Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

utorak, 27.11.2012.

Mega projekti malih ljudi


Posebno sam alergična na ego(centr)iste. Jer manjak objektivnih sposobnosti nadoknađuju puhanjem u tikvu vlastitog značaja. Zbilja popizdim naročito kad takvi megalomani s divljim vizijama (koje su posljedica valjda nekih opijata jer ljudski um koliko god blesav bio nema kapacitet baš takvog kretenizma) zapnu baš za mene. Inače ovako tolerantna kakva jesam imam običaj gore spomenute pacijente brzo prizemljiti jer jednostavno ne trpim...al baš ne trpim idiote.

Megalomani o kojima govorim osim što su idioti vrhunskog kalibra imaju još nekoliko karakteristika.


Ego im je velik kao kuća trokatnica. Zamišljaju si da su zaslužni za koješta, poneki si svakog jutra čestitaju jer je sunce izašlo, a mnogi si odaju priznanje za rani dolazak proljeća. Kad stvari ne idu po planu redovito uzdahnu i kažu nešto kao:“imam velikih obaveza, ne mogu se posvetiti dovoljno“ ili moja omiljena “suradnici odbijaju suradnju“. Egoisti ovog tipa imaju tu ogromnu motivaciju prema postignuću, oni vole i trebaju divljenje. Često ćete ih čuti kako opisuju svoje poteze onako kako smo već apsolvirali da se zakuhava juha.

Uvijek se potkradu sintagme „svi su oduševljeni“, „svi pitaju“, „sve zanima“, „svi su iznenađeni“ itd. Primjećujete pojavu zamjenice svi. Zamjenica svi zamijenjuje po svemu sudeći susjeda Jozu koji je iznenađen pa pita jer ga zanima, da bi s enakon što čuje objašnjenje oduševio.

Čini mi se da je svi ekvivalent „jedne žene“. Inače jedna žena je izraz koji koristi baka mog prijatelja. Kad god treba blebnuti neku glupost i/ili nešto slagati ona kaže: „..rekla mi to jedna žena...“ Kroz godine je dotični prijatelj uspio svaki svoj komentar svesti na:“ala ta jedna žena puno laže“. Tako vidite cijeli svijet se interesira za područje postignuća megalomana.

Tu se fino nadovezuje i ona nepostojeća publike. Njih je često sramota pred ljudima...vjerojatno istim onim ljudima koji pitaju i bivaju iznenađeni i oduševljeni.


Postoji osobina koja je ponešto suprotna onoj prvoj...to što su egoisti i što misle samo na sebe (i o sebi) ne isključuje njihovu vrhunsku iskompleksiranost. Iskompleksirani su opet od ama baš svega. Kolege koji ima više uspjeha(u tko zna čemu), svog malog mjesta koje nema mogućnosti koje bi htjeli, ili pak velikog u kojem se osjećaju premalo, od udruge koja je bolje financirana od njihove, od više posjetitelja na koncertu nekog drugog izvođača.

Oni su bez daljnjeg maksimalno opterećeni sobom i svojim osobnim nedostacima. I tu je ona motivacija za postignućem vrlo prisutna , oni čeznu za nečim št će ih istaknuti od mase bezjaka. Oni trebaju ta da pogledaju u oči sve one koji su im se smijali(ona nepostojeća publike tamo negdje gore spomenuta) i reći „vidi me sad“. Imaju ogromnu potrebu pokazati neku vrijednost i dostignuća, imaju potrebu narugati se svima i pokazati im kako to profesionalci rade.


I jasno ona općepoznata nezasitnost. Njima jednostavno nikad nije dosta. Gaze što i koga stignu, i nikad, ama baš nikad im nije dovoljno.


Kod megalomana me tješi samo jedna stvar, a ta je da neizostavno i uvijek padnu. Žao mi je samo onih koje povuku za sobom. Nažalost ljudska glupost često vuče za sobom kolateralnu štetu koju plaća netko drugi, gotovo nikad mega idiot megalomanskih želja.


27.11.2012. u 00:03 • 12 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi