Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

ponedjeljak, 26.11.2007.

stolice, čekajući godota, ili ko to tamo peva 2

o da..ladno možemo snimiti nastavak kultnog filma...jedino što nije bilo nismo prodavali prasce putem....
prvo...krećemo ranije, u petak, u mrtvo jutro...nije da gubim dan, nije da nemam svog posla..nije da mi je to rečeno dan ranije pa sam samim time ljuta što se neki ponašaju ko da mi nemamo život i ne radimo ništa osim tih treninga. Ok, krenili mi , zafrkavamo se, nije bad, nešt mal sam čituckala i shvatila da nema tog boga koji će mi rješiti prolaz na ispitu u ponedjeljak osim ako ne sjednem u nedjelju cijeli dan sa zadacima...nastavit ću vam dalje zašt to nije išlo...
Prva stvar, ok bus je izgledo solidno, ali s nama kreće jedan vozač...i sad nam baš nije bistro jer jebiga, pa ni po zakonu ne može tako, put do Dubrovnika trebaju ići dvojica i ne znam svaka 4 sata se mijenjati...
Al ono, uz standardan put izuzev dva sata što smo se vukli 500m po Sarajevu sve drugo je bilo ok. E..al kad smo ušli u hostel,....ajme...zašarani zidovi, kreveti na kat (malo mi je knap bilo al preživjeh) ujutro kad smo na doručak došle...e to je komedija svoje vrste...jedan mali maslac, sirić, marmelada i pašteta....i da, kava, čaj ili kakao u šaličici u kakve ja kuham onu crnu kavu-ubojicu. Ne moram pričat da su cure rekle da je i sam okus kave bio ubojit...bila sam mudra pa uzela kakao. I poslije tog, pošto je otpao dogovoreni trening, trener nas otero u čopoprativnu šetnju gradom, za nas slavonce poznatiju kao power walking jer ja nisam navikla šetat pod takvim prokletim kutom(69°efektivnog nagiba). Ok, vratile se nazad u hostel na ručak, bilo je jestivo ako si baš jako gladan što nije bio moj slučaj tako da sam kvalitetno 3/4 ostavila. Onda smo dobili dva sata odmor i poslije tog su nas šibnili van jer smo im mi bili jedini tamo i ono, nije da ugostiteljski objekt treba bit tam u slučaju turista....
Sjeli na kavu u nekom kafu..uginuh od dima umalo...čekamo nekog od domaćina da nas odvede do dvorane...dolazi čovjek..krećemo prema kombiju, čekamo vozača...dolazi vozač...kombi ne radi...pao remen..ono divota, na svu sreću domaćini su super brzo organizirali prijevoz za nas 15, svaka im čast...stvarno su nas izvukli...nagora ironija bi bila da smo došli dan ranije da bi zakasnili na utakmicu...Relativno lagana utakmica, 3:0 za 1hi15....zove se kombi...još nije popravio..i sad nam nije jasno jer jebiga...remen ne bi trebao bit neka mudrost...odlazimo na večeru...sprdancija, al ono već smo krepane i sve što bi htjele je krenit kući. Trener otišao vidjeti šta je s kombijem..mi ostale u pizzeriji i čekamo da nam javi...i javlja...
nije popravljen...cure pizde..naručuju pivu(iz protesta treneru koji nije dao da ga naruče odma:) i dok su brojale kolko komada..konobar kaže:a da skratimo problem častim ja vas sve :D tako da su neke neplanirano dobile pola litre jer ima nas par koje ga ne pijemo
kontam da su popizdili konobari s nama jer smo zbilja bile za popizdit..i ostale smo im skoro do zatvaranja zbog situacije jel...nije da smo imale kud..jer prokleti kombi nije popravljen au fuck, pizdimo...jer nikom nije ..
u interesu još jedan dan izgubit...trener traži broj tajnika...tajnik nam rezerviro hotel...dolazimo do kombija po stvari...kombi radi:) došo je čovjek iz HAK-a i rješio problem u 5minuta...I sad onak...oćemo-nećemo krenit..(jer je jedan prokleti vozač samo bio i tak je proveo 5sati u popravljanju prokletog kombija) i sad ono ak je umoran možemo završit ko Toše...ali ipak se kreće....
idemo mi tako..i idemo....
i idemo...dolazimo do Bosanske granice...i prokleti Bosanac(ja se ovim putem duboko ispričavam svim Bosancima ovo je samo opisno, ne diskiminativno)i ne da nam preko granice jer je crkla žarulja..i nije da se podrazumjeva da u prijevoznom sredstvu budu neke rezervne žarulje i stuff..šta će to kome....
Došli mi tako negdje do Mostara...i prokleti prokleti kombi crkne. Opet remen...i prokleti vozač kojeg su vald pokupili s gerijatrije opet nešt baljezga..on će zvat nekog nećaka koji vozi kamion, da mu donese neki šaraf, al on mu se ne javlja...pa onda zove nekog tamo koji je Hercegovac i pozna puno ljudi(?!?) i naš pametni trener kaže: to je zato što ste vi tvrdoglave..ono duboko se ispričavam što imam život i obaveze. Inače u ekipi imamo dvije cure koje se samo time bave,jednu koja radi, tri srednjoškolke i mi ostale smo na faxu...ono..niko nema obaveza...Mi smo tvrdoglave...pa da je reko moramo spavat u Dubrovniku moramo, mal bi brundale i ok, nikom ništ, ali nije, nije uopće rekao ništa protiv tog da se vratimo kući i došlo mi je pri toj izjavi da smo tvrdoglave da mu kažem da je tvrdoglav ipak bolje biti nego šupljoglav kao neki prisutni. I pazi debiliteta, kažu nam nek spavamo ujutro će rješitit stvar. Zbilja nemam problema sa spavanjem, mislim da bi spavala i da me objesite za nožne prste. Jednostavno spavam i na kamenju i na podu i u svakoj mogućoj pozi...ali u kombiju bez grijanja gdje imam na raspolaganju prostor 30x40 cm i nemog se pomaknit ni mm dalje od tog jer su cure spavale na podu sam probdjela noć uz povremena padanja glave na prozor. Negdje oko pola 7jedna od cura i ja smo izašle van protegnit noge jer nismo mogle spavat, a osjećaj u nogama(a i šire)je postao samo davna uspomena. 10m od kombija...POLICIJSKA UPRAVA MOSTAR!!!!!!!! Naravno svugdje u svijetu(ne samo civiliziranom) na porti u policiji stoji netko...osim u Bosni :)) tamo nije bilo nikog. Inače paralele radi mi treniramo u policiji..i puste nas tek kad sve dođemo i zajedno nas puštaju van, treniramo tamo mjesecima već, ali naravno ne puste nas samo tako...al u Bosni:)) kontam da može uć ko i kad hoće. I sa dodem ja do pomoćnog trenera jer je glavni spavao..i kažem..pa mi smo u dvorištu policijske postaje(i mislim da sam mu savršeno jasno dala do znanja:odvuci dupe i potraži pomoć)na što mi je on odvratio:PA ZNAM. Ja stadoh paf..mislim takav debilitet...pa u stranoj zemlji..(ok, Bosna, al ipak je to inozemstvo sad po novom:) ne znaš brojeve autokluba i sličnog...tražiš policiju, tražiš nekog tko ti može pomoći. I stojimo mi u prokletom dvorištvu..proklete policijske uprave, i ovi prokleti debili ne znaju šta da rade. Budi se trener...di smo mi zašto stojimo, šta je ovo, zašto ovo. Kao da je upravo pao s Marsa i nema pojma da smo tu već satima i da on između ostalih idiota organizatora nije napravio ništa. Legica se od muke rasplakala, a ni meni nije puno falilo..jednostavno nisam mogla doći sebi od te količine kretenizma u jednom kombiju..naprosto nisam mislila da je tako nešto moguće...ista gore navedena legica je ošla pljugui zapalit, iskulirala se i ošla u policiju. uzela broj od nekog rent-a-cara, nazvala čovjeka i dogovorila da dođe. Dok su se trojica mulaca muvala oko kombija i šetala od kafa do kombija...dok su debili razmišljali o rješenju problema balavica ga je rješila...kako ih samo nije sramota. Idioti...taj naš trener vam je velika njuška u odbojci...al stvarno mislim njuška...stvarno svjetska faca...ne zajebavam se...ali da je takav retardus..to zbilja nisam mislila..da je budala znala sam od prije....I rekla sam nešto pri čemu stojim...taj čovjek zna o odbojci sve...ali o svemu ostalom nema blagog pojma...
Krenuli smo napokon prema Osijeku i tek navečer došli kući...u životu se nisam tako izlomila...nisam sigurna jel me vše boli kralježnica, noge, ruke, vrat, glava ili trbuh, jesam više umorna ili frustrirana što takve budale nekažnjeno hodaju planetom....treneri su dobili umjetničko ime kao par:Lolek i Bolek, tj tako je počelo...kad su nam stvarno digli tlak...zaključile smo da je A JE TO crtić puno bliži istini...


A znate nikad nisam dosad primjetila kako je Bosna lijepa zemlja...putem sam uza sva sranja vidjela barem 2000slika koje bi bile vrhunske razglednice...šteta zbilja što će mi ostati S ovako gorkim okusom..
znam d anisu krivi što su glupi...ali si jednostavno ne mogu pomoći u jednoj stvari..očajniički im želim zakopati nešto u glavu
zezam se...jendostavno...toliko su glupi da ih žalim...ništa drugom nemam srca ni obraza
i zaključila sam da sam povukla odličan potez ne odlučivši se za profesionalnu karijeru:))) ja mogu sve što i oni(ok, ugodite mi malo:)))) ali obrnuto nikako ne vrijedi..

ponedjeljak, 19.11.2007.

mamini sinovi i tatine kćeri, ili kako savršeno realni i razumni ljudi izgube kompas

jasno sasvim da nas ima svakavih, više i manje objektivnih, onih koji plaču nad svojom sudbinom jer ih netko ne voli i zato koči njihov napredak iako su oni najbolji...da jasno, 100ljudi 100 ćudi(multilple personalities excluded)

jako me to smeta jer se vjerojatno i sama pribojavam da ću možda biti takva, kao što rekoh, savršeno realni i prizemljeni ljudi ko da popizde kad je riječ o njihovoj djeci...moje dijete ne bi nikad, rukuu vatru dajem, jao kak je to divno dijete i sl. Mislim moji starci su sve samo to ne pa mi je uvijek bilo fascinantno kako drugi reagiraju. našli s eprijatelji nakon dugo vremena..i pričaju o djeci, kako su divna i pametna i sposobna tad itb, isin od ovog je doktor, od ovog kćer profesorica od ovog odvjetnica bla bla...i kaže četvrti, ma sin mu je divan...ali ima jednu manu, voli kartat...kažu mu ostli, pa šta nije to mana..na što ovaj odgovara...voli, al ne zna: taj vic mi je tipičan ogledni primjer nekak...
Sjećam se jednog excesa u osnovnoj...mama jedne cure iz razreda je nazvala moju i rekla da ja nju maltretiram i da oa zbog mene ne želi ićui u školu. MOja stara živčana kakva je me nalupala dok nisam proplakala(štaš to je njen način odgoja) uglavnom, občaj je prvo ispizdit dijete a ona ga pitat za mišljenje....uglavnom ono što je ta cura rekla:a inače nikad se s njom nisam družila ni ništ tako, su bili da sam ja rekla da ima odvratne čarape(???), da sam ju gurnila(??), da ja nju mrzim i da ona nikad više zbog mene neće ići u školu...naravno ništa od tog nije bilo točno, odma da se ja objasnim:))cure su igrale gume u razredu bosei ja sam rekla, pa pogledajte si čarape. Ona je jednu curu gurnila na mene pa sam joj rekla da nije normalna (mislim...i tad sam znala da moraš bit budala da nekog drugog namjerno gurneš na nekog trećeg) i kad je moja stara to čula, nazvala je njenu i rekla da joj nikad više nije palo na pamat zvat jju zbog tako nečeg i nek prvo dovede svoju kćer u red umjesto da njene probleme svaljuje na druge klince...sutradan je nazvala ispričati uz objašnjenje da je njena mala osjetljiva i da eto nije ona to tako mislila(???)

Vrlo često je takvo ponašanje vezano za ljude koji su imali problema s trudnoćama i sl., recimo takvo idealiziranje djece baš imam dojam da je ultračesto takvo ponašanje kod ljudi koji su ili to dijete dobili vrlo kasno, ili je bilo nekih problema, ili spontani pobačajiu i sl. Naravno, nije ni to pravilo, samo imam dojam da je tako. No jedan lega mi je rekao da je tipično za kasno rođenog jedinca da ga starci držće ko kap vode na dlanu, sam da su njegovi preferirali bokal:D
dok recimo moj sljedeći primjer nema veze s ovim pravilom...sestrična moje mame..je nešto neviđeno...uglavnom, majka mi je njeno stanje u glavi (POSVEMAŠNJU KOMPLEKSAŠIJU) argumentirala ovako: oni su vozili BMW-a kad je fićo bio domet dobrostojećih ljudi stvari su se preokrenile i sad to ne mogu prihvatiti. Kćer joj je igrala rukomet godinama...cura je bila zvjerski igrač...ali s vremenom je prestala i našla posao i tako...ekonomsku je završila ako se ne varam...uglavnom...bilo je nekih problema i ostala je bez tog posla i stvarno je bila u gadnoj frci. Ali budući da je itekako prizemljena i pametna rekla je njoj nije problem čistit ako bolji posao ne može naći gotovo. Na što se mama njena zgrozila, pa što ona to priča nije to na njenom nivou. Cura je popizdila i rekla joj da shvati da nije u poziciji birat...da bi ova izvukla fix ideju nek bude sportski novinar...cura je prokuvala jer kako objasnit ženi da sa srednjom školom ipak ne možeš biti sportski novinar sa srednjom školom i jedinom kvalifikacijom da si nekad igrao rukomet. Njen brat je po struci mesar, to je završio jer su imali mesnicu i mlatili prije rata ogromne pare, pa ONO, obiteljski biznis da nasljedi. Naravno u struci nikad nije radio, ali je imao kafić(koji su starci financirali) a sad vjerovali ili ne radi kao skaut...o da..ja sam vrištala od smijeha, da bi bio skaut..moraš fantastično poznavati sport kojim se baviš. MOraš savršeno znati karakteristike igrača koje tražiš i koje netko ima, moraš biti psiholog i tata, i autoritet i manager. E sad...jebeš mi sve ako to ima netko kom je domet sportskog života noomet s dečkima nedjeljom uz pivo. Ali njegovu mamu kad slušate...on drži boga za muda. Ne bi vjerovali koje su to fantazije...koji snobizam...ona jednostavno ne može prihvatiti bolnu činjenicu da joj je sin jebivetar i vucibatina koju ona financira krvavim radom. Ima toga još kud bježite....Mala je išla s mojom sestrom u razred, a budući da je svijet samo selo i radila je s mojom mamom. Seka je išla na neke likovne radionice...i tako čekamo tata i ja nju ispred, a mama od ove nas udavila...kako je njena mala divna i pametna, kako je odgovorna i pametna...(et kao nije ni moja seka loša ali njena mala...što je to posebno dijete...)neću uopće spomionjat da je poslije bila još jedan od problema u srednjoj i sl...to nije važno..ona je divno dijete...kad su maloj u pivovari rekli da neće igrati i poslali ju u retfalu, njena stara je neznajući da je moja seka u toj ekipi rekla d aona tamo nema što raditi jer je toliko bolja od svih da se ostale sklanjaju njenim loptama...ja sam naravno vriištala od smijeha...a tek kad je rekla da malu traže Mladost i Azena..tu sam već plakala od smijeha...Onda moja profa iz srednje..koja je u ležernijim trenucima nastave znala pitati o našim navikama izlaženja i slično..i pri tom je (ako se ne varam bila sam drugi srednje) je rekla kao kakvi smo mi delikventi..njena kćer(naše godište išla je u susjedni razred) ponekad ode u Petar Pan ili McDonald's na sladoled...sve bi to bilo ok da cura nije svaki vikend bila pijana već tad bila, žvaljakala se svaki put s drugim tipovima i općenito bila pojam razuzdane zabave vikendom, nije moj problem, nek cura radi šta hoće, samo ono..tako javno pravit idiota od mame..strava....
ne moram pričati da je preko tjedna bila uzorna mamina štreberica prva po redu...
NIje mi to jasno uopće...šta je ljudima da budu tako kratkovidni...ne kažem da treba iznositi prljavo rublje, daleko od tog, ali ti ljudi bez pitanja ovo istresu na vas, zanimala vas njihova savršena djeca ili ne. Pročitala sam na blogu kako mama curice od 3godine kaže kako je njena mala savršena, natprosječno inteligentna i posebna...mislim..ok...možda to i ja tako...ali pobogu, natprosječna inteligencija je sklizak teritorij i u starijoj dobi , a ne kod trogodišnjaka...i ja znam da je svakom njegovo dijete posebno i savršeno...ali ljudi moji...svako je. I talentirano i savršeno i sposobno i sve što god poželiš...ma je...ali kako je Slaven Bilić rekao u jednom svom člnaku, s 15godina ne mogu procijeniti tko će biti velik igrač, nego eventualno tko neće. Jednostavno...pustite ih na miru...mislim da će dijete biti jednako sretno i ako sam sebi priznaš da je recimo prosječno:) i da nije multitalent za baš sve

subota, 10.11.2007.

modni standardi po modno neosvještenoj

ili možda modno onesvještenoj elektri?
moda mi je stran pojam, slabo ga koristim pojmovno, a još manje primjerno
možda jer mi je naše vrijeme malo nejasno po tom pitanju, a možda jer sam jednostavno blesavo derište koje uvijek mora nekom proturječiti
nekako imam dojam da je kroz povijest vizija ljepote u nekoj svojoj fazi imala za rezultat modu tog doba, pa ako je u modi bila veeelika guza i mali strukić su se furali korzeti i doslovce oklopi s pojačanjima strateških područja....bla bla, al to je bilo ok jer je to tad ljudima lijepo izgledalo, i kolko od da je nama to sad nastrano i blesavo njima je bilo lijepo, i zato je ta moda eto...recimo bila moguća za opravdanje...
ali pobogu što pravda današnju?
i što je danas moda?
Coco Chanel je lansirala neku drugu modu, damska stilizacija i stuff, ok, to se danas također smatra lijepim...ali i brdo onog što mi uopće nije janso kome se može sviđati
mislim znam i da su neke faze književnosti običnim smrtnicima bile nerazumljive kao što je neznam...modernizam...al me zanima što ostatak pučanstva na ovo kaže.)? Je li moda postala nerazumljiva običnim ljudima(ili sam ja neobičan i nadasve tupav ljud) Mislim moguće da sam ja pretjerano introvertirana i nepodnosim pretjeranu pažnju pa se oblačim tako da s mene ne vrišti 12boja i 27uzoraka, ali ipak mislim da je to stav većine ljudi. Tko se dovraga može ugodno osjećati ako ga svi gledaju ko da je pao s marsa?
Mislim ljudi gledaju koješta istina, ali malo samokritike?
VIdjela sam nedavno curu koja je na sebi valjda imala tepihe iz kupaonice(uzorak podivljala krava)..nisam uspjela razaznati o čemu je bila riječ...ali kontam da si je ona bila sva nadasve i kul u stilu sva sam zgodna...brda i doline pretjeranih zlatnih dodataka su ono što ipak mnogo češće srećem. E da....primjetih još nešto...crna je nova plava..mislim na boju kose:))) valjda je mondenima djevojkama dojadilo brdo viceva na konto plavuša:) Gledam jaknicu neki dan...mislim..doslovce jaknicu...kratka tanka, jednostavna...900kn..mislim bokte tolko ću investirat u jaknu ako odlučim emigrirat u Norvešku...e da..ali sve me to ne bi naročito diralo da je moguće pronaći neku normalno izgledajuću stvar(čitaj odjevni predmet) po normalnoj cijeni...prihvatljiva je cijena vše manje samo onog što ja ne bi ni u ludilu obukla(čitaj:rozo, šljokice, krzno, bijesne boje)...čak sad ni ne potežem pitanje veličina..jer se stvarno osjećam ko papiga koja stalno kmeči oću produženi L ne XLne XXL...jer zato što je većina ljudi stane u neke brojeve znači valjda da bi se mi visoki i krakati trebali vlastoručno eutanazirati. To sam malo o ponudi u Osijeku pisala, vraćam se na modu generalno:) Ludo me interesira što kreatori misle? Da je ono što izbacuju na revijama nosivo?:) Pa mislim...ne znam na čemu su ali i ja bi malo...
Da ne pišem ovo napamet (a i da mi neka trendsetterica ne kaže da nemam baš nikakvog pojma:) malo sam pogledala modne novosti :)) i isfascinirala sam se:) Dakle doista svega ima, od životinjskih uzoraka, čak tiu i tam nešt što bi mi se i svidjelo do praktički golotinje zakamuflirane ponekom krpicom. Još mi je zanimljivija ova urbana moda:) jednostavno sve što je modu nekad činilo je zbrčkano u jedan koš. SVi kriteriji i zahtjevi na odjeću koji su ikad postojali(sklad boja, očuvanje vida, da ne deformira nogu i sl) su nekako nestali :) ludo je to:) držim se onog što znam :))) patika:) cipela ravnih đonova.) rifli :)) i tako:)
sportski-običnih stvari
eh...rekao bi netko da nemam dovoljno izraženu osobnost koja može nositi takvu odjeću:)) ili ju samo nemam potrebu kompenzirati: led-displey-em na kojem piše gledajte meeeeeeeeeee)))

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi