Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 30.03.2012.

Sajmeni petak u Osijeku

Poslije jednog formalno važnog, a praktično sasvim bezveznog trenutka mi je došla poruka. Spomenuta poruka završila je: „Nadam se da ti sad već mogu čestitati, dobrodošla među nezaposlene!“. Najrealnija toga dana, unatoč istinitosti nasmijala me, možda nije za smijati se, ali kad su moje reakcije bile primjerene situaciji?

I tako nešto malo vremena poslije tog važnog trenutka nakon kojeg mi se život nije ni minimalno promijenio (dat ću mu još malo vremena da me iznenadi) pohodila sam nešto što zovu sajmom poslova.

Upravo stigla s te parade i umirem od smijeha.

Životopis sam ostavila na jednom štandu i što se njega tiče, bilo bi mi drago da se jave, ostalo je tragikomedija. Dakle na više štandova je HZZ, zašto pobogu pitate se i vi?

Pogledala sam, isti oglasi koji su na stranicama, isti leci koje možete pokupiti na zavodu, nešto drugačija priča jasno, ovdje su malo ljubazniji, malo više slušaju i potiču da se prijavite.

Barem neka radna mjesta treba osigurati. Njihova jasno, jer kako su rekli mojoj priljateljici s faksa relativno nedavno: „mi vam posao naći nećemo, u Osijeku ako već niste našli vjerojatno ni nećete, gledajte Zagreb“


Ima neprebrojivo mnogo štandova pučkih otvorenih učilišta, fakulteta, srednjih škola, kojekakvih tečajeva, čak i kredita za nezaposlene. O da...vidjela sam to na jednom letku.

Super mi je taj koncept reklame.

Autor je svakako marketingški mag jer postoji li mjesto koje će tog dana biti posjećenije?
Teško zar ne?
I izreklamirali su se apsolutno svi.

Očekivala sam negdje i štand s langošicama. Njega jasno nisam našla.

U tom svjetlu jasno vam je da sam gladna jer langošica nije bilo, iako duhovno ispunjena, jer znam da će svi prisutni poslodavci raširenih ruku i nogu prihvatiti sve danas prisutne poslotražioce. U trenutnom nedostatku boljeg posla idem praviti ručak.

četvrtak, 22.03.2012.

Jezične...barijere...

Jeste li ikad pomislili koliko jezik određuje način razmišljanja?

U nekom nevezanom razgovoru sam gledajući Asterixa (da, ljudi doista dobijam takve morske ideje na apsurdne načine) sam zaključila da općenito ljudi s engleskog govornog područja nikako ne mogu uhvatiti pravi naglasak stranog jezika.

Dosad sam upoznala ravno jednu Amerikanku koja je imala sluha za to, gramatika joj nije sjela i zapravo nikad nije naučila jezik, ali je ono što je od vokabulara znala mogla izgovoriti idealno. Sve u filmovima, serijama, gdje god netko s engleskog govornog područja počne govoriti recimo španjolski ili francuski se taj naglasak tako grozno čuje. Jedna druga Amerikanka je rekla da nije baš talentirana za jezike, da je španjolski učila cijelu srednju školu i fakultet, a opet je sigurna da bi tamo ostala gladna. S hrvatskim čini mi se ostala je na donekle razumijevanju i vrlo pomalo sve ostalo.


Sjetila sam se potom opaske s jednog predavanja kako u filozofiji nema Slavena jer jezik to ne dozvoljava. Nikako nisam uspjela shvatiti koja jezična konstrukcija to dozvoljava ili ne dozvoljava, činjenica je da ih u nekim drugim jezičkim skupinama ima mnogo više.

Ako nekad dokučim javim u svakom slučaju zakačila mi se ta ideja da jezik može oblikovati način razmišljanja.

Tu gdje jesam, između tri države naglasci su posebna priča, ali zanemarimo sad njih. Učenje jezika me zanima. Jeste li ikad slušali strance koji uče hrvatski?

Najbliži su mi pripadnici nekih drugih jezičnih skupina Mađari i ono što o mađarskom znam ako zanemarite vokabular koji je neusporediv s našim gramatika im je vrlo vrlo jednostavna, vrlo osnovna vremena, bez padeža bez rodova itd.
Kad se to uzme u razmatranje i nije tako čudno da im je hrvatski težak za prilagodbu. Dakle materinji jezik svakako utječe na sposobnost učenja drugih jezika, ali koliko utječe na sveukupni način razmišljanja?

Je li možda ono što zovemo mentalitetom naroda proizašlo iz jezika koji dijele? Samo pitanja imam danas, pa ako nekog zanima, ni na istoku nema ništa novo...

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi