dRGN

Jucer sam bila nakon dugo vremena opet malo sa frendovima iz faks na pice. Bilo je onako ok. nist posebno. popila sam Cosmopolitan i nekako me udarijo taj mali cocktail sa malo vodke odma u glavu. morala sam jos voziti ali prosle me dok smo krenili. hvala bogu
i koj slucaj kaze jedna da bi imala volju ic na neku festu u **** naravno rekla bez da pomislim sta kazem da bi i ja imala volju. ali sad se cijelo vrijeme pitam dali bi isla ili ne. rado bi ga vidla ... i mozda i on mene?!? neznam dali bi mu rekla da imamo plan doci. mislim da bi vec reko cool radujem se vidimo se ondak blablabla .... mislim vec, tako je on vec.
ali problem su moje roditelji. znam sad vec da nisu bas za to, da mi dvojca idemo sami sa autom tamo a ako jos pricam da cemo prenociti kud nekoga koga nepoznam (to jos nismo ni rjesili jel prijateljica pozna ljudi tamo pa misla tamo nociti) joj neda mi se ratovati snijma - a znam da cu bit odma proti toga - svjedno sta kazem. uvijek moram radi svega snijma ratovati. a od seke tu nemogu ocekivati pomoc.
to je opet taj tren - tacno taj tren mrzim, mogla bi poluditi - zivim kao u zatvoru ... mrzim ih da su takve, mrzim ih zato sto sve u mom zivotu uvijek tako komplizirano radi nih. uvijek

jucer smo se opet kratko culi preko webcam bilo je ok ... ono kao uvijek. sta cu samo .... tila bi ga opet vidjeti. a vako bi bas super izpalo. ono tu sam sa prijateljicom, nije posjet njemu nego ja posjetujem njegov grad i ako zeli more me vidjeti. naja

jos uvijek sam prehladena i cini mi se da je jos gore od jucer. danas mi opet dosadno kao da je nedelja, nemam s'nikim da izacem i neznam sta cu od sebe.

idem malo setati .... da mi zdrak malo mozak ocisti