Dubai2

Kako je Dubai vidio svjetsko prvenstvo?

Zavrsila je i ta prica. Zapravo, ima se jos odigrati i finalni susret, ali kao da je sve gotovo, kome je jos stalo do tih zabara. Medjutim, iako je u Dubaiju nogomet tek trideset peti nacionalni sport i njihova nogometna reprezentacija se ne bi mogla nositi ni sa Uranijom iz Baske Vode, dubajska kolektivna svijest koja je jednaka zagrebackoj spici nije mogla propustiti ovaj svjetski dogadjaj. Vlasnik prava na prijenose prvenstva, ART je strogo odredio mjesta javnog prikazivanja koja su se odmah pretvorila u glavne modno-socijalne happeninge na kojima vise od polovice ljudi nije znalo sto je offside (niti kako se to pise). Cijeli grad se skupio na tih tridesetak lokacija kako bi se prikazale nove modne kreacije u nacionalnim bojama.
Medjutim, postoji jedna specificnost dozivljaja nogometnog prvenstva u Dubaiju kad gledamo iz nase perspektive. U Hrvatskoj nema zbora o tome za koga se navija, pet milijuna grla navija za Hrvatsku, u cijeloj zemlji u lipnju nije bilo ni jednog Japanca ni Brazilca (osim onog sto je uzeo nasu putovnicu pa su ga zajebali, onog Japanca sta je otpjevao nasu himnu pa su mu to zabranili i onog amiga sta je trazio Karlovacko), a onih par Australaca koji su se setali Zrinjevcem su rekli da im "srce lupala za Hrvatskoj". Jedine iznimke su oni koji su se zabili u opustjele shopping centre, jer su na dan utakmice sa Brazilom primjetili da je "vani neka sportska manifestacija" poput mog prijatelja Sase.
U Dubaiju zivi 170 nacionalnosti i budite uvjereni da su i Gana i Angola i Togo i Obala onih kostiju imali svoje navijace. Lokalne novine su otisle korak dalje pa su dale naputak kako spasiti brak. Naime, medju 170 nacionalnosti ima stotine mijesanih brakova alzirsko-zimbabveanskih, indonezijsko-laponskih, ali ovdje se ciljalo na njemacko-poljske, svedsko-engleske, nizozemsko-srpske, talijansko-americke, hrvatsko-australske, francusko-svicarske i ine brakove koji su bili na kusnji pred nacionalnim nabojem. Pogledajte npr, naseg prijatelja Volkera. Iako je strastveni navijac Elfa, pao mu je kamen sa srca kad je Grosso izbacio Njemacku. Volker je prije tri godine rekao sudbonosno "da" svojoj Nelly, koja dolazi iz podalpskog dijela Francuske. Koji bi to rat bio u nedjelju kod njih??? Kako Njemac sve pravovremeno planira, kad je vidio da su Spanjolci zeznuli stvar otpremio je zenu i djecu u Lyon kod bake i djeda. Za svaki slucaj.
Recimo da je bracna zajednica pobjedila najvazniju nogometnu stvar na svijetu, pa nismo citali naslove tipa "Vlasnik meksickog restorana premlatio suprugu Argentinku", ali zato su pucala prijateljstva i to tamo gdje je najmanje ocekivalo. Najveci incidnet zabiljezen je u Dubai Media Citiju kada je za vrijeme utakmice Tunisa i Saudijske Arabije doslo do opce tucnjave navijaca suprotstavljenih tabora, zasigurno ne zbog nacionalne ili vjerske nesnosljivosti, a niti zbog povecanog broja maligana. S obzirom na to tko je sudjelovao, jasno je da novine incidentu nisu dale preveliku pozornost, ali detelji se nisu mogi sakriti.
Bilo kako bilo, u grupama su svi podrzavali svoje, osim Libanonaca koji jednostavo nisu mogli podnjeti da se ovako nesto dogadja bez njih, pa su naglo postali najveci navijaci Argentine i Engleske dok su ovi slovili za glavne favorite, pa kad su Englezi poceli posustajati onda su se prebacili na Brazil, a sad su odjednom svi Talijani. Svakako, imali su nekoliko dresova koje su mjenjali svaki tjedan, ali svaki put uz pricu da tu odredjenu zemlju podrzavaju jos od malih nogu, iako se bas sad ne mogu sjetiti niti jednog njihovog igraca osim onih o kojima pise "Gloria" (ili neka lokalna inacica te novine) poput onog engleskog sminkera, pa onog portugalskog glumca i ne tjerajte me da spominjem Tottija, jer mi se od njega povraca.
Za meni je prvenstvo zavrsilo kad je Kewell zabio drugi gol za Australce, a kasnije sam navijao za Elf i svi koji me znaju znaju i zasto, a onima koji me ne znaju i mrze Njemcaku mogu reci da sam je ja iz istog tog razloga podrzavao. Osim toga, Njemcima su uredno dolazili svi moji najmrzi sastavi: Svedjani, koje smo dva puta razbili i svaki put su po medijima srali protiv nas, posebno onaj ugladjeni Nordijac Zlatan. Onda Argentina, a njih mrzim jos od onog dana u kasnom lipnju 1990. kad smo ih drzali u saci, a Ivkovic je skinuo Maradoni dva penala i unatoc tome sudac ih je provukao u polufinale. Uvijek cmizdre radi necega, a kradu da ne mogu gore i zato ih mrzim. I konacno, Italija. Sa Totijem. Treba li jos ista reci? Na kraju ce jos biti prvaci, ali Hrvatsku dobit ne mogu ni u snu.
I odem ja tako u Hard Rock Caffe gledati dortmundsko polufinale. Tamo je bilo pola firme. Razlika od cetvrtfinala je bila u tome sto je utakmica bila u 11 navecer po nasem vremenu, sto je bilo kasno za naseg sefa, Njemca. Kad je i on bio u cetvrtfinalu u Hard Rock Caffeu svi Libanonci su imali njemacke dresove i navijali su za Njemacku. Kad je rekao da nece doci na polufinale jer mu je kasno, svi Libanonci su postali "Talijani". A koliko inace posjecuju nogometne utakmice pokazuje u potez jednog Jordanca sa libanonskim korijenima, koji je nakon talijanskog gola dosao za nas stol u talijanskom dresu i poceo urlati "Italia, Italia...!" masuci talijanskom zastavom Marcelu pred ocima. Tko imalo pozna nogomet jasno je da pripitom navijacu Borussije ne dolazis pred oci sa "neprijateljskim" obiljezjima i ne provociras ga dok skrsen roni suze posto mu je repka ispala iz polufinala golom u 118. minuti. I tko imalo pozna nogomet moze zamisliti do cega je doslo. Marcel i taj Jordanac su donedavno dijelili ured. Zajedno izlazili vani... Zamislite da vi premlatite kolegu iz ureda radi nogometa? Dok sam radio u Zagrebu meni je doslo da par puta zviznem Mireka radi mahanja Rominim obiljezjima u ono vrijeme kad je Hajduk razbio Romu, pa Miladin dao loptu Cassanu da poravna na 1:1, ali bih se uvijek suzdrzao. Onog simpaticnog djedicu koji je iz firme isisao nekoliko milijuna eura kako bi bio predsjednik Dinama da vam ni ne spominjem.
A ova dvojica su se pograbila kao smrtni neprijatelji, osiguranje je odvuklo jednoga, a ja drugoga...
Srecom, jos dva dana, pa "vani vise nece biti te sportske manifestacije".