...BLOOD RED SKIES...

…vampirske bolesti, drugi dio…

Nekoliko je seksualnih i psiholoških poremećaja vezanih za mrtva tijela, smrt i umiranje koji su usko vezani uz vampirizam. Imenom su to nekrofilija, nekrofagizam, nekrosadizam, nekrostuprum i antropofagija. Spomenimo svaki posebno i opišimo njihove karakteristike.
Nekrofilija je seksualni poremećaj kod kojeg dolazi do seksualnog odnosa sa preminulom osobom, obično od strane muškaraca koji su posjednuti mladim ženama, a imaju kompleks inferiornosti i straha pred njima. Bolest je bila poznata i u najstarija vremena, u vrijeme Herodota , u 5. stoljeću pr. Kr. S tim u vezi je pojam nekrostupruma što je termin za psihološki poremećaj krađe mrtvog tijela radi nekrofilskih djelatnosti, odnosno seksualnog čina s mrtvim tijelom. Krađa leševa bila je česta od sedamnaestog do devetnaestog stoljeća, radi raznih razloga, uključujući i pljačkanje grobova i prodaju liječnicima za medicinske pokuse. Vjeruje se da potječe iz Francuske i odatle se raširila, kad je ustanovljeno koliko profitabilan taj posao može biti.
Nekrofagizam ili nekrofagija je termin za psihološki poremećaj koji označava konzumiranje komada s leša nekoga tko je užasno osakaćen. Razlikuje se od kanibalizma jer se odnosi na neki specifičan organ ili dio tijela ili to što ta osoba mora biti ubijena prije nekoliko trenutaka (podsjetimo se da postoje vjerovanja u vampire koji su specijalizirani za samo neke organe ljudskog tijela, srce, jetru…)
Nekrosadizam je mentalni poremećaj u kojemu oboljela osoba ima nekontrolirani poriv da sakati ljudske leševe radi neke seksualne ili psihološke potrebe. Termin je 1901. obradio dr. Aleksis Epaulard. Nekrosadizam je najčešće popraćen nekrofilijom i kanibalizmom.
Kanibalizam ili antropofagija, jedenje ljudskog mesa, termin je koji potječe od karipskih Indijanaca. Također se prakticirao među primitivnim kulturama širom svijeta u područjima gdje nema dovoljno životinjskog mesa. Dio je rituala prije borbi i sahrana velikih ratnika. Vjerovalo se da konzumacijom mesa umrlog ili ubijenog prima natrag njegova životna snaga. To ceremonijalno konzumiranje poznato je pod nazivom endokanibalizam. Takvo hranjenje odražava veliko poštovanje i izraz je časti za preminulog. Međutim, kanibalizam koji se pojavljuje u civiliziranim društvima uključuje ubijanje od strane poremećene osobe. Takvo ponašanje često prati krvopijstvo.