
jutros otišli mama i tata na pijac po ribu, jer kao Badnjak bla bla bla bla..i tako to, kupili šarana naravno čitavog...i pitm ih ja, pa zašt niste rekli da ga očiste u ribarnici, neka hvala sami će oni to. Počeo je prvo otac, majk se smija i ruga, kak to držiš ribu, s dva prsta, bože što si smotan, tak smotanog muškarca još nisam vidjela...a moj otac siroti je alergičan vidjeti od čeg potječe meso koje jede
kao i ja 
maksimum mog praga tolerancije je uvaljat piletinu u mrvice i bacit na ulje...ili stavit da se kuha nekak... ali trančirat nešto, a-a, za mene bez šećera molim. Da moram nešto klati, ili poslije klanja prtljat po životinji čineći ju parcijalnom...hvala ali toliko mi ni do to malo mesa što pojedem nije :) više manje sam po tom pitanju na oca. I posvađali se oni tako, izbaci mama tatu iz kuhinje i počne masakrirat nedužnu životinju. I odjednom se stanom prolomi vrisak. Sletimo se tata i ja u kuhinju misleći da se porezala ili nešto tako
ali ne, šaran se u komadima počeo bacakati po sudoperu a majka je pored stajala, tj toliko se zabila ormar s druge strane dasam mislila d apokušava proći kroz zatvorena vrata
uz sada malo tiše krikove i očitu grimasu gađenja. I ja grunem, da bit će da vrijedi svaka kuna koju date da se prokleta ribetina očisti 
mama kroz zube mrmlja...da...vidim i ja sad
i nastavljam podjebavat, šta kupujete cijelu ribu, jel ne vidite da ovo nije za vas. Ludilo je kod nas svaki put kad njih dvoje(čitaj Lolek i Bolek) nešto rade. Kad god oni išta rade zajedno, ili uopće ako ćemo iskreno to mora bit neko svađanje, vriska, prepirka, ništ oni ne mogu u miru i tišini napravit i gotovo. Fenomenalni su mi 
i uopće mi nije jasno gdje se u toj kući ja uklapam, ja ne kombiniram naglas, ne ispitujem svake tri minute za savjet, zapravo ne tražim ga uopće osim ako ne zapnem u nečem i ne znam se izvući :D ali oni...luda kuća, da mi ih je snimiti pa onda unovčit to na home funniest video:D jer nije lijepo zadržavati ideje za sebe, nek se malo i drugi smiju :)
update: usisava otac tepih u dnevnoj sobi..kupljen ako se ne varam prošle godine..i pati se jer se na prokleti tepih zbilja nekom formom magnetizma naljepa ama baš sve moguće i nemoguće...i odjednom kaže, jebem ti Đuru ubiću ga:D
ja sam pala na pod od smijeha :D Đuro je inače prodavač koji je moje starce uvjerio da se tepih odlično održava:) u svakom slučaju, pazi se Đuro otac mi je poludio :)
Post je objavljen 23.12.2007. u 14:17 sati.