
jutros otišli mama i tata na pijac po ribu, jer kao Badnjak bla bla bla bla..i tako to, kupili šarana naravno čitavog...i pitm ih ja, pa zašt niste rekli da ga očiste u ribarnici, neka hvala sami će oni to. Počeo je prvo otac, majk se smija i ruga, kak to držiš ribu, s dva prsta, bože što si smotan, tak smotanog muškarca još nisam vidjela...a moj otac siroti je alergičan vidjeti od čeg potječe meso koje jede
kao i ja 
maksimum mog praga tolerancije je uvaljat piletinu u mrvice i bacit na ulje...ili stavit da se kuha nekak... ali trančirat nešto, a-a, za mene bez šećera molim. Da moram nešto klati, ili poslije klanja prtljat po životinji čineći ju parcijalnom...hvala ali toliko mi ni do to malo mesa što pojedem nije :) više manje sam po tom pitanju na oca. I posvađali se oni tako, izbaci mama tatu iz kuhinje i počne masakrirat nedužnu životinju. I odjednom se stanom prolomi vrisak. Sletimo se tata i ja u kuhinju misleći da se porezala ili nešto tako
ali ne, šaran se u komadima počeo bacakati po sudoperu a majka je pored stajala, tj toliko se zabila ormar s druge strane dasam mislila d apokušava proći kroz zatvorena vrata
uz sada malo tiše krikove i očitu grimasu gađenja. I ja grunem, da bit će da vrijedi svaka kuna koju date da se prokleta ribetina očisti 
mama kroz zube mrmlja...da...vidim i ja sad
i nastavljam podjebavat, šta kupujete cijelu ribu, jel ne vidite da ovo nije za vas. Ludilo je kod nas svaki put kad njih dvoje(čitaj Lolek i Bolek) nešto rade. Kad god oni išta rade zajedno, ili uopće ako ćemo iskreno to mora bit neko svađanje, vriska, prepirka, ništ oni ne mogu u miru i tišini napravit i gotovo. Fenomenalni su mi 
i uopće mi nije jasno gdje se u toj kući ja uklapam, ja ne kombiniram naglas, ne ispitujem svake tri minute za savjet, zapravo ne tražim ga uopće osim ako ne zapnem u nečem i ne znam se izvući :D ali oni...luda kuća, da mi ih je snimiti pa onda unovčit to na home funniest video:D jer nije lijepo zadržavati ideje za sebe, nek se malo i drugi smiju :)
update: usisava otac tepih u dnevnoj sobi..kupljen ako se ne varam prošle godine..i pati se jer se na prokleti tepih zbilja nekom formom magnetizma naljepa ama baš sve moguće i nemoguće...i odjednom kaže, jebem ti Đuru ubiću ga:D
ja sam pala na pod od smijeha :D Đuro je inače prodavač koji je moje starce uvjerio da se tepih odlično održava:) u svakom slučaju, pazi se Đuro otac mi je poludio :)
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi