Prostitucija legalna dok god nema sexa
Uvjerena sam da trebamo legalizirati prostituciju i da je jednako kao marihuana priča o krim-miljeu paravan za nečija sranja. Te dvije stavke su dio krim miljea samo zato što ih je netko tamo stavio. Druga stvar u koju sam sigurna je ta da prostitucija nije ništa loše. Ako se jasno riješi na način da prostitutka ima primjerenu zdravstvenu zaštitu i ako se ta djelatnost oporezuje. No eto seks je valjda nešto previše sveto da bi se prodavalo, zato gledamo kako to rade Marijana i Nemeš.
Prostitucija o kojoj govorim nije pitanje sexa i para u klasičnom smislu nego prostitucija nečijeg života i još gore smrti.
Cura je nestala, svi ju traže, osumnjičenik je pod ključem, strahovito puno zahtjeva i pižđenja. Žao mi je i nje i njene obitelji, ali nažalost, ona nije jedina.
Kad sam bila klinka na vratima jedne kuće u retfali je bila slika i tekst, o dečku koji je otišao u trgovinu i nije se više vratio pa mole sv ekoji nešto znaju da se jave. Slika je izblijedila, ali je još uvijek tamo.
I što rade naši mediji? Glume paparazze. Umjesto da obustave sva sranja i objavljuju ono što im policija da, jer riječ je o zbilja osjetljivom slučaju, oni intervjuiraju članove obitelji. Oni objavljuju priče o nađenom rublju i dnevniku nestale djevojke. Je li to doista važno?
Prvo je bilo s fotorobotom cirkusiranja…taj fotorobot je za identifikaciju primjenjiv otprilike kao moja fotografija s iksice ako me netko s iste treba prepoznati. Imam osjećaj da su opisali krivog čovjeka i da je ta slika otišla u medije, pravilo se cirkus zadnja dva tjedna i što je time postignuto? Za nestalu djevojku ništa, ali je rezultiralo hrpom lažnih dojava jer onog trenutka kad je neki vozač kamiona izašao i sjeo u restoran zvala se policija evo ga tu je, nije to moja fiks ideja, to je rekao predstavnik sindikata vozača.
Riječ je i o tome da ljudi stalno pričaju o tome da ga treba izručiti Hrvatskoj. Njezina sestra pizdi (da to je jedina riječ koju nalazim primjenjivom jer točno to radi) da ona zahtjeva da se osumnjičeni izruči. Nema dokaza da ju je ubio, ima dokaza da je bila u njegovom kamionu i da je išla s njim. I zasad ništa više. Jednako tako je ona mogla stopirati, on ju je mogao povesti i istovariti (ne nagađam o stanju u kojem je to moglo bit)negdje drugdje. Što je u međuvremenu bilo je upitno.
Spominjan je signal mobitela koji je u jednom dijelu vremenske rupe išao zajedno s njegovim, no ne i što je bilo nakon toga, je li signal promijenio smjer, ostao na istom mjestu ili nestao potpuno? Svakako je on mogao mobitel i dati nekom, baciti, razbiti, ili je djevojka mogla nastaviti put i s mobitelom. Mogućnosti su velike. S obzirom da nema dokaza osim njegovog priznanja koje može povući izručen svakako neće biti Hrvatskoj, ma koliko njezina sestra pizdila oko toga. Jer tamo je pravomoćno osuđen za silovanja i pokušaje silovanja, red veličine s pričom da je možda nekog ubio nije isti.
Pa se pizdi oko toga da je on hodao nekažnjeno i da mu nitko nije napravio ništa, Republika Hrvatska nije izručila svog državljanina, sad se oko toga drami, a kad smo trebali izručiti generale u Hag što se radilo? Prosvjedovalo. Pravno je to vrlo slično, ma što vi mislili o tome. Tjeralica je bila raspisana zbog izdržavanja kazne, ne sudskog progona, to nije isto.
Jedino što se sad može tražiti RH su prijevozne linije. Odnosno jedino što ima smisla, jer svi se mi sad zgražamo nad time da je djevojka stopirala. A nitko ne razmišlja o tome da na moru svi stopiraju jer nemaju prijevoz organiziran kako spada. Pa i ovdje recimo pola sata od Osijeka, Petrova Slatina ima prijevoz za upucat se, samo ne znam koliko, 3-4 busa dnevno za Osijek, klinci moraju u Ernestinovo, ako većina do tamo dolazi? Stopom. Samo je daleko manja koncentracija ljudi i svi se poznaju tako da je zbilja rijetkost da se voze s nekim nepoznatim.
Najtužnija mi je u cijeloj priči bila izjava njene sirote majke koja kao da se pokušavala opravdati i kao da napadaju njenu kćer kaže nešto kao pa ako ju je napao ona se sigurno branila. Pa gospođo nestalo vam je dijete, nitko ne dovodi u pitanje njeno ćudoređe…
I što rade novinari? Maltretiraju tu isfrasiranu i uplašenu ženu koja ne zna gdje joj je kćer i je li uopće živa.
Objavljuju priče o rublju koje je nađeno tijekom pretrage.
Ok, policija treba ispitati DNA, ali trebaju li to novinari objavljivati??Uz veliki rizik da sad ispadnem odvratna reći ću da
a)nije Antonija Bilić jedina koja nosi rublje u ovoj državi
b) po svoj logici rublje pripada nekom tko je tamo došao po sasvim drugom poslu.
A ono što je mene raspizdilo je činjenica da će obitelj dati njen dnevnik novinama. Čisto prostituiranje njezinog života, a možda i smrti. Dakle ne policiji za istragu nego novinama, priča o siromaštvu i bla bla, je li zbilja za njen slučaj važno siromaštvo? Željela je položiti vozački i studirati u Splitu. Zar doista? Prave od obične normalne djevojke sveticu iz toliko bolesnih razloga da je to nečuveno.
Žalosno je koliko je netko spreman plasirati tuđu tugu iz vlastite koristi. Ako je mrtva hoće li zbilja nekog zanimati kakva je bila učenica? Ako da, možda sam sociopat, no ipak mislim da ljudi dobro trebaju preispitati prioritete.
Post je objavljen 01.07.2011. u 23:39 sati.