Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

ponedjeljak, 25.07.2011.

Nova dimenzija gluposti, hvala na pažnji

Volim google keywords, obožavam keywords,kakvih se tu bisera može naći to je jednostavno prekrasno. Gugla se svašta, od nicka, imena bloga, asocijacije na poneki tekst (tipa Jaca upoznala Obamu), nekih potpuno nepovezanih stvari(kako posvjetliti kosu, kako u legiju stranaca) koje ne znam ni sama primjenom kojeg algoritma rezultiraju mojim webprostorom, pokušaj recenzije nečeg što mi se svidjelo ili ne (Laura Marling, Poguesi Zagreb, Darko Rundek, Svijet glamura i tako to), ali je zabavno, neopisivo zabavno kakvo guglanje dovodi ljude gdje.

I pogledam tako keywords i vidim nešto čudno, odnosno neki broj pretraga s naslovom jednog posta pomalo rekla bih blesavog naslova, napisan je bio u tako malo čudnom raspoloženju i doista je malo onako…specifičan naslov. I gledam u to i pomislim, jel moguće da je itko tražio blog po toj asocijaciji (jer ta sintagma jednostavno nije slučajna, ako je ta osoba je moj mentalni blizanac i želim ju upoznati da se potom možemo poubijati međusobno jer ako dvije toliko slične osobe postoje sigurno se ne bi podnosile) kad ima hrpu logičnijih da ne kažem daleko jednostavnijih za zapamtiti.

I iz čiste znatiželje koja je ubila mačku kliknem u tu pretragu, jednostavno me zanimalo što sve ispadne kad gugl to provrti očekivala sam rakije amo, ali od tog ništa. Dakle ne samo da me dočekao cirkus nisam dobila ni rakiju. I vidim svoj naslov kao link na stranici Stilist i mislim oke, shvaćam ako tekst završi na Dnevnik.hr ili neki od srodnih portala, to je uključeno u cijenu bloganja na Blog.hr, ali Stilist? WTF?? Iz kojeg je filma ispao Stilist??

Stranice nema(rubrike cijele točnije), ali ima zato webcache, i tamo majnda svoj biznis Magalie.

I ne budi lijeno pogledam malo što nudi ova Blogerica na Stilistu u web cachu.
Nudi između ostalog moje tekstove.
Potpisane svojim nickom.

Ako utjehe nema u vodi pristavi čaj je moj tekst, objalvjen na mom blog, datuma navedenog uz post, njen tekst sam iz cache-a spremila, čisto jer je pitanje koliko će kao takav stajati, a ja ne volim ništa raditi bez pokrića, Kako to radi Magalie, link dok postoji imate ovdje

I ovo pišem ovdje jer je cijela rubrika sa stilista uklonjena, a ta osoba tko god bila čita ovaj blog, previše je odavde preuzela da ga ne bi čitala.

Dakle draga Magalie.

Prvo ne mogu doći sebi zato jer si bila dovoljno blesava tražiti tekst po punom naslovu što da nisi učinila vjerojatno ne bi skužila ovo posvemašnje cirkusiranje koje si izvela na moj račun.

Drugo, sram te i stid bilo što imaš obraza uzeti tuđe tekstove i potpisati se na to. Ne jer očekujem nešto od svojih tekstova, ali svi su ovako ili onako rezultat nečeg mog, kako se tu nalaziš prozvana?

Treće, zar zbilja netko ima potrebu uzeti tekst s tuđeg bloga, ne portala, ne neke ozbiljne stranice nego s nečijeg bloga? Zbog čega? Da bi negdje drugdje na tuđi tekst tebi netko ostavio komentar ili lajkao na fejsu? I da i taj post sam našla da si posudila.

Zanimljivo da su ti postovi među onima s manje komentara, tako da sumnjam u njihov slučajan odabir.

A našla sam još jedan od a-ž preuzet od Partygirl,pošto je daaavno prije napisan nego taj na tvom blogu rekla bih da je ipak Partygirl originalni tvorac, jer eto godine kasnije kod tebe izlazi ovo, dojmilo me se iskreno. Iz jednog jedinog razloga, kopirati nečiji tekst u potpunosti?




Pa ja sam mislila da je samo Jajo sposoban za takvo što, čak su i Đapića našli organi zakona, istina bog nije mu se ništa dogodilo ali svejedno, on je barem prepisivao magistarski rad...ti prepisuješ tuđe blogove...Nadalje ti račice od 32godine koja je shvatila da bi mogla pojesti svoje riječi(ili je to light verzija isprike uredništva Stilista to whom it may concern koje je tekstove maklo, nikad nećemo znati izgleda) pobogu molim te ostavi se pisanja jer ako nisi sposobna niti promijeniti naslov tekst koji si nekom uzela vjerojatno to nije za tebe. Složit ću se s tim da nije ni za mene, ali ako ništa drugo, sve što ovdje piše je moje izuzev ponekog teksta pjesme, za koji su valjda svi shvatili da ju ipak nisam ja napisala. A ovo što si promijenila vrlo nadahnuto moram primijetiti je jednostavno toliko smiješno da nisam prvo ni skužila, a kad jesam smijeh je nadvladao svaki mogući osjećaj ljutnje.

Jer kad netko u tekstu promijeni ovo:

Zamijenila sam sve fiksacije crtanjem.

I crtam.Ne baš dobro.

Desnom rukom, to je isto metoda. Iskopavanja podsvjesnog gušećeg smeća.Desno je važno jer sam ljevak. Još jedan aspekt naopakosti ispunjen.



U ovo: Zamijenila sam sve fiksacije crtanjem.

I crtam. I to baš dobro.

Desnom rukom, to je isto metoda. Iskopavanja podsvjesnog gušećeg smeća.


Zbilja nemam učinit što drugo nego nagraditi trud aplauzom, ponajviše jer je poanta upravo tog dijela bila slon s metom na guzici i promašila si ga. Naglašavati da crtaš desnom je isto nadahnuto, pogotovo u svijetu gdje desnom rukom sve radi nekih koliko ono70%ljudi? Kao da naglašavaš da jedeš juhu žlicom, jer jednostavno vilica je toliko logičnija pretpostavka?


Dragi Lastane znači li to da sam sad i službeno slavna i da smijem prestat skrivati alkoholizam i ovisnost o seksu?

*draga Magalie, ako si dovoljno bedasta guglati takvu jednu čudnu konstrukciju kao što je naslov, misliš da nisi ostavila još nešto vrlo prepoznatljivo i lako za pronaći? Mislim jesi, da se razumijemo pa bi molila da ubuduće imaš malo više pameti kad već odgoja i kulture nemaš

Za kraj parafraziram Teslu (vidiš ja kažem odakle sam nešto uzela): ne boli me što uzimaš moje mišljenje i život nego što nemaš svoj

četvrtak, 21.07.2011.

Kad srce kaže šoping kaže ajmeeeeeee

samo za dame i one koji se tako osjećaju, i šopingoholičare i alergičare

Koristim tu reklamu besramno, a stalno govorim da je bez veze.
Na temu već kukala(neki broj puta), ali ne zavaravajmo se, opet ću. Mrzim šoping, mrzim gužve, i mrzim ljude koji se guraju. I one koji bauljaju bez veze i kojima je glava u mrtvom kutu, jizs krajst ljudi pa vidite li išta osim te veste i najkraćeg puta u parkur modu do iste?

Uopće mi nije jasno kako nekog kupovanje može opustiti.

Sreća u nesreći je donekle nestandardnost mog broja. To također može biti i nesreća na kvadrat jerbo eto ne živim u Londonu ili ne znam…nekom drugom gradu nego tu gdje jesam gdje konfekcijski 40+ znači uzeli smo 36 i razvukli u širinu. Isto tako šuz broj 42 znači uzmi neki dječji grob i natakni, ovdje nemamo taj broj.

A najviše od svega volim pojam univerzalna veličina, ma hajde molim vas, što je univerzalna veličine? Nešto što može biti obilježje marame, a ne majice ili hlača. Htjela je princeza tako kožnu jaknu ( oke ne kožnu ali onako da izgleda ko koža, a da moja savjest bude mirna i da ne završim s gaćama na štapu) i bilo je to zanimljivo iskustvo.
Probala sam nekoliko nekožnih yet kožno izgledajućih jakni. Iz nekog razloga sve su završavale prije pupka mog barem, što barem meni za jaknu baš i nije neka posebno zahvalna kvaliteta. Rukavi su također završavali za zanimljivim mjestima.

Odustala sam da skratim neizvjesnost.

Priču o hlačama nekako ne želim ni započinjati jer je posebno traumatična, valjda da bi bile dovoljno dugačke je nužno da ih objema rukama pridržavam oko struka, a ako stoje same vrlo vjerojatno gležnjevi hvataju boju.

Spominjala sam onu sreću u nesreći? Slavonci su niski uglavnom, Slavonke su uglavnom niže, tako da ako slučajno postoji nešto što bi odgovaralo brojem i krojem, velike su šanse da će me i dočekati tamo gdje je postojalo, a da će trgovci izgubivši nadu da će se pronaći kupac za tu stvar koju nitko neće, staviti na nju znak 70% sniženje.

Sreća se dakle odnosi na novčanik, a nesreća na živce.

I komotno me ispravite ako griješim, ali za kog su ti standardi standardni?

Tipično izrabljivanje statistike da bi maltretirali narod, proračunala ekipa da prosječna Hrvatica ima 164cm i 73kg (iako su to brojevi do kojih doista ne znam kako su došli) i složili brojeve po tome, a kako se čini prosječna Hrvatica ima i ponešto impresivnije poprsje od mene (no shit Sherlock) jerbo je princeza u fazi kad ju je lupilo nosit haljine zaključila da su ponešto široke u tom dijelu.

Tu odjeću za ženska stvorenja sam izbjegavala duži niz godina (pa bar njih 20) dijelom jer sam se bojala dati novu dimenziju frazi slon u staklani, a i nisam htjela izgledati kao brinetna verzija Sally iz 3.kamenčića od sunca.

Onda sam skužila da tome pomaže ne sjedit kao kauboj.
I ne hodati kao kauboj također.
Barem u odjeći za ženska stvorenja.

Ni suknje me ne poštuju, zamislila sam si crvenu s bijelim ili crnim tufnama i da bude kratka, ne sad kratka da se vide da prostite gaće nego ono da slikam noge malo dok su za slikat kolko mogu bit da ne bi jednog dana dobila neki šiz pa počela pod stare dane sablažnjavat kolateralne prolazničke žrtve i eto čak sam nabasala na nešto što je odgovaralo opisu i check listi, no međutim…to je kratko možda na prosječnoj Hrvatici iz one računice…na ovoj ovdje koja se žali je više u opisu kaiša.

Što je oke…za nekog tko nema ogledalo i/ili samokritičnosti.

Jesmo došli do cipela? Jesmo.

Jeste znali da je isti model patika ženski do 41 s roza pertlama, a muški od 42 s plavim? Sad znate.

Dakle, primijetila sam nešto sasvim nelogično, a to je da ženska obuća zadovoljava vrlo malo kriterija.
Čak i kad govorimo o skupoj obući ona je vrlo često nekvalitetna/neudobna/neizgledna(oke istina kako kome) no međutim zanima me koliko sam ja zajebana a koliko je to zbilja tako.

Prvo ove fensi nove sandale koje oklope nogu negdje do sredine lista, što je to pobogu?

Nadalje sveopća poplava totalno ravnih sandalo-natikača turbotvrdih đonova, drage žene i svi koji se tako osjećate, molim vas recite ne tome, to može izgledati divno krasno i slatko, no međutim ako trebate nešto u čemu ćete hodati, to uništava ahilove tetive, ako vas iz nekog razloga bole stopala i tetive, a nosite ravno i tvrdo, da to je to.

Napravila sam ono što mi ljudi koji ne možemo naći cipele radimo, kupila iste ko zadnje koje su bile dobre, samo druge boje. Smatram to praktičnim rješenjem problema.

Drugo je bilo hodočastiti po trgovinama do sudnjeg dana, to nije bila opcija jednostavno, nije mi dovoljno stalo dovoljno za takav massive gubitak vremena.

Većina ženskog roda ima bolji izbor od mene, a vjerojatno je i manje cjepidlačno nastrojena i izbirljiva, no kako stvari stoje ostaje ajme na snazi i još uvijek mrzim kupovanje. I još ne razumijem kako to bilo koga može opustiti da ne kažem zabaviti :D

petak, 15.07.2011.

Shane opet jaše

Na pitanje o tome zašto je Mišo Kovač legenda jednom mi je ne sjećam se više tko odgovorio jer on dođe na pozornicu, trzne lijevim ramenom diže se lijeva strana, trzne desnim, diže se desna strana tribine, lupi nogom i stadion pjeva.

Pošto nisam neki ljubitelj Mate i Miše Kovača nije mi to objašnjenje baš bilo samo po sebi prihvatljivo dok jučer isto to nisam vidjela na malo dražem primjeru.
Jer Shane dođe, drmne desnim ramenom diže se desna strane, bez pretjeranog ulizivanja bilo kome. On dođe, ne pozdravlja pretjerano puno mjesto u kojem sviraju, ne više da su divni ljudi ito, on dođe i otpjeva tako da ga nitko živ ne bi razumio što je pokušao otpjevati.
Možda je razlog tome to što zbilja nije u stanju ocijeniti na kojem je kontinentu, a kamoli što drugo, ali svejedno. Za one koji ne znaju stvar je otprilike ovakva, ispočetka smo mislili da je lista tempirana tako da on svako malo ode nešto cugnuti pa u tim vremenu bend svira nešto iz Shaneless perioda.

Nakon drugog trećeg izleta mi je postalo jasno da je plan otprilike bio što mumlja to sviraj, a kad ode idemo redom naše. On je tako odlazio i dolazio i zapravo mislim da Poguesi sviraju pod strašnim stresom. Nije lako raditi s pijanim mulcem koji svaki čas može napraviti cirkus, + nikad ne znaš kad će pasti preko mikrofona, kablova, ili samo napustiti scenu i netko drugi mora preuzeti.

I bez daljnjeg Poguesi su sjajni. Ali Shane je neka druga dimenzija. Upozorena sam ranije na to da će biti strašno. Pripremila sam se. Bilo je strašno i strašno dobro.
Strašno gledati koliko se netko upropastio, strašno je loš bio zvuk tamo gdje sam bila, ali koncert sam po sebi je bio strašno dobar. Genijalan možda.

Vrhunska improvizacija oko te posebne dimenzije koja ako nešto mrzi mrzi činele. Zaključak izveden iz viđenog nasilja nad činelama izveden nakon Body of an American, ne znam kojeg je duha iz njih htio istjerati, ali mislim da je duh pobjegao u strahu. Mislim da su ljudi dobili one stvari po koje su došli, klasike kao što je Streams of Whiskey,If i should fall from Grace with God, Dirty old town, Sunny side oft he street, The Band played Waltzing Matilda koju je istini za volju izmasakrirao i prožvakao pola otprilike kao i Sally MacLennane koju ne može baš svatko ni trijezan izgovoriti bez da mu se zaplete jezik, ali bože moj, to je cijena one druge dimenzije.

Irish Rowerx2, Bottle of smoke, Boys from the county hell, A pair of brown eyes, Sick bed of Chculainn, Majestic Shannon,Rainy night in Soho, moj favorit je bila Thousands are sailing, i dobila sam je, doduše Shane je u tom broju bio na pivu, ali nema veze, to je bila cijena razgovjetnog teksta valjda. Dva bisa, malo bubnjarskog iživljavanja na sebi, malo Shanovog na sebi, malo iživljavanja na gitari je pokvarilo dojam, ali i razjasnilo jedno, gotovo je za večeras. To s gitarom mi je bilo glupo iz jednog sasvim banalnog razloga, jer on ima para za razbiti 10takvih gitara dnevno ako mu se baš ćefne, a u toj publici je sigurno bilo puno ljudi koji sviraju i za takvu nemaju para. Završilo je s Fiestom, onako kako to i treba, sa stilom.

Makar su Poguesi bend recimo većeg imena nego Flogging Molly, kod mene je poredak bio drugačiji, valjda generacijski to tako ide, a onda sam pod utjecajem nekog koji je zahtijevao koncentriranije slušanje shvatila i da su se Mollyji poslužili s dosta toga od Poguesa, ali ono zbog čeg se poredak promijenio nije toliko to pod čijim je utjecajem netko bio dok je pisao pjesme (na kraju krajeva Molly je noviji bend, jasno da su primali utjecaje onih prije) nego više to koliko mi je neopisivo išlo na živce ulizivanje publici :D nisam došla tamo slušati, čijoj je ženi baba Hrvatica, i kako imamo krasno more, ili kako je to U2 Bono šiljio Gundulića, vikao na koncertu krasni ludi, da Zagreb i to. Uvijek su mi u prili draži oni koji dođu i rade ono što trebaju raditi.

Zanimljiva mi je bila i publika, svaki 5.-6.je tek možda imao ispod 35 godina, mahom ljudi u 40tima i 50tima, ali nikako nešto što bi se nazvalo penzionerskim koncertom, ako ste vidjeli reklamu za Duracell ultra, barem je to bila moja asocijacija, tribine su u mraku izgledale kao živo biće, ples pjesma, više publike nego kako je vrijeme odmicalo sve tromijeg vokala. Zato je Shane legenda, jer je ne radeći ništa napravio sve što je trebalo

utorak, 12.07.2011.

A logiku tek volem tu si me našo….

Eto koliko je sve to glupo i besmisleno.,…i laprdanja po novinama i cirkusi, i prijetnje i sve što se radilo…on je priznanje povukao, kaže da je iznuđeno, da su ga tukli…ali želi da ga se izruči Hrvatskoj…Jasno, čovjek (ma što god mislili o njemu) nije glup za razliku od mnogih drugih upletenih u ovaj slučaj.

Jer za razliku od mnogih shvaća da potencijalna tužba bez ikakvih dokaza vrijedi puno manje od kazne koju treba izdržavati kao rezultat pravomoćne presude.
U najgorem slučaju bez novih dokaza mu mogu pokušati suditi malo morgen.

Osuditi da ne pričam. Bez obzira na moj osobni dojam o tom čovjeku i onom što mislim da je tu bilo, neosporno je zasad jedno, dokaza nema, nevin je dok se ne dokaže suprotno. Tijela nema, nema svjedoka, nema dokaza. Svjedoci? Koji? Oni koji su ga opisalu crtaču i rekli to je taj? Kap krvi nije dokaz, pet vlasi kose, a bome ni gaćice bačene uz put nisu dokaz.

Ni za što osim da je bila u kamionu. Je li nekom palo na pamet kakvu je izjavu dao? On je siguran da nema tijela. Što meni osobno znači samo da on zna što je s njom. A što god da je bilo, dokaza nema.

I što kaže njena pametna sestra?

I nek mi ju netko proba sad braniti. Curu treba nalupat.

Ona će tužiti Hrvatsku državu? Za što? Što je djevojka bila pametna pa ušla u kamion koji se eto okrenuo da ju poveze? Tužiti državu zbog sociopata ne možeš. Ni što je kao državljanin iste države po istoj hodočastio. Ima državljanstvo, postupak nije pokrenut. Formalno i pravno gospođice Bilić...osnove za tužbu bile bi?


Isušeno je jebeno jezero, napravilo se sranje u ekosustavu jer se tražilo mladu intelektualku. Što iskreno shvaćam da se traži živa osoba, prevrnite zemlju ako postoji ikakva nada da ćete naći živog čovjeka. Isušivalo se jezero da bi se našla živa Antonija. U međuvremenu je naučila disati pod vodom? X-men reloaded?

Nadalje ta cura uza sve svoje pizdarije kaže i da njega treba ispitati citiram: pravomoćno (kakvo je to pravomoćno ispitivanje?!?) nalupala se mala s terminologijom nema šta. I ako treba 12 sati, 12 sati. Što to znači? Taj ženski idiot će postići samo jedno, da će Paravinja kriv ili ne, za ubojstvo ili nešto sasvim drugo imati elemenata tužiti.

Nju, njenu obitelj, državu i medije za nanošenje duševne boli, klevetu ovisno koliko kreativan bude bio. I tu će tužbu dobiti jer za razliku od nje ima osnova za tužbu. Njega se vuklo kroz blato i govna, a bez stvarnih dokaza, samo indicije i puno pretpostavki.

Bez obzira što ja mislila o njemu mislim i da može zahvaliti Ani Bilić svoje buduće bogatstvo ako bude u tome imalo interesa.Jer oni pričaju da je mostrum. Da je ubojica. Lako moguće i je, ali zasad je sigurno samo da mu to nije dokazano. Ali glavno da se lamata jezikom.

Akcije pomozimo obitelji Bilić neću ni spominjati, žiroračune da im se obnovi kuća također neću spominjati. Jednostavno je degutantno. Priče o tome kako je ona zaslužna za potragu ne mogu više slušati. Predizborna je godina…tko je razumio shvatit će tko nije ja mu ne mogu pomoći. Zapravo. Proširimo to na sve skupa.

Da. Neizmjerno sam politički nekorektna i da gorjet ću u paklu. Vidimo se tamo.

petak, 01.07.2011.

Jeftino dam, samo da prodam

Prostitucija legalna dok god nema sexa


Uvjerena sam da trebamo legalizirati prostituciju i da je jednako kao marihuana priča o krim-miljeu paravan za nečija sranja. Te dvije stavke su dio krim miljea samo zato što ih je netko tamo stavio. Druga stvar u koju sam sigurna je ta da prostitucija nije ništa loše. Ako se jasno riješi na način da prostitutka ima primjerenu zdravstvenu zaštitu i ako se ta djelatnost oporezuje. No eto seks je valjda nešto previše sveto da bi se prodavalo, zato gledamo kako to rade Marijana i Nemeš.

Prostitucija o kojoj govorim nije pitanje sexa i para u klasičnom smislu nego prostitucija nečijeg života i još gore smrti.

Cura je nestala, svi ju traže, osumnjičenik je pod ključem, strahovito puno zahtjeva i pižđenja. Žao mi je i nje i njene obitelji, ali nažalost, ona nije jedina.

Kad sam bila klinka na vratima jedne kuće u retfali je bila slika i tekst, o dečku koji je otišao u trgovinu i nije se više vratio pa mole sv ekoji nešto znaju da se jave. Slika je izblijedila, ali je još uvijek tamo.

I što rade naši mediji? Glume paparazze. Umjesto da obustave sva sranja i objavljuju ono što im policija da, jer riječ je o zbilja osjetljivom slučaju, oni intervjuiraju članove obitelji. Oni objavljuju priče o nađenom rublju i dnevniku nestale djevojke. Je li to doista važno?


Prvo je bilo s fotorobotom cirkusiranja…taj fotorobot je za identifikaciju primjenjiv otprilike kao moja fotografija s iksice ako me netko s iste treba prepoznati. Imam osjećaj da su opisali krivog čovjeka i da je ta slika otišla u medije, pravilo se cirkus zadnja dva tjedna i što je time postignuto? Za nestalu djevojku ništa, ali je rezultiralo hrpom lažnih dojava jer onog trenutka kad je neki vozač kamiona izašao i sjeo u restoran zvala se policija evo ga tu je, nije to moja fiks ideja, to je rekao predstavnik sindikata vozača.

Riječ je i o tome da ljudi stalno pričaju o tome da ga treba izručiti Hrvatskoj. Njezina sestra pizdi (da to je jedina riječ koju nalazim primjenjivom jer točno to radi) da ona zahtjeva da se osumnjičeni izruči. Nema dokaza da ju je ubio, ima dokaza da je bila u njegovom kamionu i da je išla s njim. I zasad ništa više. Jednako tako je ona mogla stopirati, on ju je mogao povesti i istovariti (ne nagađam o stanju u kojem je to moglo bit)negdje drugdje. Što je u međuvremenu bilo je upitno.

Spominjan je signal mobitela koji je u jednom dijelu vremenske rupe išao zajedno s njegovim, no ne i što je bilo nakon toga, je li signal promijenio smjer, ostao na istom mjestu ili nestao potpuno? Svakako je on mogao mobitel i dati nekom, baciti, razbiti, ili je djevojka mogla nastaviti put i s mobitelom. Mogućnosti su velike. S obzirom da nema dokaza osim njegovog priznanja koje može povući izručen svakako neće biti Hrvatskoj, ma koliko njezina sestra pizdila oko toga. Jer tamo je pravomoćno osuđen za silovanja i pokušaje silovanja, red veličine s pričom da je možda nekog ubio nije isti.

Pa se pizdi oko toga da je on hodao nekažnjeno i da mu nitko nije napravio ništa, Republika Hrvatska nije izručila svog državljanina, sad se oko toga drami, a kad smo trebali izručiti generale u Hag što se radilo? Prosvjedovalo. Pravno je to vrlo slično, ma što vi mislili o tome. Tjeralica je bila raspisana zbog izdržavanja kazne, ne sudskog progona, to nije isto.

Jedino što se sad može tražiti RH su prijevozne linije. Odnosno jedino što ima smisla, jer svi se mi sad zgražamo nad time da je djevojka stopirala. A nitko ne razmišlja o tome da na moru svi stopiraju jer nemaju prijevoz organiziran kako spada. Pa i ovdje recimo pola sata od Osijeka, Petrova Slatina ima prijevoz za upucat se, samo ne znam koliko, 3-4 busa dnevno za Osijek, klinci moraju u Ernestinovo, ako većina do tamo dolazi? Stopom. Samo je daleko manja koncentracija ljudi i svi se poznaju tako da je zbilja rijetkost da se voze s nekim nepoznatim.


Najtužnija mi je u cijeloj priči bila izjava njene sirote majke koja kao da se pokušavala opravdati i kao da napadaju njenu kćer kaže nešto kao pa ako ju je napao ona se sigurno branila. Pa gospođo nestalo vam je dijete, nitko ne dovodi u pitanje njeno ćudoređe…



I što rade novinari? Maltretiraju tu isfrasiranu i uplašenu ženu koja ne zna gdje joj je kćer i je li uopće živa.
Objavljuju priče o rublju koje je nađeno tijekom pretrage.

Ok, policija treba ispitati DNA, ali trebaju li to novinari objavljivati??Uz veliki rizik da sad ispadnem odvratna reći ću da

a)nije Antonija Bilić jedina koja nosi rublje u ovoj državi
b) po svoj logici rublje pripada nekom tko je tamo došao po sasvim drugom poslu.

A ono što je mene raspizdilo je činjenica da će obitelj dati njen dnevnik novinama. Čisto prostituiranje njezinog života, a možda i smrti. Dakle ne policiji za istragu nego novinama, priča o siromaštvu i bla bla, je li zbilja za njen slučaj važno siromaštvo? Željela je položiti vozački i studirati u Splitu. Zar doista? Prave od obične normalne djevojke sveticu iz toliko bolesnih razloga da je to nečuveno.

Žalosno je koliko je netko spreman plasirati tuđu tugu iz vlastite koristi. Ako je mrtva hoće li zbilja nekog zanimati kakva je bila učenica? Ako da, možda sam sociopat, no ipak mislim da ljudi dobro trebaju preispitati prioritete.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi