Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

petak, 30.03.2012.

Sajmeni petak u Osijeku

Poslije jednog formalno važnog, a praktično sasvim bezveznog trenutka mi je došla poruka. Spomenuta poruka završila je: „Nadam se da ti sad već mogu čestitati, dobrodošla među nezaposlene!“. Najrealnija toga dana, unatoč istinitosti nasmijala me, možda nije za smijati se, ali kad su moje reakcije bile primjerene situaciji?

I tako nešto malo vremena poslije tog važnog trenutka nakon kojeg mi se život nije ni minimalno promijenio (dat ću mu još malo vremena da me iznenadi) pohodila sam nešto što zovu sajmom poslova.

Upravo stigla s te parade i umirem od smijeha.

Životopis sam ostavila na jednom štandu i što se njega tiče, bilo bi mi drago da se jave, ostalo je tragikomedija. Dakle na više štandova je HZZ, zašto pobogu pitate se i vi?

Pogledala sam, isti oglasi koji su na stranicama, isti leci koje možete pokupiti na zavodu, nešto drugačija priča jasno, ovdje su malo ljubazniji, malo više slušaju i potiču da se prijavite.

Barem neka radna mjesta treba osigurati. Njihova jasno, jer kako su rekli mojoj priljateljici s faksa relativno nedavno: „mi vam posao naći nećemo, u Osijeku ako već niste našli vjerojatno ni nećete, gledajte Zagreb“


Ima neprebrojivo mnogo štandova pučkih otvorenih učilišta, fakulteta, srednjih škola, kojekakvih tečajeva, čak i kredita za nezaposlene. O da...vidjela sam to na jednom letku.

Super mi je taj koncept reklame.

Autor je svakako marketingški mag jer postoji li mjesto koje će tog dana biti posjećenije?
Teško zar ne?
I izreklamirali su se apsolutno svi.

Očekivala sam negdje i štand s langošicama. Njega jasno nisam našla.

U tom svjetlu jasno vam je da sam gladna jer langošica nije bilo, iako duhovno ispunjena, jer znam da će svi prisutni poslodavci raširenih ruku i nogu prihvatiti sve danas prisutne poslotražioce. U trenutnom nedostatku boljeg posla idem praviti ručak.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi