samo za dame i one koji se tako osjećaju, i šopingoholičare i alergičare
Koristim tu reklamu besramno, a stalno govorim da je bez veze.
Na temu već kukala(neki broj puta), ali ne zavaravajmo se, opet ću. Mrzim šoping, mrzim gužve, i mrzim ljude koji se guraju. I one koji bauljaju bez veze i kojima je glava u mrtvom kutu, jizs krajst ljudi pa vidite li išta osim te veste i najkraćeg puta u parkur modu do iste?
Uopće mi nije jasno kako nekog kupovanje može opustiti.
Sreća u nesreći je donekle nestandardnost mog broja. To također može biti i nesreća na kvadrat jerbo eto ne živim u Londonu ili ne znam…nekom drugom gradu nego tu gdje jesam gdje konfekcijski 40+ znači uzeli smo 36 i razvukli u širinu. Isto tako šuz broj 42 znači uzmi neki dječji grob i natakni, ovdje nemamo taj broj.
A najviše od svega volim pojam univerzalna veličina, ma hajde molim vas, što je univerzalna veličine? Nešto što može biti obilježje marame, a ne majice ili hlača. Htjela je princeza tako kožnu jaknu ( oke ne kožnu ali onako da izgleda ko koža, a da moja savjest bude mirna i da ne završim s gaćama na štapu) i bilo je to zanimljivo iskustvo.
Probala sam nekoliko nekožnih yet kožno izgledajućih jakni. Iz nekog razloga sve su završavale prije pupka mog barem, što barem meni za jaknu baš i nije neka posebno zahvalna kvaliteta. Rukavi su također završavali za zanimljivim mjestima.
Odustala sam da skratim neizvjesnost.
Priču o hlačama nekako ne želim ni započinjati jer je posebno traumatična, valjda da bi bile dovoljno dugačke je nužno da ih objema rukama pridržavam oko struka, a ako stoje same vrlo vjerojatno gležnjevi hvataju boju.
Spominjala sam onu sreću u nesreći? Slavonci su niski uglavnom, Slavonke su uglavnom niže, tako da ako slučajno postoji nešto što bi odgovaralo brojem i krojem, velike su šanse da će me i dočekati tamo gdje je postojalo, a da će trgovci izgubivši nadu da će se pronaći kupac za tu stvar koju nitko neće, staviti na nju znak 70% sniženje.
Sreća se dakle odnosi na novčanik, a nesreća na živce.
I komotno me ispravite ako griješim, ali za kog su ti standardi standardni?
Tipično izrabljivanje statistike da bi maltretirali narod, proračunala ekipa da prosječna Hrvatica ima 164cm i 73kg (iako su to brojevi do kojih doista ne znam kako su došli) i složili brojeve po tome, a kako se čini prosječna Hrvatica ima i ponešto impresivnije poprsje od mene (no shit Sherlock) jerbo je princeza u fazi kad ju je lupilo nosit haljine zaključila da su ponešto široke u tom dijelu.
Tu odjeću za ženska stvorenja sam izbjegavala duži niz godina (pa bar njih 20) dijelom jer sam se bojala dati novu dimenziju frazi slon u staklani, a i nisam htjela izgledati kao brinetna verzija Sally iz 3.kamenčića od sunca.
Onda sam skužila da tome pomaže ne sjedit kao kauboj.
I ne hodati kao kauboj također.
Barem u odjeći za ženska stvorenja.
Ni suknje me ne poštuju, zamislila sam si crvenu s bijelim ili crnim tufnama i da bude kratka, ne sad kratka da se vide da prostite gaće nego ono da slikam noge malo dok su za slikat kolko mogu bit da ne bi jednog dana dobila neki šiz pa počela pod stare dane sablažnjavat kolateralne prolazničke žrtve i eto čak sam nabasala na nešto što je odgovaralo opisu i check listi, no međutim…to je kratko možda na prosječnoj Hrvatici iz one računice…na ovoj ovdje koja se žali je više u opisu kaiša.
Što je oke…za nekog tko nema ogledalo i/ili samokritičnosti.
Jesmo došli do cipela? Jesmo.
Jeste znali da je isti model patika ženski do 41 s roza pertlama, a muški od 42 s plavim? Sad znate.
Dakle, primijetila sam nešto sasvim nelogično, a to je da ženska obuća zadovoljava vrlo malo kriterija.
Čak i kad govorimo o skupoj obući ona je vrlo često nekvalitetna/neudobna/neizgledna(oke istina kako kome) no međutim zanima me koliko sam ja zajebana a koliko je to zbilja tako.
Prvo ove fensi nove sandale koje oklope nogu negdje do sredine lista, što je to pobogu?
Nadalje sveopća poplava totalno ravnih sandalo-natikača turbotvrdih đonova, drage žene i svi koji se tako osjećate, molim vas recite ne tome, to može izgledati divno krasno i slatko, no međutim ako trebate nešto u čemu ćete hodati, to uništava ahilove tetive, ako vas iz nekog razloga bole stopala i tetive, a nosite ravno i tvrdo, da to je to.
Napravila sam ono što mi ljudi koji ne možemo naći cipele radimo, kupila iste ko zadnje koje su bile dobre, samo druge boje. Smatram to praktičnim rješenjem problema.
Drugo je bilo hodočastiti po trgovinama do sudnjeg dana, to nije bila opcija jednostavno, nije mi dovoljno stalo dovoljno za takav massive gubitak vremena.
Većina ženskog roda ima bolji izbor od mene, a vjerojatno je i manje cjepidlačno nastrojena i izbirljiva, no kako stvari stoje ostaje ajme na snazi i još uvijek mrzim kupovanje. I još ne razumijem kako to bilo koga može opustiti da ne kažem zabaviti :D
Post je objavljen 21.07.2011. u 09:04 sati.