jasno sasvim da nas ima svakavih, više i manje objektivnih, onih koji plaču nad svojom sudbinom jer ih netko ne voli i zato koči njihov napredak iako su oni najbolji...da jasno, 100ljudi 100 ćudi(multilple personalities excluded
)
jako me to smeta jer se vjerojatno i sama pribojavam da ću možda biti takva, kao što rekoh, savršeno realni i prizemljeni ljudi ko da popizde kad je riječ o njihovoj djeci...moje dijete ne bi nikad, rukuu vatru dajem, jao kak je to divno dijete i sl. Mislim moji starci su sve samo to ne pa mi je uvijek bilo fascinantno kako drugi reagiraju. našli s eprijatelji nakon dugo vremena..i pričaju o djeci, kako su divna i pametna i sposobna tad itb, isin od ovog je doktor, od ovog kćer profesorica od ovog odvjetnica bla bla...i kaže četvrti, ma sin mu je divan...ali ima jednu manu, voli kartat...kažu mu ostli, pa šta nije to mana..na što ovaj odgovara...voli, al ne zna:
taj vic mi je tipičan ogledni primjer nekak...
Sjećam se jednog excesa u osnovnoj...mama jedne cure iz razreda je nazvala moju i rekla da ja nju maltretiram i da oa zbog mene ne želi ićui u školu. MOja stara živčana kakva je me nalupala dok nisam proplakala(štaš to je njen način odgoja) uglavnom, občaj je prvo ispizdit dijete a ona ga pitat za mišljenje....uglavnom ono što je ta cura rekla:a inače nikad se s njom nisam družila ni ništ tako, su bili da sam ja rekla da ima odvratne čarape(???), da sam ju gurnila(??), da ja nju mrzim i da ona nikad više zbog mene neće ići u školu...naravno ništa od tog nije bilo točno, odma da se ja objasnim:))cure su igrale gume u razredu bosei ja sam rekla, pa pogledajte si čarape. Ona je jednu curu gurnila na mene pa sam joj rekla da nije normalna (mislim...i tad sam znala da moraš bit budala da nekog drugog namjerno gurneš na nekog trećeg) i kad je moja stara to čula, nazvala je njenu i rekla da joj nikad više nije palo na pamat zvat jju zbog tako nečeg i nek prvo dovede svoju kćer u red umjesto da njene probleme svaljuje na druge klince...sutradan je nazvala ispričati uz objašnjenje da je njena mala osjetljiva i da eto nije ona to tako mislila(???)
Vrlo često je takvo ponašanje vezano za ljude koji su imali problema s trudnoćama i sl., recimo takvo idealiziranje djece baš imam dojam da je ultračesto takvo ponašanje kod ljudi koji su ili to dijete dobili vrlo kasno, ili je bilo nekih problema, ili spontani pobačajiu i sl. Naravno, nije ni to pravilo, samo imam dojam da je tako. No jedan lega mi je rekao da je tipično za kasno rođenog jedinca da ga starci držće ko kap vode na dlanu, sam da su njegovi preferirali bokal:D
dok recimo moj sljedeći primjer nema veze s ovim pravilom...sestrična moje mame..je nešto neviđeno...uglavnom, majka mi je njeno stanje u glavi (POSVEMAŠNJU KOMPLEKSAŠIJU) argumentirala ovako: oni su vozili BMW-a kad je fićo bio domet dobrostojećih ljudi stvari su se preokrenile i sad to ne mogu prihvatiti. Kćer joj je igrala rukomet godinama...cura je bila zvjerski igrač...ali s vremenom je prestala i našla posao i tako...ekonomsku je završila ako se ne varam...uglavnom...bilo je nekih problema i ostala je bez tog posla i stvarno je bila u gadnoj frci. Ali budući da je itekako prizemljena i pametna rekla je njoj nije problem čistit ako bolji posao ne može naći gotovo. Na što se mama njena zgrozila, pa što ona to priča nije to na njenom nivou. Cura je popizdila i rekla joj da shvati da nije u poziciji birat...da bi ova izvukla fix ideju nek bude sportski novinar...cura je prokuvala jer kako objasnit ženi da sa srednjom školom ipak ne možeš biti sportski novinar sa srednjom školom i jedinom kvalifikacijom da si nekad igrao rukomet. Njen brat je po struci mesar, to je završio jer su imali mesnicu i mlatili prije rata ogromne pare, pa ONO, obiteljski biznis da nasljedi. Naravno u struci nikad nije radio, ali je imao kafić(koji su starci financirali) a sad vjerovali ili ne radi kao skaut...o da..ja sam vrištala od smijeha, da bi bio skaut..moraš fantastično poznavati sport kojim se baviš. MOraš savršeno znati karakteristike igrača koje tražiš i koje netko ima, moraš biti psiholog i tata, i autoritet i manager. E sad...jebeš mi sve ako to ima netko kom je domet sportskog života noomet s dečkima nedjeljom uz pivo. Ali njegovu mamu kad slušate...on drži boga za muda. Ne bi vjerovali koje su to fantazije...koji snobizam...ona jednostavno ne može prihvatiti bolnu činjenicu da joj je sin jebivetar i vucibatina koju ona financira krvavim radom. Ima toga još kud bježite....Mala je išla s mojom sestrom u razred, a budući da je svijet samo selo i radila je s mojom mamom. Seka je išla na neke likovne radionice...i tako čekamo tata i ja nju ispred, a mama od ove nas udavila...kako je njena mala divna i pametna, kako je odgovorna i pametna...(et kao nije ni moja seka loša ali njena mala...što je to posebno dijete...)neću uopće spomionjat da je poslije bila još jedan od problema u srednjoj i sl...to nije važno..ona je divno dijete...kad su maloj u pivovari rekli da neće igrati i poslali ju u retfalu, njena stara je neznajući da je moja seka u toj ekipi rekla d aona tamo nema što raditi jer je toliko bolja od svih da se ostale sklanjaju njenim loptama...ja sam naravno vriištala od smijeha...a tek kad je rekla da malu traže Mladost i Azena..tu sam već plakala od smijeha...Onda moja profa iz srednje..koja je u ležernijim trenucima nastave znala pitati o našim navikama izlaženja i slično..i pri tom je (ako se ne varam bila sam drugi srednje) je rekla kao kakvi smo mi delikventi..njena kćer(naše godište išla je u susjedni razred) ponekad ode u Petar Pan ili McDonald's na sladoled...sve bi to bilo ok da cura nije svaki vikend bila pijana već tad bila, žvaljakala se svaki put s drugim tipovima i općenito bila pojam razuzdane zabave vikendom
, nije moj problem, nek cura radi šta hoće, samo ono..tako javno pravit idiota od mame..strava....
ne moram pričati da je preko tjedna bila uzorna mamina štreberica prva po redu...
NIje mi to jasno uopće...šta je ljudima da budu tako kratkovidni...ne kažem da treba iznositi prljavo rublje, daleko od tog, ali ti ljudi bez pitanja ovo istresu na vas, zanimala vas njihova savršena djeca ili ne. Pročitala sam na blogu kako mama curice od 3godine kaže kako je njena mala savršena, natprosječno inteligentna i posebna...mislim..ok...možda to i ja tako...ali pobogu, natprosječna inteligencija je sklizak teritorij i u starijoj dobi , a ne kod trogodišnjaka...i ja znam da je svakom njegovo dijete posebno i savršeno...ali ljudi moji...svako je. I talentirano i savršeno i sposobno i sve što god poželiš...ma je...ali kako je Slaven Bilić rekao u jednom svom člnaku, s 15godina ne mogu procijeniti tko će biti velik igrač, nego eventualno tko neće. Jednostavno...pustite ih na miru...mislim da će dijete biti jednako sretno i ako sam sebi priznaš da je recimo prosječno:) i da nije multitalent za baš sve
Post je objavljen 19.11.2007. u 23:51 sati.