Došli su nam juče u goste prijatelji mojih staraca, nekad su bili dobri, sad malo manje, ali eto tako povremeno se vide. Oni su iz Osijeka, ali ne žive ovdje nego u Đurđevcu već godinama. Imaju kćer godište moje seke. I sad inače su onako malo prilično glasni i za moj ukus naporni pa se ja u pravilu izgubim čimčimprietimtimbolje..no eto jučer sam imala čast provesti s njima cijelih pola sata i ostala sam šokirana. Ne šokirana njima. Šokirana malom. Priča ona mojoj seki o školi i faxu, o tom što bi upisala i objašnjava zašto i kako...i ovo je vjerujte prvi put u sezoni kad sam vidjela svoju sestru kako šuti i klima glavom u nevjerici (ako ćemo pravo i blagoj apatiji uzrokovanjoj pretjeranim i ne naročito interesantnim podacima) dakle mala je prosula sljedeće bisere: Ne želi studirati u Zagrebu jer je Zagreb IMPERSONALAN(mislim super svaka čas na elokvenciji i poznavanju terminologije..ali chill out baby), ona je vidjela lice i naličje Zagreba(cut the drama for the fuck sake!!! sorry svim Đurđevčanima i općenito ljudima iz manjih mjesta, ali balavica koja iz svog sela nije otišla dalje nego do osijeka kod bake mi zbilja nije kvalificirana za procijeniti kakav je Zagreb!! reci neću, ne sviđa mi se, bojim se gužve, konkurencije...al nemoj srat tolko pobogu!!!) A eto nije još ni sama sigurna što upisati jer naime bila je na više savjetovanja i nikad nije dobila pošten savjet, ono, psiholog ostane fasciniran njom i kaže joj nek odluči sama. Baš je bila na ragovoru kod psihologa i žena ju je zadivljeno gledala i rekla joj da ona ni sad nema tako precizne planove. Inače imali su test inteligencije i opće kulture i oba je rasturila...dušo...nikad ne doiješ rezultat testa inteligencije...eventualno ako si na ili preko praga Mense te pošalju tamo na testiranje, ali baš IQ ti nikad neće reći. I svi koji tvrde suprotno pričaju gluposti, iz više razloga, ako ti kažu da si iznadprosječan umislit ćeš se, a u svakom drugom slučaju ćeš pasti u depresiju, ali valjda ona zna da je rasturila test:) inače ona je vrlo svestrana pa joj je to najveći razlog zašto se ne može odlučiti
Onda nadalje, tu je negdje sister uspjela štucnuti da će ona na medicinu, na što ovaj wnderkind odgovara:ma meni isto idu odlično i prirodne znanosti, ali eto s pmf-om što možeš raditi..biti profesor...ja ju pogledam blijedo i kažem recimo...biti INŽENJER??? ma ono, nije to to, psihologije isto...ne će ona biti profesor...a medicina..ona je inače tako topla i osjetljiva osoba i ona ne bi mogla podnijeti to, nije d ane voli izazove, dapače samo ona ne bi mogla recimo, što ako joj je loš dan, pgriješi milimetar i nekog ubije...grozno...sister ju pogled ai kaže, pa inije medicina samo kirurgija...dijete-udav nastavlja dalje, eto ipak bi nekako najprije pravo jer je inače i odličan govornik i nema tremu pred ljudima, i inače je tako spontana i savršena jel. I spomene kako eto neki imaju izravan upis i kako je to glupo i počela je nešto tamo baljezgat i ja joj kažem kako je to luda stvar i da joj iz vlastitog iskustva mogu reći (eat your heart out bitch:) kako je super kad nemaš pritiska prijemnog i da se hvala na pitanju uopće ne žalim što sam dobila izravan upis na elektrotehniku:)(gem-set-meč za Elektru)
ma mislim...balavica će meni:D
a kao vrhunac cijelog tog monologa o svojoj nenametljivoj savršanosti izjavila je, eto da bar nisam tako nesigurna(nešto u tom stilu je bilo)...a ja gledam u monitor...pretipkavam ovaj razgovor legi i plačem. Plačem od smijeha i ne vjerujem, ni on ne vjeruje. NI mi ne vjerujemo. Kako će toj maloj nos obrisati na faxu, kad dođe i shvati d aje samo jedna od, a ne zvijezda kao u svom selu. nemojte me krivo shvatiti
ovo nije usmjereno protiv malih gradova i njihovih stanovnika, nego protiv malograđanštine koje ima podjednako u velegradu i zaseocima.
jer nije bad biti velika riba u malom jezeru, treba naučiti živjeti u moru:) I sad ću vam se malo pohvaliti kad s emoja seka nije mogla jer nije došla do riječi, moja je seka bila na državnom iz kemije 4., bila je prva na županijskom iz talijanskog u trećem razredu unatoč tome što je bila u konkurenciji s 4.razredima! Moja seka trenira i bavi se sa sto stvari, i stigne proći s 5.0 bez da se ubija. I nije umišljeni narcis kao ova mala. I zbilja mi nije jasno, kakvu je ona priču iskonstruirala, priču u kojoj je ona genijalac nevjerojatnih sposobnosti
zbilja me zanima kako će izgledati pad crnog jastreba kad shvati da je samo jedna od i da nije ama baš ništa posebno pametna i nadarena. Jedino zagriženija od ostale djece koja su (samo uzgred budi rečeno) SRETNA!!

jutros otišli mama i tata na pijac po ribu, jer kao Badnjak bla bla bla bla..i tako to, kupili šarana naravno čitavog...i pitm ih ja, pa zašt niste rekli da ga očiste u ribarnici, neka hvala sami će oni to. Počeo je prvo otac, majk se smija i ruga, kak to držiš ribu, s dva prsta, bože što si smotan, tak smotanog muškarca još nisam vidjela...a moj otac siroti je alergičan vidjeti od čeg potječe meso koje jede
kao i ja 
maksimum mog praga tolerancije je uvaljat piletinu u mrvice i bacit na ulje...ili stavit da se kuha nekak... ali trančirat nešto, a-a, za mene bez šećera molim. Da moram nešto klati, ili poslije klanja prtljat po životinji čineći ju parcijalnom...hvala ali toliko mi ni do to malo mesa što pojedem nije :) više manje sam po tom pitanju na oca. I posvađali se oni tako, izbaci mama tatu iz kuhinje i počne masakrirat nedužnu životinju. I odjednom se stanom prolomi vrisak. Sletimo se tata i ja u kuhinju misleći da se porezala ili nešto tako
ali ne, šaran se u komadima počeo bacakati po sudoperu a majka je pored stajala, tj toliko se zabila ormar s druge strane dasam mislila d apokušava proći kroz zatvorena vrata
uz sada malo tiše krikove i očitu grimasu gađenja. I ja grunem, da bit će da vrijedi svaka kuna koju date da se prokleta ribetina očisti 
mama kroz zube mrmlja...da...vidim i ja sad
i nastavljam podjebavat, šta kupujete cijelu ribu, jel ne vidite da ovo nije za vas. Ludilo je kod nas svaki put kad njih dvoje(čitaj Lolek i Bolek) nešto rade. Kad god oni išta rade zajedno, ili uopće ako ćemo iskreno to mora bit neko svađanje, vriska, prepirka, ništ oni ne mogu u miru i tišini napravit i gotovo. Fenomenalni su mi 
i uopće mi nije jasno gdje se u toj kući ja uklapam, ja ne kombiniram naglas, ne ispitujem svake tri minute za savjet, zapravo ne tražim ga uopće osim ako ne zapnem u nečem i ne znam se izvući :D ali oni...luda kuća, da mi ih je snimiti pa onda unovčit to na home funniest video:D jer nije lijepo zadržavati ideje za sebe, nek se malo i drugi smiju :)
update: usisava otac tepih u dnevnoj sobi..kupljen ako se ne varam prošle godine..i pati se jer se na prokleti tepih zbilja nekom formom magnetizma naljepa ama baš sve moguće i nemoguće...i odjednom kaže, jebem ti Đuru ubiću ga:D
ja sam pala na pod od smijeha :D Đuro je inače prodavač koji je moje starce uvjerio da se tepih odlično održava:) u svakom slučaju, pazi se Đuro otac mi je poludio :)
U zapisniku ima mjesta za 12 ljudi...na utakmici je nas 13...prva stvar..ne vučeš tog 13. više od 1000km puta. Doista nije nužno. Ali trening prije on nama kaže; idemo svih 13 pa se jedna neće skidati. Ako netko ima nekog posla neka kaže. Ono ne, nitko nema posla moš si mislit, imamo ga sve preko glave, ali u isto vrijeme znamo ako bilo koja od nas kaže ja znate ne mogu da se tako prekrižila za vjeke vjekova. Jer ovo nije običan trener..ovo je zlopamtilo. Znam ja točno koji sam ja broj i da mu u najmanju ruku nisam na listi prioriteta. Al jebiga, bila sam zamjena i puno lošijima od sebe kad je tako uprava nalagala pa šta mogu. na početku sam si u glavi definirala neke stvari. Tip je ljiga...al ono totalna ljiga, zapravo nisam sigurna da mi je ikad itko u život bio toliko odbojan, jebiga, trener je vrhunski, i hoću izvući iz sebe sve što ide. A mislim da ide jako puno. Bez obzira na to što god tko mislio ja svoj limite jako dobro znam, a još ih bolje pomičem. Ilustracije radi, zajebavali su me i prije do te mjere da sam sad totalno zen. Jer da kojim slučajem nisam komadići lubanje letili bi zrakom :) U prošlom postu možete pročitati riječ dvije o generalnoj trenerskoj snalažljivosti u novim situacijama (termin poznatiji kao inteligencija). Ali ovako nešto...
pita mene moje zlo, pa šta to tebi treba. i znam da mi ne treba, ali s druge strane osim mazohizma očigledno prisutnog u mojoj prirodi postoji i nešto što se zove krvnička tvrdoglavost.
Nisam mogla vjerovati da čovjek koji je vodio reprezentaciju, ko zna koliko ekipa prvih liga ne može doći i reći:ne ideš na ovu utakmicu. Da te ne može pogledat u oči. Meni je to samo očit nedostatak karaktera. Jebote ne znam za ostatak pučanstva...ali ako radiš nešto čiste savjesti i opravdano onda nemaš problema s artikuliranjem istog. MOguće da sam u krivu, ali ne bi rekla. Stav tog čovjeka prema meni je: ako ju budem dovoljno dugo ignorirao možda nestane. Što je u najmanju ruku kretenski. Jer ja nisam tražila igrati iako bi mogla. Još i sad ne znam 100% jesam li bila 13 ili ne. Ali znam da je 40ak puta doša do mene i otišao..ko dijete kad treba priznat neku pizdariju..takav je njegov govor tijela bio. Najviše od svega me smeta njegova glupost i zatucanost...baška to što mi se gadi. Neki dan legica priča kako je odustala od skijanja za novu godinu(malo su se preračunali jer je smještaj bio vrlo povoljan ali kad su u to uračunali opremu shvatili su da im je previše) i trener počne: da, jel taj tvoj dečko normalan, kakvo skijanje...cura se kiselo smije zbog one mrvice poštovanja prema starijima koju ima zahvlajujući opakoj stvari zvanoj kućni odgoj. On ne prestaje..i sad u pokušaju da ga skine sa svog slučaja cura kaže, ma da, kakva Vlašić planina, kad me bude dečko vodio na skijanje mora me oboriti s nogu i mi se tu odvalimo smijat, a jedna legica kaže:mislim da bi Chamonix bio odredište u tom slučaju...a on na to kaže, pa ni ne očekujem ništa manje nego da te obori s nogu pokvareno se klebareći. Takva zafrkancija mi je sasma ok kad se sprdaš s ljudima svojih godina s kojima si dobar...TO NIJE KONVERZACIJA KAKVU ŽELIM VODITI S NEKIM TKO JE GODIŠTE MOG TATE!!!!!!I s kim se najblaže rečeno ne podnosiš. Juče u hotelu, vraća on nama osobne...i cura mu kaže danke schön, on odgovara bitte schön, ona ga pohvali kao uglavnom ljudi samo kaže bitte..Kaže ti on njoj, ma znam ja njemački, ja bitte mi bitte svi bitte..naravno pravila sam se da ne kužim jer..doista nisam htjela to kužit...
Al on se krvavo zajebo ako je mislio da će njegovo ponašanje utjecati na moj odlazak. Jer neće. Znam malo bolje od tog..zato sorry coach, ak je netko đubre prema meni ja to mogu vratiti..samo to radim na puno ljepši i suptilniji način...
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi