U daljnjem tekstu imenica Jedi mijenja jedan vojni čin.To je metoda kojom se djelomično želim osigurati od kojekakvih guglajućih napasti koje bi mogle naletjeti na ovo i van svakog konteksta maltretirati pošteni narod.
Pod pošten narod mislim prvenstveno da ne maltretiraju mene.
Slično kao i kod papeta na crvenom tepihu, apsolutno zanemarujem osobu koja dolazi i koncentriram se na folklor oko toga. Mi smo takav narod, mi volim spektakle i dramu. Novine dijele naljepnice s likom Jedija, radiopostaje ukidaju standardan program i puštaju samo domoljubne pjesme, svaka tv-kuća je imala izvanredne, redovne i ine vijesti, ljudi po trgovima plaču i nariču, neki se bacaju po podu, a jedan pokušaj sportaša koji ima veze s ratom otprilike kao što ja imam s problemom bakterije koja napada nasade duhana na Kubi je stavio fesj status: SLOBODA.
Skandira se okolo i luduje.
Da mi je na bilo koji način stalo do problematike bila bi pomalo uvrijeđena količinom treš simbola koji se dijele uokolo. Kao što bi moje domoljublje da ikako postoji bilo zgranuto nad činjenicom da se nacionalni simboli pojavljuju u reklami za pivo. Ali vidite ja nisam preveć domoljubna, a i ne pijem pivo. Kao što bi moje nepostojeće katoličanstvo bilo ljuto na količinu treš suvenira i ovih i onih slatkiša za Dušni dan. Pardon Svisvete (ili Sve svete, mal sam nepismena, nemojte zamjeriti).
Ovo nije priča o pravu i pravdi nego o kiču i svijetu spektakla.
Kakav god da je rezultat danas bio, bio bi spektakl. Jer to tako mora. Nikad se zemlja ne voli jače nego kad se kidaju košulje i u domoljubnom zanosu lupa dlanovima u pod. Ne izmišljam, tu sam scenu vidjela na tvu:).
Pa se sad svi očituju(što ne bi i ja).
Ne samo političari i taj folklor oko njih, nego i takozvani mali ljudi(inače preziram termin mali ljud, ali kad netko za sebe to kaže...zašto mu proturiječiti). Milijun i jedna izjava ljudi kojima se ne mogu načuditi, a najbolji su mi ovi koji su '96godište.
Di ste vi bili '91? A? A?
Mali ljudi sa suzama u očima koji uzdišu govoreći:“Tako je pravedno, hvala Bogu“. Izjave tipa: „Bog posebno voli hrvatski narod“ i „Ovo je božje djelo, ljudi su se molili i Bogim je ispunio molitve“su mi poseban par opanaka.
Prvo ne voli li to biće upitnog postojanja svu svoju djecu jednako?
Drugo kako je to biće upitnog postojanja određuje prioritet svog djelovanja?
Treće je li kojim slučajem morao/la (jbg, nisu se usuglasili jel muško ili žensko pa pokrivam sve opcije) između slobode za Jedije i recimo gladne afričke djece?
Četvrto, ako je ionako sve kako to biće procijeni da treba biti nije li uvreda njegovoj/njezinoj svemogućosti žicanje slobode za Jedije?
Znate kak vam ja to doživljavam. Kao klinca koji žica od mame keks prije večere (ta sličica je primjenjiva na nas starije, kako se čini po kilaži mnoge današnje djece, pojela su mamu prije večere a ne keks) pa mama ako dobro moli da keks, ako ne kaže a-a mali Đuro, ništa prije večere nema.
Jasno ako je mali Đuro Hrvat i katolik će otpuzati majci iza leđa i uzeti sam keks pa tražiti oprost.
Peto, kako ono biće nepotvrđenog postojanja i nevjerojatne, ali ipak navodne moći može odlučiti ispuniti molitvu slobode za Jedije i u isto vrijeme zanemariti molitvu za gladnu djecu dijelm svijeta, pa i u našem šoru, ljude kojima je poplava odnijela dom, a vatra polja. Dobila sam odgovor kojem se nisam nadala od osobe od koje se nisam nadala. Rekao je: Hrvati ne mole za njih.
Čekam kampanju Jedi za predsjednika. Dogodit će se ne sumnjam uopće. Kao ni u predstojeći građanski rat čim se zaboravi ovaj od prije 20godina.
Post je objavljen 16.11.2012. u 17:18 sati.