hepi

evo ljudi na brzinu u tri ujutro pišem post pa mi nemojte zamiriti ako bude svašta pisano (gramatičke greške, buncanja i sl.) vidila sam da ste se malo zabrinuli za mene nakon prethodnoga posta... nema razloga, samo sam to tribala izbaciti iz sebe, sad se stanje popravlja (napredujem, hehe). ma preafektivno reagiram, puno se smijem, puno plačen, puno SVE! uvik iz krajnosti u krajnost... jednostavno sam takva (i to me često uvali u probleme, ali neću baš sada o pet o tim glupostima, da budem imala barem jedan hepi post)...i moram se pohvaliti da san uspila ispraviti matematiku - to je vrlo važan događaj u mome životu! prva pozitivna nakon petog miseca prošle godine...
nisam crtala ima dva miseca ali evo odlučila sam uploadati neke svoje starije škrabotine (e ovaj post bi se tek triba zvati galerija užasa - kad znat ćete zašto, hehe)

my gothic girl (ima 1000000 grešaka - oko, nos, bla, bla...ma shit)

the creature (jedino šta je nastalo samo iz moje mašte, bez ikakvoga predloška i ideje po kojoj sam crtala)

the skull (moja prva škrabotina koja je ličila na nešto - ajmo reć)

i za kraj...
angel
ali prikladniji naziv bi bia Blacken The Angel...

big
bloody
kisssssssssssssssssssssss

30.03.2007. | 02:41 | 10 Komentara | Printaj | * |

DRUNK ON SHADOWS

Ok… slijedi još jedan crni post…
-… upotrijebiti ću i tuđe misli da napišen ovaj post… i neke svoje, davno napisane, u tzv. dnevniku koji sa prošle godine pisala na kompu ili nečemu što su trebali biti postovi, ali ih nisam imala snage objaviti… ovaj post nemojte čitati površno jer nećete ništa razumjeti pa zato ako ne namjeravate pročitati sve, bolje lijepo odmah otiđite… odmah…
…fuck, kako uopće započeti ovaj kaotični post… o ne znam ni sama čemu, valjda traženju same sebe… ova naslovna pjesma kao da je o meni pisana…

like nowhere i belong, away from your gods that heal all wounds and light this endless dark…

-Prečesto reagiram afektivno i sve preemotivno doživljavam i čini mi se da svi moji pokušaji da se promijenim jednostavno propadnu prije nego i započnu…

01.01.2007.
˝iman takav osjećaj da san samo promatrač u vlastitom životu, da sidin sa strane i gledan šta će se dogoditi, i ne događa se ništa… ama baš ništa, da san i tila gore mogla dobiti nisan… a ja neman volje ni snage ni želje digniti se i pokušati isponova… bilo šta… išta… samo ležim na dnu i čekam kad će mi neko pomoći, uviditi, spasiti me… ali niko ne vidi, ne primjećuje… ne zna…
Jednostavno se više ne želin boriti. Odustala san od sebe same, iman vjere u sve, samo u sebe ne – znan da san kukavica i da bižin od svega… ali nije me briga… samo želin ovo skončati…˝
Utorak, 20. 06. 2006.
Skinuto s jednoga bloga i zalijepljeno u dnevnik, ali izriče sve šta ja osjećam…
˝Ne želim više imati ove osjećaje krivnje i žalosti, jer sve što napravim je pogreška…isto kao i činjenica da živim…
Ponekad legnem na svoj krevet pustim neke tužne pjesme i razmišljam…satima…Svaki put si premotam cijeli dan po glavi…Baš u takvim trenutcima primijetim neke sitnice koje me razočaraju…
Nemate pojma kakav je to osjećaj…Počneš tražiti greške u sebi…Nađeš ih puno…i one te natjeraju na nešto što si baš prošle noći sanjao…Polako dok svi spavaju ustaneš i odeš u kupaonu i pogledaš u ogledalo i mrziš ono što u njemu vidiš…Šta ćeš drugo nego si umišljat da je sve uredu…BUT PRETENDING FUCKIN` HURTS!˝
˝...ovo san i ja radila... još uvik radin... jadno, šta nije... ja-nesavršeno derište koje ničemu i nikomu ne služi, zašto uopće postojim? Da je znati! Da je bar imati neku, bilo kakvu smislenu svrhu, a ne ova razočarenja…˝
-Ljudi o meni stvore najrazličitije dojmove. Svatko vidi samo jednu moju stranu, ekipa iz razreda i škole prijatelji onu sretnu, ukućani mi kažu da san ˝mrgud˝ jer se doma baš i ne smijem i nekako sam živčana, vi vidite uglavnom onu sjebanu, a najgoru ne želim ni sama viditi… nekako sam neprestano na iglama, ne mogu se opustiti, iman one nervozne pokrete ko' ovisnici, ali neznan ni sama zašto, vrtin se u nekom prokletom krugu. Već sada uviđam da moj život nema smisla i da me ne čeka svijetla budućnost jer nikamo ne pripadam, svi su toliko bezosjećajni dok je, naprotiv, moja osjećajnost hipertrofirana...
29.12.2006
˝YOUR CRIES ARE ALL IN VAIN!!!!!!!!!!!!!
… inače iman užasno visok prag tolerancije fizičke boli, gotovo mazohistički, ali emotivno nikakav, otvorena san prema ljudima, ali pritom i previše otvorena za povrede koje stižu sa svih strana, gluposti me povride… svit je minsko polje… ali te gluposti na površinu izvuku sve stare rane, svaka stara rana se opet otvori… i tako svaki put… svaki… brinem se zbog svega, osim zbog stvar koje bi me tribale zabrinjavati… i svaki put kad me neko povridi sve odjednom izbije na površinu, poput pljuska stotina tisuća kišnih kapi koje neumoljivo padaju na mene i svaka od njih nosi u sebi sjećanje na postupak kojim sam povridila druge ili na to kako su drugi povridili mene… kiša pada, pada, pada, a ja se nemam di sakriti… sve dok se ne utopim u sebi samoj… dok se ne ugušim u vlastitim suzama…˝
-često plačen, prečesto, skoro svaki dan. A zbog čega? Svega. Povridim nekoga, neko mene povridi, shvatim da mi je do određenih osoba puno više stalo nego njima do mene(pogotovo nekim mojim prijateljima), zbog nesposobnosti da učinim išta, išta išta išta dobro, išta pozitivno. Znaš, kad ti nekoliko starijih bliskih osoba kaže da nisi sposoban za život tako preosjećajan, a ti sam neznaš šta učiniti sa sobom, niti kud kreniti da napraviš nešto dobro. Kad imaš osjećaj da nikome ništa ne značiš, a opet imaš dužnost živiti baš zbog tih osoba… razum ti govori da nije tako, ali kad san ja uopće slušala racio?
…više neznam, gubim se sama u sebi… ma sjebala san se… i sama sam kriva za sve… to dobro znan… često mi se stvari oko kojih se iznerviram posli čine beznačajne gluposti, ali u tom trenutku nisu tako izgledale... ma glup post, kojeg ću vjerojatno za uru vrimena smatrati pretjeranim i smiješnim... ali takva san... stupid...

pjesmica napisana 05. 06. 2006.

ZAPALJENO SRCE

Ležim sklupčana na podu mračne sobe
Kroz prozor prodire tračak svjetlosti ulične lampe
Obasjava moje blijedo lice koje se grči u bolovima
Dok mi obrazima polako i neumoljivo teku dvije crne rijeke razmazane šminke
Slijevajući se iz natečenih crvenih očiju prema grudima u kojima još uvijek kuca zapaljeno srce
Ali ne još zadugo…
Lokva krvi koja teče iz mojih vena se širi…
Mrtvačku tišinu prekidam jedva čujnim jecajima
Polako prinosim zapešće ustima i polusvijesna pohlepno sišem tamnu tekućinu
Vlastitu krv
Ima tako metalan okus koji razdire moju utrobu, ali uživam u tome
Uživam u boli koju si nanosim
Ona je samo blijed privid one koja para moju dušu,
Tako slabu, rastrgnutu ljubavlju, rastrgnutu mržnjom i tupom boli na koju sam već toliko navikla
Duša mi se kida pri svakoj pomisli na ovi bijedni život kojeg pomalo napuštam
I opet proklinjem ovaj svijet ispunjen zaleđenim srcima
među kojima se plam u mom srcu samo još više rasplamsao
i zapalio me
gorim…
polako gubim svijest
ležim u tamnoj lokvi vlastite krvi, u svom grobu
u ruci još uvijek držim žilet i stišćem ga kao posljednju utjehu
jednosmjernu kartu prema paklu
još krvi se slijeva dlanovima i kapa na moj grob
svi osjećaji postaju tako intenzivni
gorim u plamenu vlastite duše ispunjene srećom, boli, tugom i nadasve ljubavlju
ali ne žalim ni za čim...
shvaćam što sam učinila:
-svijetu uslugu
-sebi uslugu
...i nije mi žao
gorim u plamenu sjajnijem nego ikad prije... tama se pretvara u svjetlost...
nema više boli – samo sreća
netko mi iz svjetlosti pruža ruku
prihvaćam je bez imalo straha
moja agonija je završena
zauvijek
napokon sam slobodna…
…slobodna…
…slobodna…

24.03.2007. | 20:49 | 8 Komentara | Printaj | * |

WHAT HAVE YOU DONE?

… I'm back…
Nažalost još ništa od AC/DC posta jer mi se baš ne da dovršiti započeto, a ne želin copy/paste-ati sa tuđeg bloga (dobrica, lol)… to znači da slijedi još jedan bezvezni post, slobodno priskočite prvu polovicu, možete i ciloga… whatever… nevermind…
Ovo je bia jedan, ajmo reć, turbulentan tjedan, baš ta rič odgovara opisu… između ostalog… a da – tribala bi objasniti naslov… pisma sa novog within temptation albuma… a sad priča vezana za to sa jednom jebeno tužnom poukom… prošli tjedan (bija je utorak, I think) na kavi smo se ja i Č!my nešto pripirale oko toga ko piva ˝wish you were here˝, ona da je nightwish, a ja ZNAN da to piva within temptation, ugl. Nismo se mogle složiti pa smo pitale anicu, simpa prvašicu s kojon nisan nikako zapravo pošteno popričala, onako-više se znamo iz viđenja, ugl. sidila je za susjednin stolom, itd. itd., bla, bla, rekla je da je bila neko vrime opsjednuta njima i da ima 2 njihova albuma, i pitala san je da mi donese. Ovaj ponediljak mi ih je donila, i bila san hepi samo tako jer nisan imala od koga nabaviti jer niko od mojih best frendova ne sluša gothic, pa san dosad skinila s interneta njihovih cca 15-ak pisama… cd-e mi je dala u školi na hodniku – the silent force i mother earth - originali. U razredu san cila tako hepi sila na klupu i pogledala koje su pisme… ova ženska iz razreda (cof fan) me pitala šta je to i kad san joj objasnila (zapravo san joj rekla da su nešto između evanescence i nightwish-a, jer mi je to prvo palo napamet), samo je napravila onu ¨nisu-mi-nešto˝ facu i produžila. Sljedeći sat je bia hrvatski. Ja san ostavila torbu u razredu i išla sa sožicon do wc-a di san bila možda 5 min. Usrid sata mi je bilo dosadno pa san izvadila cd-e i išla čitati stihove… imala san šta i viditi, tj. bolje reći NISAN imala šta vidit! Od the silent force je bila samo kutija! 5 puta san pretražila torbu, sve sve sve… nisan ga izgubila 100% jer je soža išla iza mene kad smo išle iz zemljopisa, a da mi je ispa – ispala bi i kutija i neko iz razreda bi mi reka… sve to dovodi do zaključka da mi ga je neko ukra. Samo ta jedna osoba me zapravo vidila sa cd-ima jer san ih u ruci imala možda 2 min. Iskreno – na nju bi prvo i posumnjala jer je i sposobna na to… naravno, ne mogu biti skroz 100 % sigurna da je to ona, ali stvarno ne vidin ko bi drugi, a i ona me jedina vidila sa cd-ima. kad je skužila da tražin cd, nekako se pomalo čudno ponašala, izbjegavala je pričati s menom taj dan, i nekako me čudno gledala ka da zna da sumnjam na nju. Nisan saznala ko je drpija cd, ali žalosno je ići s nekim takvim u razred, pogotovo ako neko takav najvjerojatnije sidi iza tebe. Bila san se užasno iživcirala, tim više šta cd nije moj. Obećala san anici da ću joj kupiti novi iako mi je ona rekla da ne triban, ali ipak je to bila moja odgovornost – bilo mi je užasno, cura mi posudi cd-e da bi mi onda neko ukra! Ironično je kako se meni uvik događaju takva i slična sranja čak onda i kad šanse za to minimalne. sutradan san ionako tribala ići u st, pa san joj kupila najnoviji the heart of everything jer ovoga nije bilo nigdi… eto, naslov je posvećen toj osobi dugih prstiju, prikladan je… ma sve je to žalosno, da se neko spušta tako nisko. Još žalosnija je činjenica da je to napravija neko koga pozanjen skoro dvi godine i s kin provodin po pola dana. Ali i ja san kriva - itekako, nikako da naučim da ama baš nikom ne mogu virovati, mala naivna glupača – eto šta san. I šta je najgore, opet ću se opeći čim zaboravin na ovo sranje, ako ne i prije. I opet ću početi virovati da su ljudi dobri i da nisu zli bez povoda, ali LJUDIMA NE TRIBA RAZLOG DA BUDU ZLI, TO JE U PRIRODI BIĆA! To je tužna istina – sad but true…
…a sad veseliji dio posta – mojoj best frendici je u četvrtak bia rođendan - SRETAN ROĐENDAN bubavi! I jučer smo pisali ispravak ispravka (!) iz matematike – rješila san tri ipo zadatka od 4, držite mi fige da dobijen dva…
To je sve od mene za večeras…

Za kraj naslovna pisma (koja se meni sviđa najviše na cilom albumu, valjda zbog muško–ženskih vokala koji se savršeno nadopunjavaju, ali to je samo moje mišljenje i kao da je važno)

WHAT HAVE YOU DONE (featuring Keith Caputo)
Would you mind if I hurt you?
Undestand that I need to
Wish that I had other choices
Than to harm the one I love
What have you done now!

I know I'd better stop trying
You know that there's no denying
I won't show mercy on you now

I know, should stop believing
I know, there's on retrieving
It's over now, what have you done?

What have you done now!
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh
Why, why does fate make us suffer
There's curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!

Would you mind if I killed you?
Would you mind if I tried to?
Cause you have turned into my worst enemy
You carry hate I don't f
It's over now
What have you done?

What have you done now!
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done! What have you done!
What have you done! What have you done!
What have you done now!
What have you done now, what have you done?...

I will not fall, won't let it go
We will be free when it ends

I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you
I, I've been waiting for someone like you
But now you're slipping away… oh what have you done now!
Why does fate make us suffer?
There's curse between us, between me and you

18.03.2007. | 01:41 | 12 Komentara | Printaj | * |

........... nema naslova................................................................................................................................................................................................................................... ; )

OPET ja sa računalstva...
za danas san tribala napisati post o AC/DC ali je moja malenkost bila prelina napisati njihovu biografiju do kraja (jer san 2 ure i 12 min(točno!) pričala sa sožon)... a šta da van kažen... odlučila san napisati ovaj post reda radi (iako san na prošlome postu imala čak 3 komentara - na kojima zahvaljujem)... evo kako vidite prema glupostima i besmislenosti ovog posta, moje psihičko stanje se popravlja, nekako više ne želin dopustiti da me onaj osjećaj potpuno obuzme i da radin svakakva sranja... (vidit ćemo koliko će taj optimizam potrajati jer događalo se ovo i prije, ali radujmo se dok traje)... to se sve počelo mijenjati nakon šta san prošli ponediljak pukla prid lucon i sožon, počela san cmizdriti, itd., itd... ali in opet nisan znala objasniti šta mi je jer ni sama ne znan... ali eto, idemo na bolje...
moram vam se pohvaliti da san jedina na tjelesnome od vijače iz prve uspila napraviti mornarski čvor tj. omču za obisiti se, hehe...
evo, samo gluposti...

(upravo smo dobili da neke Murphy-eve zakone (s kojima se ja u potpunosti slažen) za prepisati u Wordu, pa evo i vama da malo čitate...

Ako nešto može poći naopako, poći će naopako.
Dopune:

Ništa nije tako lako kao što se čini.

Sve traži više vremena nego što se misli.

Ima li mogućnosti da razne stvari pođu naopako, prva će poći naopako ona koja može izazvati najveću štetu.

Predvide li se četiri moguća načina na koja stvari mogu poći naopako, pa ih se preduhitri, istog trena će se pojaviti peti.

Prepuštene same sebi, stvari teže kretanju od zla na gore.

Ne može se ništa učiniti, a da se najprije ne učini nešto drugo.

Svako rješenje proizvodi nove probleme.

Glupani su uvijek domišljatiji od mjera sigurnosti poduzetih da bi se spriječilo u pravljenju štete.

Koliko god je neka mana skrivena, priroda je uvijek uspije razotkriti.