Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

utorak, 27.11.2012.

Mega projekti malih ljudi

Posebno sam alergična na ego(centr)iste. Jer manjak objektivnih sposobnosti nadoknađuju puhanjem u tikvu vlastitog značaja. Zbilja popizdim naročito kad takvi megalomani s divljim vizijama (koje su posljedica valjda nekih opijata jer ljudski um koliko god blesav bio nema kapacitet baš takvog kretenizma) zapnu baš za mene. Inače ovako tolerantna kakva jesam imam običaj gore spomenute pacijente brzo prizemljiti jer jednostavno ne trpim...al baš ne trpim idiote.

Megalomani o kojima govorim osim što su idioti vrhunskog kalibra imaju još nekoliko karakteristika.


Ego im je velik kao kuća trokatnica. Zamišljaju si da su zaslužni za koješta, poneki si svakog jutra čestitaju jer je sunce izašlo, a mnogi si odaju priznanje za rani dolazak proljeća. Kad stvari ne idu po planu redovito uzdahnu i kažu nešto kao:“imam velikih obaveza, ne mogu se posvetiti dovoljno“ ili moja omiljena “suradnici odbijaju suradnju“. Egoisti ovog tipa imaju tu ogromnu motivaciju prema postignuću, oni vole i trebaju divljenje. Često ćete ih čuti kako opisuju svoje poteze onako kako smo već apsolvirali da se zakuhava juha.

Uvijek se potkradu sintagme „svi su oduševljeni“, „svi pitaju“, „sve zanima“, „svi su iznenađeni“ itd. Primjećujete pojavu zamjenice svi. Zamjenica svi zamijenjuje po svemu sudeći susjeda Jozu koji je iznenađen pa pita jer ga zanima, da bi s enakon što čuje objašnjenje oduševio.

Čini mi se da je svi ekvivalent „jedne žene“. Inače jedna žena je izraz koji koristi baka mog prijatelja. Kad god treba blebnuti neku glupost i/ili nešto slagati ona kaže: „..rekla mi to jedna žena...“ Kroz godine je dotični prijatelj uspio svaki svoj komentar svesti na:“ala ta jedna žena puno laže“. Tako vidite cijeli svijet se interesira za područje postignuća megalomana.

Tu se fino nadovezuje i ona nepostojeća publike. Njih je često sramota pred ljudima...vjerojatno istim onim ljudima koji pitaju i bivaju iznenađeni i oduševljeni.


Postoji osobina koja je ponešto suprotna onoj prvoj...to što su egoisti i što misle samo na sebe (i o sebi) ne isključuje njihovu vrhunsku iskompleksiranost. Iskompleksirani su opet od ama baš svega. Kolege koji ima više uspjeha(u tko zna čemu), svog malog mjesta koje nema mogućnosti koje bi htjeli, ili pak velikog u kojem se osjećaju premalo, od udruge koja je bolje financirana od njihove, od više posjetitelja na koncertu nekog drugog izvođača.

Oni su bez daljnjeg maksimalno opterećeni sobom i svojim osobnim nedostacima. I tu je ona motivacija za postignućem vrlo prisutna , oni čeznu za nečim št će ih istaknuti od mase bezjaka. Oni trebaju ta da pogledaju u oči sve one koji su im se smijali(ona nepostojeća publike tamo negdje gore spomenuta) i reći „vidi me sad“. Imaju ogromnu potrebu pokazati neku vrijednost i dostignuća, imaju potrebu narugati se svima i pokazati im kako to profesionalci rade.


I jasno ona općepoznata nezasitnost. Njima jednostavno nikad nije dosta. Gaze što i koga stignu, i nikad, ama baš nikad im nije dovoljno.


Kod megalomana me tješi samo jedna stvar, a ta je da neizostavno i uvijek padnu. Žao mi je samo onih koje povuku za sobom. Nažalost ljudska glupost često vuče za sobom kolateralnu štetu koju plaća netko drugi, gotovo nikad mega idiot megalomanskih želja.

petak, 16.11.2012.

Povratak Jedija

U daljnjem tekstu imenica Jedi mijenja jedan vojni čin.To je metoda kojom se djelomično želim osigurati od kojekakvih guglajućih napasti koje bi mogle naletjeti na ovo i van svakog konteksta maltretirati pošteni narod.
Pod pošten narod mislim prvenstveno da ne maltretiraju mene.

Slično kao i kod papeta na crvenom tepihu, apsolutno zanemarujem osobu koja dolazi i koncentriram se na folklor oko toga. Mi smo takav narod, mi volim spektakle i dramu. Novine dijele naljepnice s likom Jedija, radiopostaje ukidaju standardan program i puštaju samo domoljubne pjesme, svaka tv-kuća je imala izvanredne, redovne i ine vijesti, ljudi po trgovima plaču i nariču, neki se bacaju po podu, a jedan pokušaj sportaša koji ima veze s ratom otprilike kao što ja imam s problemom bakterije koja napada nasade duhana na Kubi je stavio fesj status: SLOBODA.
Skandira se okolo i luduje.

Da mi je na bilo koji način stalo do problematike bila bi pomalo uvrijeđena količinom treš simbola koji se dijele uokolo. Kao što bi moje domoljublje da ikako postoji bilo zgranuto nad činjenicom da se nacionalni simboli pojavljuju u reklami za pivo. Ali vidite ja nisam preveć domoljubna, a i ne pijem pivo. Kao što bi moje nepostojeće katoličanstvo bilo ljuto na količinu treš suvenira i ovih i onih slatkiša za Dušni dan. Pardon Svisvete (ili Sve svete, mal sam nepismena, nemojte zamjeriti).

Ovo nije priča o pravu i pravdi nego o kiču i svijetu spektakla.

Kakav god da je rezultat danas bio, bio bi spektakl. Jer to tako mora. Nikad se zemlja ne voli jače nego kad se kidaju košulje i u domoljubnom zanosu lupa dlanovima u pod. Ne izmišljam, tu sam scenu vidjela na tvu:).

Pa se sad svi očituju(što ne bi i ja).
Ne samo političari i taj folklor oko njih, nego i takozvani mali ljudi(inače preziram termin mali ljud, ali kad netko za sebe to kaže...zašto mu proturiječiti). Milijun i jedna izjava ljudi kojima se ne mogu načuditi, a najbolji su mi ovi koji su '96godište.

Di ste vi bili '91? A? A?

Mali ljudi sa suzama u očima koji uzdišu govoreći:“Tako je pravedno, hvala Bogu“. Izjave tipa: „Bog posebno voli hrvatski narod“ i „Ovo je božje djelo, ljudi su se molili i Bogim je ispunio molitve“su mi poseban par opanaka.

Prvo ne voli li to biće upitnog postojanja svu svoju djecu jednako?
Drugo kako je to biće upitnog postojanja određuje prioritet svog djelovanja?
Treće je li kojim slučajem morao/la (jbg, nisu se usuglasili jel muško ili žensko pa pokrivam sve opcije) između slobode za Jedije i recimo gladne afričke djece?
Četvrto, ako je ionako sve kako to biće procijeni da treba biti nije li uvreda njegovoj/njezinoj svemogućosti žicanje slobode za Jedije?
Znate kak vam ja to doživljavam. Kao klinca koji žica od mame keks prije večere (ta sličica je primjenjiva na nas starije, kako se čini po kilaži mnoge današnje djece, pojela su mamu prije večere a ne keks) pa mama ako dobro moli da keks, ako ne kaže a-a mali Đuro, ništa prije večere nema.

Jasno ako je mali Đuro Hrvat i katolik će otpuzati majci iza leđa i uzeti sam keks pa tražiti oprost.

Peto, kako ono biće nepotvrđenog postojanja i nevjerojatne, ali ipak navodne moći može odlučiti ispuniti molitvu slobode za Jedije i u isto vrijeme zanemariti molitvu za gladnu djecu dijelm svijeta, pa i u našem šoru, ljude kojima je poplava odnijela dom, a vatra polja. Dobila sam odgovor kojem se nisam nadala od osobe od koje se nisam nadala. Rekao je: Hrvati ne mole za njih.

Čekam kampanju Jedi za predsjednika. Dogodit će se ne sumnjam uopće. Kao ni u predstojeći građanski rat čim se zaboravi ovaj od prije 20godina.

ponedjeljak, 05.11.2012.

Kuhano i pečeno. S malo soli.

Imala sam jednom neki kolegij iz marketinga. I tako je jednom prof rekao da je svrha marketinga stvaranje potrebe. Tako prije 15 godina u RH gotovo nitko nije trebao mobitel, a sad ga malo tko nema. Zbilja mi nije jednostavno prisjetit se predmobitelske ere, i jedva da klincima koji su 10ak godina mlađi od mene znam objasniti kako je izgledao svijet prije. Zamisli prije 20 godina nije bilo nužno u roku sad odmah doći do nekog.

Pa se živjelo i preživljavalo. I svijet je postojao bez tagiranja na fejsu u realnom vremenu. Također.


Garant su ljudi koji su živjeli prije pojave kotača barem neko vrijeme imali čast nostalgično pričati klincima kako je to nekad bilo u dobra stara vremena kad se nije svaka pizdarija mogla dokotrljati pred vaša vrata. Pitam se tako kako su ljudi jeli prije masterchefa? Kako se kombiniralo okuse? Jesu li ljudi i tad doživljavali multiple orgazme objedujući janjeće odreske u umaku od mladih listova raštike mariniranih limunom i sviščevim trepavicama ili?

Svakako nisam prava osoba za neke duboke debate o hrani jer eto jedem kad sam gladna. I gotovo pa isključivo iz tog razloga. Rijetko kad mi padne na pamet da bi jela baš ovo ili ono, ne patim od cravinga i duboke potrebe za bilo čim osim eventualno čokolade što samo ide u prilog teoriji da sam jednostavno ovisna. Zato me i nasekira kao polugladna sjednem za komp pa odlutam kod Leeloo. Jer ovisnost nadilazi sve:)


Zakuhavanje juhe još jednom, da čovjek ne povjeruje koliko znanosti stoji iza dekoracije tanjura.

Nekak mi se čini ovi iz CERN-a nemaju pojma da su čisti amateri za naše „kuhare“. Ono što je superzanimljivo je činjenica da školu za kuhara možete pohađati gotovo u svakom gradu u Hrvatskoj. Pa opet to zanimanje ni izbliza nije toliko atraktivno kako mnogi daju naslutiti. Iako je recimo odlično plaćeno pogotovo u sezoni.

Fora je i kad se ubaci nijansa elitizma u zanimanje. Recimo jednaku trgovačku školu završava prodavačica u vašem supermarketu u naselju, i ona u elitnom butiku. Možda je uistinu jedna od njih dvije talentiranija i sposobnija za sve aktivnosti koje jedna prodavačica treba obavljati, a možda je elitni butik htio nekog tko ide uz ambijent kad ga dobro središ. Možda frizer koji radi u salonu u kojem frizura košta 20kn jest manje talentiran i sposoban od onog koji radi u najskupljem salonu u gradu. A možda je imao lošiju sreću pri zapošljavanju. Načelno istu kuharsku školu završi onaj koji radi u pečenjarnici i onaj koji radi u Intercontinentalu. Istu školu završava profesor engleskog predavao on kasnije u školi gdje djeca redom odlaze na studij jezika, ili u onoj gdje ne znaju ni materinji.



Pričaju o talentu i kreativnosti. Ideeeeeš... sve može biti kreativno, dam se kladiti da i spremanje kupaonice i knjigovodstvo mogu biti kreativne aktivnosti. Idući realiti koji očekujem je najbolja spremačica (jer dadilja je već bila), a ako se baš raspištoljimo kontam da bi se dalo realizirati i onaj za najračunovodstvo.
Jedva čekam vidjeti kako u očaj padaju dosadašnji favoriti u showu koji traži tko je najbolji knjigovođa jer u zadanjom vremenu nisu uspjeli proknjižiti farbanje tunela kao trošak prijevoza.

Prvo mi je bilo žao tih ljudi s kojima se netko sprda na tv-u, dok nisam shvatila da su oni samo hipsteri.

Tko želi biti kuhar će otići i biti kuhar. I kuhati i uživati u svom poslu koji je svakako manje romantičan nego njihove kreacije na ekranu.

I kao takvi ne zaslužuju ništa bolje jer ne idu putem kojim ide netko tko ima želju baviti se ovim ili onim. Radom. Oni imaju sasvim druge ideje koje prati sasvim logičan rast motivacije potaknute uspjehom i kao posljedica se javlja sasvim logičan pad dostojanstva.

I nikako da se legalizira prostitucija. Navodno će uzrokovati eroziju društva i povući nas u isti mulj u kojem se nalazi Niskozemska. Zanimljivo onu starinsku prostitucijau vidim kako iznajmljivanje usluge. Ovu novodobnu vidim kao prodaju, ničeg naročitog jasno, to naročito moraš imati da bi prodao.

I najbrutalnija činjenica od svih...i da nema takvog hipsterskog preseravanja...ljudi bi i dalje jeli. Vjerojatno u velikoj mjeri ono što im je fino. I blasfemično loše dekorirano.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi