Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 19.01.2008.

jedan namćorski post

mrzim celeron, o da ja istinski i iz dna moje plitke duše mrzim intel celeron!
proklet bio dan kad su ga napravili

nadalje teško probavljam ljude koji su UVIJEK u pravu. A najčešće kad nisu
užasno me smetaju zadrti pripadnici ljudske vrste koji ne vide dalje od svog nosa, koliko god on velik bio

ne volim isključivost
ne volim homofobe
ne volim neonaciste koji sa zrelih 14 misle da su potomci nebeskog naroda

mrzim kad me blijedo pogledaj kad na pitanje o vjeri kažem da sam ateist
ja odgovaram samo sebi, ne trebam autoritet koji će mi reći da je zabit nekom nož u leđa pogrešno
za razliku od njih to znam i sama
ne podnosim to što su ljudi ogavni jedni prema drugima
nema mi smisla zloća bez razloga

smetaju me sexisti, šoviniste ne podnosim, mrzim glupe komentare ničim izazvane, a namjenjene svima koji se ne slažu da bi ih na taj način prosvjetlilo

mrzim konvertite koji su odjednom veći katolici od pape, veći rockeri od alice-a coopera
ne podnosim kad svoju konvergenciju i odjednom pronađen limes funkcije nabijaju svima na nos
jezivo mi se bljuje od prodanih duša
nema ništa jadnije nego dati se ispod cijene

ok život je materija ali ideal je njegova svrha
i žalosni su mi oni koji su sebe prodali
jer to je nešto što se treba bar pokušati zadržati

mrzim činjenicu da su svi generali poslije bitke
mrzim i told you so izraze lica

smeta mi jetru što mnogi misle da mogu nekažnjeno lajati
samo zato što vas nisam poslala u vražju mater ne znači da nisam trebala

mrzim kad me probude zbog gluposti
mrzim predavanja poslije kolokvija
mrzim cupecova predavanja poslije kolokvija
ako ćemo pošteno mrzim i njega

tko nije komunjara u mladosti nema srca, tko nije konzerva u starosti nema mozga

imam alergijsku reakciju na dvolične
i one čijih se 17ličnost u glavni svađa na dnevnoj bazi
ne znam čemu toliki rasap energije da bi se uvukao ljudima koje ne voliš


e da inače ne volim što sve teže izbjegavam cajke
nisam s eprilagodila ali sam opkoljena

podjednako mrzim i činjenicu da su bambiju ubili mamu

mrzim izaći s kave ko dimljena šunka

mrzim što mi nameću svoje stavove oni koji su ih prepisali od kolege pored

mrzim nogomet
ide mi na jetru glupi mamić
jel cijela država mora znat koliko mu je psiha osakaćena

ne volim slušati o vlatki pokos i njenoj odjeći ni po čemu me ona ne fascinira


simona gotovac...tko je to pobogu...

definitivno je vrijeme
za što još nisam dekodirala

srijeda, 16.01.2008.

kronični nedostatak dobrog ukusa

užas je moja furka

jel vama idu na živce tuđi dobronamjerni komentari? Promijeni frizuru, vrati kile, ajme što si visoka, te se čizme ne nose, šta ćeš na tom faxu, pa ti još nisi prestala igrat, itd itd
inače da se razumijemo, ta sranja ne prihvaćam ni od svojih roditelja, jer čak je i tvrdoglava žena kao što je moja majka shvatila da može dubiti na glavi, ali da me promijeniti neće. Ljudi kojji me poznaju znaju da sam šlampava i blesava, i da imam svoj film u glavi. I recio za razliku od nekih koji hoće biti jedini na svijetu koji nešto misle ne patim od toga. Znam tko sam i što sam i to je jedino što me vodi.I to je nešto na što sam vrlo ponosna. Mislim da je moj veliki uspjeh u životu to što ne patim od pritiska društva kako prije tako i sad i to što imam svoj film. Naravno, komentare je nemoguće izbjeći i uopće mi to nije jasno. Zašto??? Zašto to rade? MIslim, mene ne dotiče tuđa frizura. Ako netko voli zelenu kosu, i njemu je to kul, nek mu bude. Makar s eto meni ne sviđalo, al ni najmanje nije moj problem. Nadalje držim da je bolja i pretjerana individualnst nego nikakva. Dok ne ugrožavaš nikog (na bilo koji način) slobodan si biti ama baš sve što želiš. Po meni. I nikad neću reć nekom, joj što ti je bezveze frizura iz više razloga, jer to NIJE MOJA STVAR, jer ta osoba zna sam aza sebe što voli ili ne voli, i jer TO NIJE MOJA STVAR. Baš me iz svih tih razloga što se ko pijan plota držim toga da živim svj život i ne petljam se u tuđe. I zato mi je kolosalno odvalilo tlak kad mi je netko...s kim napominjem, nisam ni dobra, s kim ne kontaktiram, i ako ćemo pravo, kog znam samo iz viđenja rekao sljedeće: "znaš šta bi ti trebala?(ja si sad mislim, šta...otić jer mi s eovaj razgovor ne vodi) trebala bi pustit kosu skroz dugačko(ha? molim?a baš sam s emisla ošišat na kratko, naravno nisam al oću na fin način pokazat koliko držim do tih pametnih savjeta)ne ne ne. NIkako!Ti si u biti jako lijepo stvorenje (bit je očito negdje deep deep down), ali moraš se pod hitno ostaviti te svoje punk furke (punk furke????furke???a???), Ma da, tebe malo sredit i ideš..(sredit? hmmm, ja ne mislim da me treba sredit), ono bokte mala da se mal skockaš, iskvarcaš (a???) e tu sam se negdje već odvalila smijat i pogledam ga i pitam:jel se tebi čini da je meni stalo do tog? e al je osto zbunjen pa nastavlja:ma vidjet ćeš, doće će to tebi, a onda ćeš me se sjetit (aha, nemaš frke care javim ti se čim bude) Bilo mi je skoro smiješno kao kad me tip na ulici uhvatio za rukav i hoćeš bit model...mislim...Nisam sad sigurna koja je bila svrha toga? Sad sam prosvjetljena! Sad znam koja je moja misija! Živjeh u mraku...spoznaja je unjela svjetlo u moj život! Mislim ajmo malo bit realni, ja sam samo visoka iznad prosjeka. Sve ostalo na meni je vrlo prosječno, i uopće nemam problem s tim. Na ovu spiku bi možda pala vrlo priglupa curica, ali mislim da ipak tom profilu ne odgovaram
Ne kužim u čemu je fora i šta ti ljudi sebi zamišljaju? Možda zato jer se uopće ne vidim u takvom razgovoru. Ne mogu zamisliti u kojoj bi situaciji išla nekom tako nešto reći. Ta sranja ne trpim od ljudi s kojima sam dobra. Kolege moji najdraži kad me opako hoće iživcirat ona kažu razmazala ti se maskara..ups...to su podočnjaci:) i tom sl:) ali to je nešto drugo. Moj najdraži prijatelj iz mlađih dana, odselio se, i tako to, nismo baš više kao nokat i zanoktica ali eto, je jednom rekao da ti podočnjaci daju mojoj faci poseban šarm :D i da sam bez njih ko i svajka druga lutkica:D pa ono:
I'm no Barbie doll
I'm not your baby girl

ponedjeljak, 14.01.2008.

pušenje na javnim mjestima ili tko kome pljuga

inače da se razumijemo, nisam ni za kakvo ukidanje ljudskih prava...samo imam dojam da se tu dva prava lome. A dosadašnja praksa je pokazala da nije moguće poštivati prava jednih i drugih.
Nimalo sofisticiran biser koji sam pročitala nedavno glasi:"odjel za pušenje u restoranu je isto što i odjelč za pišanje u bazenu"
Znači ustavno pravo pušača je da puše, nije bitno kome. NJima se puši i oni će pušiti. Ok, ma pušite ljudi, nije moja stvar, dok god ne sjeda na moja pluća. Mrzim polusatnu kavu nakon koje smrdim kao dimljena šunka. Odurno mi je kad se vratim iz vana i sve što je na meni bi tog trena najradije spalila. Uključujući kosu. Ne bi mi smetalo uopće da u kafićima postoji mehanizam zvan ventilacija koji ekšuli radi. Ili da je prostor za pušače odvojen nekako efikasnije nego stupom, ili još bolje zračnim prostorom dok na zidu vidiš kako pušački dio prerasta u nepušački, naravno to vidiš samo na zidu, ako ga vidiš od dima jer difuzija je opaka stvar. A onda podatak da svaki 4 građanin Hrvatske puši. Stravično. Ne zato, mislim, 70%nas pije, ovisnosti su normalna stvar za tranzicijske zemlje (čitala sam ja te krize identiteta i tako, nisam znala d aje primjenjivo i na zemlje, al ok, ja se igram s kompjuterima, vald ti sociolozi znaju nešt o svojoj struci:)) Znači uzimamo da svaki 4.stanovnik puši (cigarete, cigate, lule i ostale duhan related stuff) mene zanima kako do toga dođe. Jer nitko ne voli pušit tek tako. Cigarete i duhan related stuff :) Većina ih počne fore radi, d ane bi bili jadni pred ostalim klincima iz razreda. I nastavi s tom gadnom suicidnom navikom. MOžda čak i genocidnom. Jer trovanje ne staje samo na njihovim pućima, negove granice su nesagledive . I zbilja me zanima stajalište nekog tko konzumira nikotin i katran. Zašto to radi? Razumijem da se s vremenom navučeš i da t eto možd ai opušta, da nemaš kud s rukama, da se bojiš da ćeš se udebljati. Ali zašto počinješ? Je li to način za nošenje sa stresom ili?Mislim, jasno da je, ili si bar ljudi to utuve u glave, zanima me kaKO TO POMAŽE. Sve druge ovisnosti imaju smisla, alkohol te baca u raspoloženje, ok, možda te posllije boli glava, ali ti je dotle kul:) Droge isto, eventually će te uništiti ali kad počinješ ti j kul bar tako kažu
ali ovo smrdi, i peče i kašlje ti se od toga. I ZAŠTO ONDA NEBESA MU NASTAVLJATE??? U svakom slučaju nisam za zabrane ičega. I nisam ni najmanje isključiva. Nek radi tko šta hoće sa sobom. Samo mislim da nije ok da rade što hoće i s nama. Mislim neće on disati na moja pluća za koju godinu. Ja bi to ipak htjela biti u mogućnosti. Nisam za zabranu, ali sam za odvajanje. Fizičkim putem. Zidom. Cijelim zidom bez rupa. Ne plakatom. Ne stupom. Svi pričaju o pravu pušača na pušenje, a što je s pravom nepušača za čitavim plućima? I nije mi fora da se o tom vodi računa sam o zato što bi mu kao u EU. E pa ja ne bi. Mi za to nismo sposobni. Ali nisam sigurna da server može izdržati sva moja slova protivljenja. Kao što je ona ljiga od upravitelja osječkog zoološkog vrta izjavio da moraju povećati prostor za medvjede jer pokušavaju ući u neku organizaciju zoo-va i tak kavez nije po standardima. A nitko ne pita kako je medvjedu koji ima u prirodi prostor površine kao cijeli osijek živjeti u kavezu 10x10. Ali ako je pitanje EU dali bi našie glavešine i guze i popljugali sve što treba.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi