike Marsh, Mark Watters, Paul Walsh, John Durnin, Michael Thomas i jedan i jedini, neponovljivi Ian Rush...

Na ovoj slici vidite njegov doprinos visokoj pobjedi od 5:1, a svaki dodir lopte burno je popratila grupa navijaca.

Potom se liga nastavila po principu svatko sa svakim, a osim Liverpoola koji je malcice pobjegao zatvorio se krug i bilo je povuci-potegni, ali kad je slava i ponos voljenog kluba u igri, nema popustanja. Malo je i zaiskrilo...

...ali sve se brzo smirilo.

Na kraju su prvi i drugi, odnosno Liverpool i Manchester United odigrali finalnu utakmicu, koja je nakon nekoliko spektakularnih poteza Iana Rusha donjela naslov Liverpoolu.

Kako je Hajduk igrao lani, mozda bi bilo bolje da dovedu legende osamdesetih...

- 05:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

Prljavi terorist

"Talijan"
Kako sam miljama bio daleko kad sam pomislio da je sve gotovo kad je Italija pobjedila Njemcaku? Zgode vezane uz prvenstvo nastavile su se jos iste veceri. Dakle, nakon sto sam razdvojio onu dvojicu uzavrele krvi, razvozio ono pijanih Njemaca po komsiluku izbjegavajuci talijanski karusel po gradu dosao sam oko 2:45 doma. Istovremeno, u garazu je uparkiravao i nas susjed, "Talijan". Barem smo mislili da je Talijan, jer je lamatao rukama dok je pricao sam sa sobom i imao na naglasak kao onaj tip koji se svadjao u hotelu na Malti i svi smo u kvartu za njega govorili da je Talijan. Uredno sam cestitao covjeku na pobjedi rekavsi da je njegova reprezentacija igrala jako dobro. On je najprije zbunjeno zahvalio, a potom zamolio da mu zazelim srecu i sutra jer je on zapravo Portugalac i odakle mi glupa ideja da je on Talijan. Buljio sam u sahtu ispod sebe cekajuci da me proguta, a Portugalac je usetao u svoju villu noseci vrecice iz "Burger Kinga"... Srecom, nista cudno za Dubai, tu ima 170 nacija sa slabim ili nikakvim znanjem zemljopisa i nije rijetko da Gernot objasnjava da kod njih u Austriji nema klokana.

"Reggio di Samaria" vs. "Beirutland"
Drugo polufinale nije izazvalo toliko stresa. Cak se i "malo finale" gledao doma, jer se citavoj navijackoj njemackoj sviti nije dalo blamirati sa rezervnim sastavom u Hard Rock Caffeu, kojeg su okupirali novopeceni Talijani, porjeklom iz Kerale, Bangalorea, Samarije i Beiruta, a kojima nije bio jasan ponizavajuci smisao ove utakmice, nego samo socijalni aspekt. I Heineken. Tako da je HRT-ov prijenos bio vise nego dovoljan. Cak je i Marcel mirno proveo utakmicu na u mom dnevnom boravku sa ostatkom ekipe kao da je na bloku D na Poljudu, ili zapadu "dolje" na Maksimiru. Nije bilo legendarne zastave iz one bitke kad su 1998. francuskog policajca napravili invalidom, a jedini izljev navijackog ponosa je bilo lupanje po zidu mog susjeda za kojeg smo saznali sa je Portugalac svaki put kad su Njemci zabili gol te ponosni osmijeh u trenutku kada je nakon dugo vremena u Elfu bilo cak dvojica igraca Borussije iz Monchengladbacha. Na ulicama su, iako tiho, toliko tiho da to zapravo i nije bila ulica nego benzinska stanica pored HRC-a slavili Libanonci u njemackim dresovima.
Engleske novine su jos pisale o Christianu Ronaldu.

Scarlett's i pljuske
Za gledanje finala odredili smo Double Decker, veliki pub u "Rotana Al Mirooj" kompleksu. Red od stotinjak metara nas je usmjerio u Emirates Towers i tamosnji Scarlett's leglo britanske navijacke populacije. Medjutim, oni vec tjedan dana ignoriraju ovo prvenstvo, tako da nije bilo guzve, a oko nas su bile ruske prostitutke i tajlandske kurve (razlika u nomenkulaturi dolazi iz razlike u cijeni: prve su jeftine, a druge jos jeftinije), te nizi tamniji ljudi sa kilogramima gela u kosi. Talijani? Ne, tek kad vas slucajno gurnu ili nagaze vidjet cete servilno klimanje glavom kakvo ste mogli vidjeti u seriji "Dragulj u kruni". A bas sam pomislio da je zadnja veza Indije i nogometnog prvenstva bila davne 1950. kada je Indija izborila nastup na prvestvu, ali nije nastupila jer FIFA nije dozvolila nastup na prvenstvu sa bosim nogama. (Mirek, ovo je stvarno istina, provjeri...) .
Sedmo finale kojeg se sjecam nije bilo najbolje, ali ni najgore, jer su se Talijani jos 1994. potrudili da zaseru ono americko, iako ce moj prezimenjak i rodjak (i po ovoj tematici izdajnik) u jednoj od svojih nebrojenih analiza na HRT-u ustvrditi da je najgore bas ono 1990. kad je Njemacka bila prvak (visestruke mjere preodgoja nisu dale ucinka). Utakmica je bila dobra, sa puno uzbudjenja i odlicnom igra Francuza, posebno u drugom djelu, te "malom skolom obrane" koju su prikazali Talijani. Francuzi su bili nedvojbeno bolji i zasluzili su titulu. Toliko ako u utakmicu udjemo bez navijackih strasti.
Ako se jedni od onih (malo nas je al' nas ima) koju su pozeljeli da ovo bude kruna karijere nekolicine Francuza predvodjenih Zidaneom, koji je sve do 110-te minute bio na putu da se svrsta u nacionalne heroje, pored De Gaullea i Napoleona, cak neovisno o konacnom rezultatu, Zizou vam je zaljepio prvu pljusku od nekoliko koliko cete primiti. Da ovako reagira Damjanovic ili Drpic bilo bi mi jasno, ali ovakva velicina i to 10 minuta prije odlaska u nogometnu vjecnost? Svi se pitaju sta li mu je ovaj rekao. Je li uopce bitno? Je li to bila prva uvreda na utakmici? Vise francuskih novinara je culo uvredu, ali svatko drukcije. Jedni su odmah napisali da se radi o rasizmu. To se dobro prodaje i FIFA ce na to odmah reagirati? Drugi su culi da mu je rekao da je prljavi terorist. Ja sam citao sa usana i ucinilo mi se da mu je rekao: "Hej, Zizou, znas li da ti je onaj Austrijanac spavao sa zenom kad je bila u Dubaiju?". Ako je mislio na Gernota, mozda je i pogodio... wave
Drugu pljusku sam dobio kad sam vidio Materazzija sa peharom. Zemlja koja ce se suociti sa svim prljavim rubljem slavi svoje nogometne junake, sigurno ce im sada svima sve bi oprosteno i na kraju ce dobit Euro2012.
Trecu pljusku sam dobio jutros, kada mi je Tabari izlistao sve Zidanoeve incidente poput onog sinocnjeg. Ni manje ni vise nego 14. Dakle, on u svakoj sezoni ono od sinoc napravi dva puta. Boze, za koga sam ja navijao, a inace sam olicenje fair-playa (zato se cesto i zakacim sa Mirekom, shvatili ste, ne?)
Cetvrtu su odmah zaljepili novinari (prokleti bili, sigurno je i onaj moj glasao za njega), koji su ignorirali incident i proglasili Zidanea igracem prvenstva. Tako da sada lijecim obraze, ali ni Zizou ne ide u javnost.
Talijani su tako zeznuli jos jedno finale. Oni na krovu svijeta, a Grci na vrhu Europe, vrijeme je da se prebacimo na nazad na utrke deva.

- 22:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

Boze cuvaj kraljicu...

Dok su se za vrijeme prvenstva Libanonci i ostali nogometni analfabeti pravili Englezi cim bi koji od njihovih favorita podbacio, jedina nacija koja se nije trebala praviti Englezima su sami Englezi. Englezi cine vecinu zapadnjacke populacije u Dubaiju i shodno tome imaju medijski monopol nad nearapskim sredstvima informiranja. Zapravo, kad dodjete u Dubai pomislit cete da Englezi cine gotovo vecinu stanovnistva, jer su nezaobilazni na svim mjestima gdje se okupljaju zapadnjaci, a samo po takvim mjestima cete i ici. Osim toga, vecina zapadnjaka u Dubai dodje tek posto osigura dobru poziciju u najmanje nizem ili srednjem managementu, dobru placu i onda zivi svoj povuceni zivot na relaciji villa - ured. Jedan npr. Portugalac ili Nizozemac ce doci u Dubai samo za dobar posao, jer ce mu za onaj losiji ponuditi kikiriki, za kojeg ce tu doci i Indijac koji je spreman to raditi i za cetvrtinu kikirikija. Zadah ocvalog imperija omogucio je Englezima da se krecu Zaljevom puno slobodnije, pa tako i na mogucnost da se zaposle na nizim radnim mjestima uz puno bolje uvjete od ostalih pa cete ih naci i kao konobare, kuhare, recepcionere... i gotovo da ne mozete zamislini koja si prava uzimaju i pravdaju jednostavnom recenicom: "But I'm British!"
Dakako, nogometno prvenstvo nije moglo proci bez "nacije sa dna moralne ljestvice", jer su oni zapravo i izmislili nogomet. Ne samo to, ove godine su slovili za favorita. U svim predvidjanjima objavljenim u novinama prije prvenstva na vrhu su vidjeli sebe, sebe i samo sebe, a ako se nekim cudom to ipak ne dogodi, neke sanse imaju Italija i Argentina. Nama nisu davali izglede da prodjemo skupinu, ali ne zbog toga sto su znali da je Australija bolja, nego zato sto novinari koja pisu u tim novinama nemaju pojma i ne koriste nogometne nego neke sasvim druge parametre, a "klokani" su im ionako puno blizi. (Sjecam se da su svojevremeno radili predvidjanje oko toga tko ce se uopce plasirati na svjetsko prvenstvo i iz nase grupe su stavili Svedsku i Bugarsku, iako nas u tom trenutku Bugarska vise ni teoretski nije mogla stici.) .
Kako je prvestvo islo iz dana u dan engleski su mediji velicali velike pobjede Gordog Albiona, iako se radilo o tjesnim pobjedama protiv nogometnih sila kao sto su Paragvaj i Trininad. Kad je dosla prva ozbilja reprezentacija, ona s kojom se Hrvatska poigrala kao dijete za zveckom, Englezi su odigrali 2:2, a pobjedu nad njima ne pamte vec tridesetak godina. Ekvador su izbacili jedinim udarcem na vrata, sto je bilo dovoljno da zastave sa krizem svetog Georga prekriju nebo nad Dubaijem, potoci piva preliju pubove i hotelske klubove, a svjetsko prvenstvo dobije 8 stranica u novinama. Onda je dosao Portugal, Englezi su ispali nakon izvodjenja penala. Nacija nije pala u ocaj nego u bijes, jer su svi oni zapravo "heroji", a krivac za ispadanje je bezobrazni Portugalac sa djecackim licem. Pa netko je morao biti kriv, i najbolje je optuziti glumca koji u prosjeku padne unutar 16 metara 8 puta po utakmici, a Englezi to ne vole jer se tamo, skidam kapu, jos uvijek igra muski i viteski nogomet. I zbilja, svi mediji su javili da je utakmicu prelomilo "kontroverzno neopravdano iskljucenje Rooneya na intervenciju Christiana Ronalda". Iako ce istina pokazati da je Rooney napravio taj prekrsaj, i da je sudac to vidio pa mu Ronaldo nije trebao nista reci...

...i tjedan dana nakon ispadanja abolicija jos nije stigla, Ronaldo kaze da salje poruke Rooneyu, ali novinari jos uvijek smatraju da je "persona non-grata" u Manchesteru.
Mala digresija: Kad sam vec spomenuo Mireka u proslom postu, samo da kazem da sam jos prije 4 godine ja na Championship Manageru kao trener Porta favorizirao Ricarda Carvalha, a on vec 3 godine vidi Boga u Rooneyu. Ova slika zorno prikazuje nas odnos prema fair-playu. mah
Da aroganciji nema kraja pokazuje i ono sto se dogodilo nakon utakmice. Cim je ponestalo "argumenata" za plakanje o "velikoj nanesenoj nepravdi", prostor za svjetsko prvenstvo u novinama je prepolovljen, iako nas ceka kulminacija. A i na te cetiri stranice ne zele pisati o tome kako je ekipa predodredjena za titulu zapela u cetvrtfinalu. Zanimljivije je analizirati kako su Njemci nakon 4 pobjede vidjeli novi uzlet svoje mlade reprezentacije, "ali sve je to bilo kratkog daha". Ili kako su Brazilci podcjenili sve protivnike o otisli u Amazonu prije nego sto je bilo planirano. I o Nizozemcima su pisali. Za nas su rekli da izgledamo kao stolnjaci. O svima o kojima imaju napisati nesto lose su nesto napisali. Samo jos Francuzi i Talijani nisu dobili svoje.

- 12:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Kako je Dubai vidio svjetsko prvenstvo?

Zavrsila je i ta prica. Zapravo, ima se jos odigrati i finalni susret, ali kao da je sve gotovo, kome je jos stalo do tih zabara. Medjutim, iako je u Dubaiju nogomet tek trideset peti nacionalni sport i njihova nogometna reprezentacija se ne bi mogla nositi ni sa Uranijom iz Baske Vode, dubajska kolektivna svijest koja je jednaka zagrebackoj spici nije mogla propustiti ovaj svjetski dogadjaj. Vlasnik prava na prijenose prvenstva, ART je strogo odredio mjesta javnog prikazivanja koja su se odmah pretvorila u glavne modno-socijalne happeninge na kojima vise od polovice ljudi nije znalo sto je offside (niti kako se to pise). Cijeli grad se skupio na tih tridesetak lokacija kako bi se prikazale nove modne kreacije u nacionalnim bojama.
Medjutim, postoji jedna specificnost dozivljaja nogometnog prvenstva u Dubaiju kad gledamo iz nase perspektive. U Hrvatskoj nema zbora o tome za koga se navija, pet milijuna grla navija za Hrvatsku, u cijeloj zemlji u lipnju nije bilo ni jednog Japanca ni Brazilca (osim onog sto je uzeo nasu putovnicu pa su ga zajebali, onog Japanca sta je otpjevao nasu himnu pa su mu to zabranili i onog amiga sta je trazio Karlovacko), a onih par Australaca koji su se setali Zrinjevcem su rekli da im "srce lupala za Hrvatskoj". Jedine iznimke su oni koji su se zabili u opustjele shopping centre, jer su na dan utakmice sa Brazilom primjetili da je "vani neka sportska manifestacija" poput mog prijatelja Sase.
U Dubaiju zivi 170 nacionalnosti i budite uvjereni da su i Gana i Angola i Togo i Obala onih kostiju imali svoje navijace. Lokalne novine su otisle korak dalje pa su dale naputak kako spasiti brak. Naime, medju 170 nacionalnosti ima stotine mijesanih brakova alzirsko-zimbabveanskih, indonezijsko-laponskih, ali ovdje se ciljalo na njemacko-poljske, svedsko-engleske, nizozemsko-srpske, talijansko-americke, hrvatsko-australske, francusko-svicarske i ine brakove koji su bili na kusnji pred nacionalnim nabojem. Pogledajte npr, naseg prijatelja Volkera. Iako je strastveni navijac Elfa, pao mu je kamen sa srca kad je Grosso izbacio Njemacku. Volker je prije tri godine rekao sudbonosno "da" svojoj Nelly, koja dolazi iz podalpskog dijela Francuske. Koji bi to rat bio u nedjelju kod njih??? Kako Njemac sve pravovremeno planira, kad je vidio da su Spanjolci zeznuli stvar otpremio je zenu i djecu u Lyon kod bake i djeda. Za svaki slucaj.
Recimo da je bracna zajednica pobjedila najvazniju nogometnu stvar na svijetu, pa nismo citali naslove tipa "Vlasnik meksickog restorana premlatio suprugu Argentinku", ali zato su pucala prijateljstva i to tamo gdje je najmanje ocekivalo. Najveci incidnet zabiljezen je u Dubai Media Citiju kada je za vrijeme utakmice Tunisa i Saudijske Arabije doslo do opce tucnjave navijaca suprotstavljenih tabora, zasigurno ne zbog nacionalne ili vjerske nesnosljivosti, a niti zbog povecanog broja maligana. S obzirom na to tko je sudjelovao, jasno je da novine incidentu nisu dale preveliku pozornost, ali detelji se nisu mogi sakriti.
Bilo kako bilo, u grupama su svi podrzavali svoje, osim Libanonaca koji jednostavo nisu mogli podnjeti da se ovako nesto dogadja bez njih, pa su naglo postali najveci navijaci Argentine i Engleske dok su ovi slovili za glavne favorite, pa kad su Englezi poceli posustajati onda su se prebacili na Brazil, a sad su odjednom svi Talijani. Svakako, imali su nekoliko dresova koje su mjenjali svaki tjedan, ali svaki put uz pricu da tu odredjenu zemlju podrzavaju jos od malih nogu, iako se bas sad ne mogu sjetiti niti jednog njihovog igraca osim onih o kojima pise "Gloria" (ili neka lokalna inacica te novine) poput onog engleskog sminkera, pa onog portugalskog glumca i ne tjerajte me da spominjem Tottija, jer mi se od njega povraca.
Za meni je prvenstvo zavrsilo kad je Kewell zabio drugi gol za Australce, a kasnije sam navijao za Elf i svi koji me znaju znaju i zasto, a onima koji me ne znaju i mrze Njemcaku mogu reci da sam je ja iz istog tog razloga podrzavao. Osim toga, Njemcima su uredno dolazili svi moji najmrzi sastavi: Svedjani, koje smo dva puta razbili i svaki put su po medijima srali protiv nas, posebno onaj ugladjeni Nordijac Zlatan. Onda Argentina, a njih mrzim jos od onog dana u kasnom lipnju 1990. kad smo ih drzali u saci, a Ivkovic je skinuo Maradoni dva penala i unatoc tome sudac ih je provukao u polufinale. Uvijek cmizdre radi necega, a kradu da ne mogu gore i zato ih mrzim. I konacno, Italija. Sa Totijem. Treba li jos ista reci? Na kraju ce jos biti prvaci, ali Hrvatsku dobit ne mogu ni u snu.
I odem ja tako u Hard Rock Caffe gledati dortmundsko polufinale. Tamo je bilo pola firme. Razlika od cetvrtfinala je bila u tome sto je utakmica bila u 11 navecer po nasem vremenu, sto je bilo kasno za naseg sefa, Njemca. Kad je i on bio u cetvrtfinalu u Hard Rock Caffeu svi Libanonci su imali njemacke dresove i navijali su za Njemacku. Kad je rekao da nece doci na polufinale jer mu je kasno, svi Libanonci su postali "Talijani". A koliko inace posjecuju nogometne utakmice pokazuje u potez jednog Jordanca sa libanonskim korijenima, koji je nakon talijanskog gola dosao za nas stol u talijanskom dresu i poceo urlati "Italia, Italia...!" masuci talijanskom zastavom Marcelu pred ocima. Tko imalo pozna nogomet jasno je da pripitom navijacu Borussije ne dolazis pred oci sa "neprijateljskim" obiljezjima i ne provociras ga dok skrsen roni suze posto mu je repka ispala iz polufinala golom u 118. minuti. I tko imalo pozna nogomet moze zamisliti do cega je doslo. Marcel i taj Jordanac su donedavno dijelili ured. Zajedno izlazili vani... Zamislite da vi premlatite kolegu iz ureda radi nogometa? Dok sam radio u Zagrebu meni je doslo da par puta zviznem Mireka radi mahanja Rominim obiljezjima u ono vrijeme kad je Hajduk razbio Romu, pa Miladin dao loptu Cassanu da poravna na 1:1, ali bih se uvijek suzdrzao. Onog simpaticnog djedicu koji je iz firme isisao nekoliko milijuna eura kako bi bio predsjednik Dinama da vam ni ne spominjem.
A ova dvojica su se pograbila kao smrtni neprijatelji, osiguranje je odvuklo jednoga, a ja drugoga...
Srecom, jos dva dana, pa "vani vise nece biti te sportske manifestacije".

- 16:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Semiramidini viseci vrtovi - made by nature

Onaj nas put u Muscat nikako da dozivi svojih pet minuta. Imamo jos nekoliko postova za objaviti, slike su bile uploadane jos prije godisnjeg, ali nikako da se tekst napise. To je sansa za mene da ubacim jos par svojih postova, dok sef ponovo ne preuzme komandu. rofl
Sa mnom cete malo u planine. Ne ide samo Da_Vinci po vrhovima, ima nas jos koji ponekad osjetimo potrebu za napinjanjem misica i protezanjem nogu. Tako samo jedan petak, tamo negdje u daljoj proslosti dok temperature jos nisu prelazile 25 stupnjeva, nas petoro sjeli u Blackeia i odvezli se do Al Aina i preko granice u Oman, do Buraimia, i dalje do Jebel Qatar (planina Katar).

Parkirali smo pored usamljenog drveta i dvije deve. Blizina deva se osjetila po mnogo cemu, smradu, njihovom glasanju, muhama... Neke su cak presle meni. Otprilike njih pedesetak. bang

Noseni entuzijazmom i muhama zapoceli smo nas uspon,

te nakon malo vrludanja i nekoliko pokusaja u krivom smjeru, naisli smo na neobicne formacije kamenja, nastale pod utjecajem pijeska, vjetra i kise.

Osjecala sam se kao da hodam po nekom drugom planetu,

i ocekivala da ce iz brojnih rupa i spilja u kamenu izaci neka cudna bica.

No nista od toga se nije desilo. Muhe su i dalje bile moji vjerni suputnici.

I tada smo ih ugledali. Viseci vrtovi. Odusevljeni smo pojurili (nizbrdo) prema njima i shvatili da je formula uspjeha "lagano, lagano".

Polako smo se spustali u njihovo podnozje, slusajuci kamenje koje se sklizalo za nama.

Predahnuli smo na kamenu uz sendvice i vodu, te diveci se prirodnim sklupturama uzivali u miru i caroliji okoline, isprekidane zujanjem muha oko nasih glava (vecinom moje).

Opijeni prirodom i izivcirani muhama, krenuli smo prema Blackieu parkiranom pored usamljenog drveta i dvije deve.

Nekoliko dana sam patila od PTSPa eek , oko mene su letile imaginarne muhe, a ja sam se trzala i tjerala ih, te me sve svrbilo pri pomisli na insekte. Definitivno idemo ponovo do visecih vrtova, uspon je bio fenomenalan, osjecaj ispunjenosti nakon zavrsenog zadatka je nesto neponovljivo, ali, tako mi mlijeka u prahu, sljedeci put odjeca nece biti oprana u prasku s mirisom jasmina!

- 22:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.07.2006.

Mery

(placeni post )

Prije nego sto nastavimo s avanturama iz Dubaja i okolnih zemalja, duzni smo vam jos jednu vijest s godisnjeg. Nakon dugogodisnjeg maltretiranja sa pohlepnim privatnicima, Mery se bacila u biznis i otvorila vlastiti ducan u kojemu prodaje sve sto je vlastitim rukama izradila i ukusom izabrala.

Ima tu rada i drugih ruku, da je ne kitimo tudjim perjem, ali njih cemo za sad drzati u sjeni.
Dakle, uz bezgranicnu podrsku oca,

nakon visemjesecnog rada na prostoru i prodajnim rekvizitima,

ocima i sudu javnosti se pokazao Hand made shop Mery.

Tu se prodaju jastuci punjeni lavandom i smiljem sa simbolima Podgore,

spomenici,

raznobojni detalji za uredjenje doma,

ogrlice,

rucno radjene torbe,

mirisne svijece,

rukotvorine od naplavljenog drva,

maslinovo i kantarionovo ulje i domaca rakija od ruze,

te replike grckih amfora izradjene od Super-G gipsa i obradjene posebnom metodom koja je poznata samo u Minke.

I dok je gazdraica napokon "svoj na svome",

mi joj zelimo srecu u poslovanju, a vama koji prolazite kroz Podgoru zelimo da svratite i pogledate sta sve ima u "Mery".

UPDATE 03.07.2006.
Ducan "Mery" se nalazi u Podgori, u Portu, na mjestu nekadasnje garaze obitelji Vela.

- 21:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...