dRGN

neznam kakvu igru to igra - i briga mi je. nezelim razumjeti, nezelim znati zasto me tolko vrijeda. i to svaki put. neznam zasto to radi. ali eto - nemogu ga promjeniti, nemogu ga razumjeti i nezelim. sta mene briga. ako mi zeli ic iz puta - nek ide. nek mu bude sretno. mene netreba imati - ni sada, ni sutra, i nikad vise.

osjecam se kao ludtka bez osjecaja. mislim sta to radi meni? jel sam mu tako svjedna ili sta? sta misli da cu ja njegovu igru igrati? ja mu se necu vise javljati, niti cu bit online navecer. nek se jebe. on misli da more meni ic iz puta? onda cu mu ja pokazati da ja njemu mogu ic iza puta - jel se uopce kaze iz puta ic?!? (aus dem Weg gehen?). da ja nisam cekala svaku jebenu noc na njega, ondak mi nebi imali nikakvi kontakt, da nisam ja bila koja je uvijek sve progutala, sutila i pustila da radi sta oce - ondak nebi imali vise kontakt. i netrebamo ni imati. sta? nije on bog, heroj ili neka ljepota da bi meni trebalo bit zao. nisam najljepsa i sigurno nisam nesto posebno - ali svakog vraga isto netrebam uzmati. imam i ja svog stolz-a. i nije mi nuzda.

i za igru su uvijek dvoje potrebne ...