Draxblog 2

nedjelja, 25.09.2005.

Sjaj "Bara" i bijeda "Big Brothera"


Ima li što jadnije od reality showa koji za voditeljske usluge mora koristiti svoju bivšu sudionicu?

Odgovor na to pitanje odnedavno daje reality show koji bivše sudionike reality showa koristi kao dio svog kreativnog tima.

Druga sezona "Big Brothera" s vremenom postaje sve gora i gora, i postaje sve jasnije kako je odlazak Maria Kovača u konkurentski "Bar" predstavljao udarac od kojeg se RTL Televizija neće tako lako oporaviti, odnosno da će Dorijan Elezović, jedan od "Big Brotherovih" story editora, uspjeti u onome što je sve do prije koji mjesec izgledalo kao nemoguća misija - učiniti "Bar" remek-djelom u usporedbi s onime što je trebalo biti vrhunac ovogodišnje TV-ponude u Hrvatskoj.

Ovogodišnji "Big Brother" ima daleko žešću medijsku promociju i daleko blagonaklonije kritičare, a na prvi pogled je izgledalo čak i da će kandidati i događaji u Kući biti zanimljivi od onih prošle godine te da se neće ponoviti posljednjih par tjedana kada je show degenerirao u traumatsko iščekivanje izlaska unaprijed poznatih i dosadom izmučenih pobjednika.

No, nakon tri tjedna su sve te nade izjalovile. Druga sezona "Big Brothera" ne odaje dojam da će se u njoj događati ništa što se na ovaj ili onaj način nije događalo u prvoj, odnosno da ove godine neće biti mnogih situacija - i to najčešće najzanimljivijih i najatraktivnijih - koje su obilježile prvu sezonu.

Tako, isto kao i prošle godine, imamo oštru podjelu Kuće na muški i ženski dio, a stvorila se i kopija prošlogodišnjeg "ženskog klana" čiju ulogu sada igra šestoro muškaraca, odlučnih da iz Kuće eliminiraju sve žene. Čak je, isto kao i prošle godine, lako uočiti četvero istaknutih kandidata za finale - Matko, Hamdija, Lana i Kristian. Potonji se nametnuo kao favorit, od strane RTL-ove vrhuške i T-Koma očito odabran s ciljem da prikuplja telefonske glasove publike koja je prošle godine navijala za Sašu (od kojega se kopira "alternativni" look), Zdravka (ljepotana za kojim lude šiparice) i Alena (najvećeg "zavodnika" i "romantičara" u kući), a Lana je tu da bi zajedno s Kristianom glumatala nekakvu veliku romansu i na pretplatu za MaxADSL navlačila naivčine koji očekuju nešto konkretnije od pubertetskog gugutanja.

U "Big Brotheru" ne samo da nema ničeg što nije bilo u prvoj sezoni, nego i ono što bi predstavljalo originalni potez predstavlja traljavo kopirane "štoseve" iz drugih Big Brother showova u svijetu. Najsvježiji primjer je tjedni zadatak izvođenja plesa na pjesmu "Thriller" Michaela Jacksona - isti onakav kakav je bio u talijanskom Gran Fratello. Moglo se barem očekivati da su producenti mogli odabrati neku drugu pjesmu, ali inovativnost i hrabrost da se skreće s točno zacratnog kursa su kvalitete koje ne posjeduju.

Nedostatak hrabrosti se vidi u fijasku koncepta "Big Brother Specijal" - "necenzuriranog" izdanja koje je subotom kasno navečer trebalo sadržavati golotinju, psovke i druge sadržaje "neprimjerene mlađem uzrastu". Segment "18 +" je pod takvim imenom preživio tek prvi tjedan, jer se ispostavilo da stanari u tjedan dana jednostavno nisu raspoloženi ponašati se na način koji bi ispunio tih 45 minuta s ičime osim eksplicitnog opisivanja pojedinih oblika seksualnosti.

Ako se u "Big Brotheru" i dogodi nešto novo, to obično predstavlja neugodno iznenađenje za RTL-ove producente. Plan da stanari kao prošle godine, u svrhu dobijanja javnih simpatija, dobiju na brigu kućne ljubimce se pretvorio u propagandnu katastrofu. Prvo je vijetnamska svinja kojoj su trebali sagraditi kućicu oboljela, a mali psić je morao biti izvađen iz Kuće nakon što se ispostavilo da se nitko osim prije par dana izbačene Brankice nije za njega voljan brinuti, odnosno da ga svi stanari mrze. Vrlo je vjerojatno da neki od komentara kojima je mali Rene ispraćen neće nikada ugledati svjetlo dana na RTL-ovim ekranima, jer bi u suprotnom zgrada RTL Televizija postala poprištem svakodnevnih demonstracija boraca za prava životinja.

Jedinu svjetlu točku i nadu da bi "Big Brother" mogao krenuti nabolje trenutno predstavlja Kristina, koja je nakon dvije preživjele nominacije pokazala potencijal da za RTL-ov show učini isto ono što je Mazga učinila psihohistoriji iz Asimovljevog univerzuma. Ispočetka otpisana kao autsajder i kopija Egle, sada se nametnula kao jedini intelektualac u Kući i njena erudicija i inteligencija čak i tako zadrtoj, konzervativnoj, patrijaharlnoj i anti-intelektualnoj publici kao što je hrvatska počinje izgledati kao simpatično osvježenje u usporedbi s ispraznosti, pozerstvom i gotovo bolnim količinama gluposti koje svaki dan izvaljuju drugi kandidati. Ako Kristina uspije preživjeti još par nominacija i stići do finala, "Big Brother" bi čak možda i mogao opravdati svrhu svog postojanja.

U međuvremenu je "Bar", nakon što je dosegao dno dna sa sramotnim "reality sexom" krenuo u jedinom preostalom smjeru - nabolje. Što zbog javnih kritika, što zbog dolaska bigbrotherovske konkurencije, producenti su se odlučili na promjenu i umjesto sve monotonijeg prikazivanja pijanstva, nasilništva, prostačenja i drugih oblika društvene patologije uložili malo veći kreativni napor da kandidate i događaje u Baru učine zanimljivijim. Nakon što se ispostavilo da nakon nekog vremena Edmondove nepodopštine postaju kontraproduktivne, on je izbačen iz showa. U usporedbi s njim je Boris iz Kaštela, usprkos loših početnih dojmova, ispao čak i simpatičan u svojoj prostodušnosti i nastojanja da popravi kako svoj, tako i dojam o showu u cjelini.

Veterani među kandidatima su se, nakon mjesec dana pred kamerama, već uspjeli isprofilirati u vrhunske medijske profesionalce i šoumene. Martina Čugelj je tako prošle subote zamjenjivala Moniku Kravić kao voditeljicu showa i oprala pod ne samo s bivšom "Story Supernova" zvijezdom, nego i s mnogim drugim imenima koja se smiješe s hrvatskih naslovnica.

Promjene se vide u i daleko većoj opuštenosti kandidata koji su reality show sve više počeli shvaćati kao neobaveznu zabavu, a manje kao borbu za novac u kojoj je sve dopušteno. Ista se opuštenost vidi i kod producenata koji su u nekim epizodama sebi priuštili samoparodiranje - bilo posjetom www.stado.org projektu, bilo kandidatima koji imitiraju članove ekipe koja snima show.

No, možda je najvažnija promjena u showu upravo i ona najpopularnija, koja se manifestirala jučer i koja bi "Baru" čak mogla povećati gledanost. Roman Ocvirek koji se agresivno, na iritirajući i, sinoć se vidjelo, kontraproduktivan način nastojao okruniti kao "Barova" inkarnacija Saše Tkalčevića, izbačen je u srazu s tihim, mirnim Slavoncem Damirom koji je svojom neočekivanom pobjedu završne dijelove showa učinio krajnje nepredvidljivim.

- 19:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2005.

Izgubljeni, izgubljeni...

Žiri koji dodjeljuje "Emmyje" često zna praviti "bisere", ali im se, za razliku od glasača koji dodjeljuju "Oscare", dogodi da neki put naprave pravu stvar. Jučer su to učinili dodijelivši "Emmy" TV-seriji "Izgubljeni" umjesto favoriziranih i bljutavih "Kućanica" - za koje bi Nova TV napravila pravu stvar da ih je doslovno prevela kao "Očajne kućanice".

- 23:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2005.

Schroeder se izvukao?

Prve procjene na osnovu izlaznih anketa napravljenih na biralištima u Njemačkoj.

CDU - 36 %
SPD - 33,5 %
FDP - 10 %
Ljevica - 8,5 %
Zeleni - 8,5 %

Ako je suditi po ovim rezultatima, ne samo da demokršćanka Angela Merkel neće moći samostalno napraviti koaliciju s FDP, nego bi Schroeder i Zeleni bi mogli ostati na vlasti, bilo uz pomoć bivših komunista iz Ljevice, bilo uz pomoć centrista iz FDP.

U izbornom centru Schroederovog SPD-a je slavlje. Nitko nije očekivao tako dobre brojke, i tako loše brojke za CDU.

UPDATE (18:26):

Ako je sudeći po prvim procjenama političkih analitičara ovo predstavlja neočekivan poraz CDU-a i Angele Merkel koja je, ako je netko zaboravio, vila-zaštitnica Ive Sanadera i jedan od najvećih zagovornika ulaska Hrvatske u EU. Sanaderov poziv biračima hrvatskog podrijetla da podrže CDU nije imao nekog učinka. CDU je, umjesto da dobije, izgubio glasove koji su se prelili centristima iz FDP i bivšim komunistima iz Ljevice.

Ukoliko se nastoji izbjeći tzv. Velika koalicija, najpametnije rješenje će biti stvaranje tzv. Semafor ili crveno-zeleno-žute koalicije u kojoj bi Schroder, kao kancelar, uz pomoć Zelenih i FDP-a, nastavio s paketom ekonomskih reformi.

Ovi izbori, inače, predstavljaju i poraz Georgea W. Busha s obzirom da se Merkel zalagala za obnovu američko-njemačkog prijateljstva i udaljavanje od Schroederove kontinentalne alijanse s Parizom i Moskvom. Kao što sam spomenoo u jednom od svojih prethodnih postova, izgleda da je "Katrina" svoj pravi učinak pokazala na drugoj strani oceana.

UPDATE (20:34)

Kako večer odmiče, tako se razlika između CDU/CSU i SPD sve više smanjuje. Ako je vjerovati CNN-u iznosi 1 %, a obje stranke će u Bundestagu imati podjednaki broj zastupnika.

Šanse za Angelu Merkel da postane njemačka Željezna lady postaju sve manje.
- 18:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2005.

New Orleans delendam est?

Sinoć je George W. Bush održao govor u New Orleansu koji su prenijele sve američke Tv-kuće. U njemu je ponovio da preuzima odgovornost za propuste federalne vlade u suzbijanju posljedica "Katrine", ali i najavio ono što bi vrlo lako moglo postati najspektakularniji, najopsežniji i najskuplji projekt njegovog predjednikovanja - masivni program obnove koji ne uključuje samo izgradnju novih cesta, pruga, luka i druge infrastrukture uništene ili oštećene u uraganu, nego i ambiciozni program socijalne pomoći uraganom pogođenom stanovništvu koji uključuje pomoć pri zapošljavanju i prekvalifikaciji, izgradnja domova za privremeni smještaj, krediti za poticaj malog poduzetništva i mjere s kojim bi se siromašni unajmljivači stanova trebali pretvoriti u vlasnike kuća.

Iako će se paket tih mjera odnositi samo na jedan manji dio američkog stanovništva, mnogo je onih koji su Bushovu inicijativu sada usporedili s New Dealom i Marshallovim planom. Onih koji drže da će projekt biti ostvaren u obliku kojeg je Bush najavio je daleko manje.

Glavni razlog je u tome što prve procjene govore da će obnova američke obale Meksičkog zaljeva koštati "sitnicu" od nekih 200 milijardi dolara. To, čak i za američke prilike, predstavlja basnoslovnu svotu te se mnogi u najmoćnijoj državi svijeta pitaju mogu li to SAD uopće priuštiti. Usporedbe radi, ta svota je skoro deset puta veća od vanjskog duga Hrvatske, odnosno premašuje količinu novca koju je američka vlada spiskala u Irak u prethodne tri godine.

Taj novac bi Bush teoretski mogao prikupiti na dva načina - masovnim rezanjem postojećih stavki u sadašnjem federalnom budžetu, odnosno povećanjem stopa poreza. Pod "postojećim stavkama" većina Bushovih kritičara podrazumijeva okupaciju Iraka. Ta je opcija malo vjerojatna iz cijelog niza geostrateških i makroekonomskih razloga - povlačenje iz Iraka bi se i u zemlji i u svijetu shvatilo kao kraj SAD kao ozbiljne svjetske sile, a povećanje cijena nafte bi imalo negativne posljedice na stanje američke ekonomije.

Druga opcija - povećanje poreza - je, barem sudeći po anketama, nešto probavljivija većini Amerikanaca. No, ona sa sobom također povlači negativne posljedice po stanje američke ekonomije, što bi se itekako moglo obiti o glavu republikancima koji su zapravo zahvaljujući dramatičnom kresanju poreza uspjeli zadržazi Bijelu kuću godine 2004.

Bush bi, navodeći kako je riječ o izvanrednoj situaciji, mogao svoj projekt progurati bez da odgovori na pitanje odakle za to novac, tj. dodatnim zaduživanjem i povećanjem sada već ozbiljnog budžetskog deficita. No, to sa sobom povlači jedan ozbiljan rizik. Vrlo je moguće da sastav Kongresa nakon izbora 2006. godine bude bitno drukčiji od onog koji postoji sada, odnosno da demokrati uspiju republikancima preoteti većinu u jednom od dva doma.

Čak i da republikanci uspiju zadržati većinu, nije sigurno da Bush neće imati problema. Naime, mnogi će njegovi stranački drugovi biti suprotstavljeni njegovom programu iz ideoloških razloga. Još je Rat protiv terorizma, koji je sa sobom donio porast ovlasti države, pogotovo one federalne, u svakodnevnom životu građana, odnosno povećanje budžeta, mnoge fiskalne konzervativce učinio nervoznima, a rat u Iraku stvorio jaz između te frakcije i "neokona" čiji su trockistički program permanentne revolucije po Bliskom Istoku sve manje spremni financirati. Ideja o još većem budžetu, još većoj ulozi države i javnim radovima njima sve više sliči na program Franklina Roosevelta, čije je demontiranje bilo osnova republikanskog programa u posljednjih pola stoljeća.

Tu su, dakako, i čisto dnevnopolitički interesi koji s nekom ideologijom nemaju baš prevelike veze. Kada se bude glasalo o Bushovom programu, mnogi će kongresmeni, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, biti prilično inventivni u pronalaženju razloga da se glasa "protiv" i to samo zato da sredstva koja bi Bushovom planu trebala ići u New Orleans i okolicu ostanu u njihovim izbornim okruzima.

Gotovo je sigurno da će se tokom rasprave koja slijedi New Orleans, barem kod nekih, New Orleans prekrstiti u "američku Atlantidu". Točnije rečeno, pokrenut će se rasprava da li taj grad uopće ima smisla obnavljati , odnosno nije li daleko pametnije da se on ponovno izgradi na mjestu gdje neće biti tako izložen na milost i nemilost silama prirode. Nimalo ne čudi da je Dennis Hastert, republikanski kongresmen i predsjednik Zastupničkog doma, prvi pokrenuo to pitanje još dok je sama katastrofa trajala.

Hastert je odmah na sebe navukao lavinu kritika zbog bezosjećajnosti, a mnogi komentatori su se odmah počeli natjecati u lirskim opisima važnosti New Orleansa za američku kulturu, odnosno o osudama ideje koja bi predstavljala nož u leđa američkom kolektivnu duhu. No, Hastert, ma što mislili o njegovim motivima, ima itekako valjane argumente na svojoj strani, pa su čak i neke ankete pokazale kako se s njime slaže većina američke javnosti.

Kada je New Orleans osnovan 1718. godine, njegova lokacija je bila savršena za kontrolu nad Misssisspijem i kao središte trgovine u slabo naseljenom francuskom kolonijalnom posjedu Louisiane. Ono što osnivači New Orleansa nisu mogli predvidjeti bila je činjenica da će za par stotina godina taj mali gradić u Delti postati većim od tadašnjeg Londona i Pariza, odnosno da će se proširiti na područja koja se nalaze ispod razine mora. Još su manje mogli zamisliti da će netko početkom 20. stoljeća poduzeti masivne irigacijske radove i mulj jedne od najvećih svjetskih rijeka preusmjeriti direktno u Meksički zaljev, izazvavši eroziju močvarnog tla u Delti i tako lišivši New Orleans prirodne obrane od poplava.

Zbog svega toga je New Orleans postao "tanjur za juhu" koji je samo čekao da se napuni s pojavom svakog malo većeg uragana. Sudbina New Orleansa je postala izvjesna još 1927. godine, ali su, ako se zanemari kozmetika, sve vlade, bilo federalna, bilo državna, bilo lokalna, gotovo cijelo jedno stoljeće pronalazili razloge da se ne suoče s neugodnom dilemom s kojom se sada suočavaju Bush, guvernerica Louisiane Kathleen Blanco i gradonačelnik Ray Nagin. U tom razdoblju su Meksički zaljev poharali uragani čak i snažniji od "Katrine", ali su svi oni nekako uspijevali promašiti New Orleans i tako stvoriti široko uvriježeno mišljenje da američku metropolu čuvaju Bog i vudu-magija.

U istom razdoblju je New Orleans, uz katastrofalne uragane, nekako uspio mimoići i procvat ekonomije i prosperiteta u južnim dijelovima SAD koje u posljednja četvrt stoljeća bilježe dramatičan porast stanovništva i životnog stanovništva. Dok su gradovi poput Atlante i Miamija cvali, New Orleans je trunuo u kaljuži korupcije, droge, nasilja i siromaštva. New Orleans se prije ove katastrofe mogao "hvaliti" stopom umorstava daleko iznad američkog prosjeka, a jednako su impresivne bile i brojke ljudi koji žive ispod granica siromaštva, nepismenosti, policajaca koji sjede u ćelijama smrti zbog višestrukih plaćenih ubojstava odnosno političara koji sjede u zatvoru zbog pronevjere javnih fondova. Čak i među samim stanovnicima New Orleansa ima onih koji "Katrinu" tumače Božjom kaznom za grijehe, odnosno da se na nijedan drugi način nisu mogle pročistiti Augijeve štale u koji se New Orleans pretvorio.

S obzirom na gore navedeno, nimalo ne čudi što su mnogi od izbjeglih stanovnika, pogotovo onih iz potopljenih siromašnih dijelova grada, odlučili da propast New Orleansa shvate kao šansu za početak novog života, odnosno da se skrase što dalje od mjesta koje su nekoć zvali domom. Gotovo je izvjesno da će New Orleans, čak i ako se obnovi u potpunosti - što mnogi sumnjaju - imati daleko manji broj stanovnika nego što ih je imao prije "Katrine". Demografska predviđanja govore da će najveći broj izbjeglica absorbirati Houston, što će imati ne samo ekonomske i kulturne, nego i dugoročne političke posljedice - većina crnačke sirotinje iz New Orleansa su vjerni glasači Demokratske stranke, čime će republikancima biti olakšana kontrola nad Louisianom, dok će demokrati od toga manje profitirati u mnogoljudnijem Teksasu.

Najvjerojatniji rasplet priče o obnovi New Orleansa bit će ograničavanje svih ambicioznih projekata na povijesne dijelove koji se nalaze iznad razine mora i koji su otporniji na poplave. S obzirom da ti dijelovi najstariji, oni predstavljaju i najveće turističke atrakcije, te će "američka Atlantida" od negdašnje metropole postati turistički gradić.

- 14:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.09.2005.

Drama Queens

Kako piše Večernji list, određen neupisanih kandidata za prijem u Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu je digao dreku jer su, navodno, umjesto onih koji su upis zaslužili svojim talentom i vještinama pokazanim na prijemnom ispitu, "preko veze" primljene "zvijezde sapunica", odnosno premijerova kći Petra Sanader.

Možda su ljudi u pravu kada govore o korupciji i nepotizmu, ali se postavlja pitanje zašto se toliko živciraju zbog toga što nisu primljeni na Akademiju. Ta je institucija najzaslužnija za to da da fraza "hrvatsko glumište" kod ljubitelja kvalitetnog filma i TV-produkcije izaziva isti onaj efekt koju je svojevremeno riječ "Yugo" izazivala kod američkih auto-entuzijasta.

S druge strane, ukoliko Petra Sanader svoje školovanje na Akademiji pretoči u neki ozbiljniji profesionalni angažman, gotovo je izvjesno da će doći do dramatičnog porasta kvalitete glume na hrvatskim daskama i ekranima. Barem ako geni učine svoje i ako mlada dama bude u stanju pokazati makar djelić umijeća koje svaki dan pokazuje njen otac tvrdeći da mu je vlada efikasna i da se u ovoj zemlji živi sve bolje.
- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2005.

Los Angeles bez struje?

Prije nekoliko minuta sve vodeće svjetske agencije su javile kako je veći dio Los Angelesa ostao bez struje. Presdtavnici gradskih službi još nisu u stanju pronaći uzrok nestanka struje, a losanđeleska policija je stavljena u stanje "taktičke pripravnosti".

Los Angeles je, inače, bio predmetom direktne prijetnje jednog od al Qaedinih čelnika upućene prije nekoliko dana.

UPDATE:

Losanđeleski aerodrom još uvijek ima struje. Gradski čelnici kažu kako je najvjerojatnije riječ o "tehničkom kvaru", sličnom onome koji je izazvao masovni nestanak struje u New Yorku prije dvije godine.
- 22:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.09.2005.

Četiri godine kasnije


Prošlogodišnja obljetnica 11. rujna bila je u sjeni američkih predsjedničkih izbora, te su mnogi taj tragični događaj tumačili kao nesretnu slučajnost ili zavjeru koja se može pripisati jednom jedinom čovjeku i jednoj jedinoj vladi, nadajući se kako će Kerry nekim čudom uspjeti stvari vratiti na svoje pravo mjesto i ponovno uspostaviti svijet koji nezaustavljivo korača prema globalizacijskoj i liberalno-demokratskoj utopiji.

No, godinu dana kasnije - nakon Busheovog ponovnog izbora i "Katrine" koja je i posljednje skeptike uvjerila u ranjivost svjetske supersile - takvih komentara više nema. Više nitko ne može sumnjati kako se 11. rujan 2001. imao istu onu važnost kao nedjelja 28. lipnja 1914. godine - dan kada su pucnji u Sarajevu preko noći srušili cijeli jedan svijet.

Ono što upada u oči u reakcijama hrvatske javnosti na obljetnicu 11. rujna jest sve veća zluradost i gotovo sadistički užitak u špekulacijama kako će dugotrajne posljedice te tragedije biti propast SAD, koje su zbog svoje ranjivosti izgubile status neprikosnovene svjetske supersile. Kritike se sve manje ograničavaju na Busha i njegovu administraciju, a sve više na SAD uopće - njena ekonomija je temeljena na staklenim nogama "Enrona" i naftnih korporacija, njena politika se svodi na nesposobne i korumpirane vlade, njena kultura je svedena na MTV, Hollywood i ostale sve bezozbličnije proizvode koji godinama gube popularnost.

Ameriku je postalo "chic" mrziti s istim onim žarom s kojim ju se 1990-ih u doba Clintona dizalo na pijedestal.

A nitko se ne pita da li se propasti SAD uistinu treba tako zdušno radovati. Jer kada taj "zmaj od papira", kako mnogi danas opisuju SAD, napusti svoj glavni položaj u svijetu, to samo po sebi neće automatski sa sobom stvoriti jedan ljepši, bolji i pravedniji svijet. Povijest nas uči da takvi događaji ne dolaze bez velikih potresa, isto kao i da odlazak jednog gazde gotovo uvijek dovede dolaska novog gazde. A taj novi gazda možda bude takav da će prema njemu SAD, sa svim svojim nesavršenostima, izgledati kao mila majka.
- 19:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 10.09.2005.

Smiruje li se "Katrina"?


Kako vrijeme prolazi postajem sve skeptičniji prema onima koji tvrde kako je "Katrina" najvažniji događaj u povijesti Bushovog predsjednikovanja.

Svjetski mediji koji uragan i njegove posljedice prikazuju kao najveću sramotu SAD i degradaciju supersile na nivo Trećeg svijeta nisu bitno promijenili globalne percepcije Amerike i njenog predsjednika. Izbori 2000. godine, napadi 11.09. 2001. i rat u Iraku su odavno srušili mit o američkoj savršenosti i svemoći i sve ono što se danas priča o Americi se moglo čuti odavno prije.

A izgleda da "Katrina" neće imati ni unutarnjopolitičke posljedice, ma koliko se američki mediji nastojali provući Busha kroz "topli zec" i prikazati uragan kao "prekretnicu" nakon koje će američka nacija odbaciti njegovu politiku i okrenuti se demokratima. Prve ankete pokazuju da "Katrina", bez obzira na šokantne slike i lavinu javnih kritika, nije uspjela prebroditi duboki ideološki jaz koji već godinama postoji u Americi. Mišljenje nekog Amerikanca o "Katrini" još uvijek se može predvidjeti prema njegovoj rasnoj, vjerskoj, ideološkoj i političkoj pripadnosti. Kao što je prije godinu dana polovica Amerikanaca bila za, a polovica protiv Busha, tako ga polovica smatra krivcem za propast New Orleansa, a polovica za nesreću optužuje lokalne vlasti, koje su u rukama demokrata.

Duboka podjela među američkom javnošću se može vidjeti i u tome što je Kanye West, reper poznat po tome što je za vrijeme dobrotvorne emisije žestoko napao Busha zbog nebrige o crncima, bio žestoko izviždan na otvaranju sezone NFL-a u Bostonu.

Jedina stvar koja bi mogla ukazati da je medijska kampanja protiv Busha imala nekog efekta jest odluka da Michael Brown, šef FEMA-e, federalne agencije za izvanredna stanja, bude povučen iz Louisiane u Washington i prepusti operativno rukovođenje lokalnom zapovjedniku Obalne straže. Brown je od svih funkcionara Bushove administracije zaradio najveću lavinu kritika zbog očigledne nesposobnosti da shvati što se zapravo događa u New Orleansu nakon pucanja brana. S obzirom da je Bush poznat po odanosti svojim ljudima - za što je najbolji primjer prošla godina kada je za vrijeme izborne kampanje odlučio zadržati krajnje nepopularne Cheneya i Rumsfelda, iako su ga najvjernije pristaše preklinjale da ih otpusti - američki mediji mogu tu odluku shvatiti kao veliku pobjedu.

U međuvremenu iz New Orleansa počinju stizati vijesti koje bi se mogle čak nazvati i dobrima. Postaje sve očiglednije da su apokaliptičke prognoze o desetinama tisuća mrtvih, slično kao i u slučaju 11.09. 2001., bile pretjerane, odnosno da je homo sapiens mnogo otpornija životinjska vrsta nego što se pretpostavljalo. Gotovo je sigurno i da su tvrdnje crnačkih aktivista da su preživjeli u New Orleansu bili prisiljeni jesti raspadnute leševe proizvod bujne mašte; kanibalizam je teško zamisliti u uvjetima kada je pretilost glavni zdravstveni problem američke sirotinje.

Jedna od najvećih ironija vezanih uz "Katrinu" jest da postaje izvjesno da će ona predstavljati političku prekretnicu, ali ne u SAD nego na drugoj strani oceana. Kako se približava datum njemačkih izbora - koje je sve donedavno svaki ozbiljni analatičar smatrao političkim samoubojstvom Gerharda Schroedera - tako kritike Busha od strane njemačkih medija mnogim biračima služe kao podsjetnik na to kako je Schroeder, za razliku od američkog predsjednika, vrlo efikasno spriječio tragediju nakon katastrofalnih poplava u Njemačkoj. A kako je izborna utrka nedavno postala vrlo tijesna, moglo bi se dogoditi da upravo "Katrina" bude onaj faktor koji će Schroederu pomoći da izvuče još jednog zeca iz šešira i osigura treći mandat.

- 15:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

"Bar" vs. "Big Brother 2": Prvi okršaj


U ponedjeljak je i službeno započeo bespoštedni sukob RTL Televizije i Nove TV za gledatelje, s obzirom da im reality showovi sada imaju istovjetni termin.

"Big Brother 2" je odmah došao u prednost, prvenstveno zahvaljujući velikim očekivanjima, koje nije potopilo ni angažiranje Antonije za voditeljicu i niz drugih grešaka. Natjecatelji barem zasada izgledaju raznolikiji od prve sezone, scenarij je nešto neizvjesniji, a što se muške publike tiče, oni će imati dosta razloga za zadovoljstvo s obzirom da jedna kandidatkinja izgleda upravo onako kako bi izgledala Marija Šarapova da kojim slučajem umjesto prekrasnih dugih nogu ima neki drugi prekrasni dio anatomije.

Naravno, odmah se ide tući konkurencija tako da nam nakon "seksanja" u "Papyainom" zahodu RTL Televizija servira "pravu stvar" utjelovljenu u vibratoru kojeg Monika Maleš ponosno pokazuje svojim ukućankama, ostatku nacije i vlastitom mužu.

Slijedeći dan je Nova TV poduzela drastične mjere kako bi ovome kontrirala. Dolazak troje kandidata iz Dalmacije u BB-ovu kuću je ukazao na vidni nedostatak južnjačke krvi u "Papayi", pa je "Bar" brže-bolje u Zagreb dovukao rezervnog kandidata iz Splita. Boris Vujević bi trebao ubiti dvije muhe jednim udarcem - podići gledanost u Dalmaciji i unijeti malo neizvjesnosti pošto se predstavio kao "siroviji", "iskreniji" ali i "luđi" kandidat od prefavoriziranog Romana koji je, poput Saše u prošlogodišnjem BB-u, mogao potopiti cijeli show. Mjesto za njega je napravljeno izbacivanjem Edmunda koji je nakon sinoćnjeg Borisovog dolaska shvatio kako stoji stvar te navodno jutros izazvao scenu s bivšom djevojkom.

Ostaje za vidjeti hoće li ovako drastičan potez imati nekog učinka. Jedno je sasvim sigurno - "Bar" možda neće biti gledaniji od BB na TV-ekranima, ali na Internetu sigurno hoće, s obzirom da je pohlepni T-Com livestreaming osigurao jedino pretplatnicima Max ADSL-a. Sličan je potez svojevremeno bio zakopao "Survivor" u samom začetku.
- 23:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2005.

"Big Brother" druga sezona - prvi dojmovi


Eto, pogledao sam i prvu tjednu emisiju. Mnogi moji strahovi su opravdani.

Antonija, naravno, nije nimalo iznenadila, barem ne prijatno. "Danas ću biti tajanstvena i misteriozna" reče ona i ustanovi nove govorne standarde u hrvatskom TV-prostoru.

Boris Mirković je i dalje iritantan. Renata Sopek, je, s druge strane, barem oku ugodnija od Nene Pavinčića.

A što se samih kandidata, vidi se da se išlo na malo raznovrsniji sastav, iako bi automatska nominacija svih 14 kandidata i izbacivanje dvoje njih u prvom tjednu moglo imati kontraproduktivne posljedice po show. Ovo su najkraći dojmovi o svakom od njih:

Sanja - niska plava Istrijanka s dojmljivim prsnim košom i tetovažom; očito da predstavlja sve ono što je Marina Bajlo u prvoj sezoni trebala biti i posjeduje sve ono što je Marini Bajlo u toj misiji nedostajalo;

Rene - 20-godišnji tatin sin i maneken iz Rijeke; zasada najvjerojatniji kandidat za izbacivanje, pogotovo ako uvjeri gledatelje u to da je on taj fantomski homoseksualac kojeg su producenti prošvercali među kandidate

Brankica - Makaranka koja ima zadatak biti ovogodišnja varijanta Valentine Tasić

Matko - s obzirom da izgleda kao junak akcijskih filmova 1980-ih, predstavlja nešto čega dosada u Big Brotheru nije bilo; bit će oličenje svega što je "Retro" u Big Brother kući

Lana - jednostavna, obična mala frizerka iz Zagreba koja ima potencijal biti superpozitivka u Kući, ali i nova Antonija

Igor - tip koji može osvojiti simpatije kao jednostavni slavonski dečko iz provincije, ali i uplašiti ljude ako ih počne podsjećati na serijskog ubojicu

Biserka - najstarija, najodgovornija, majka dvoje djece, njegovateljica i dobrovoljni vatrogasac; najkorisniji i najiskusniji ukućanin ako stvari krenu po zlu; ako preživi prvi krug nominacija mogla bi postati novi Saša

Hamdija - 26-godišnji Rom koji će biti oličenje "političke korektnosti" u ovogodišnjem "Big Brotheru"

Monika - još jedna frizerka i mogući kandidat za brzo izbacivanje; "nedostajanje mužu" će biti jeftini argument za nominacije

Kristian - rocker s afro-frizurom, bradicom, piercincima i tetovažama, oličenje svega što je "cool" i "hip"; on će biti ovogodišnja Sanja

Nataša - nezaposlena medicinska sestra iz Varaždina koja bi vrlo lako mogla biti ovogodišnja Egle

Duje - 28-godišnji nezaposleni ljepotan duge plave kose koji bi mogao biti ovogodišnji Zdravko

Kristina - 28-godišnja plavuša za koju bi se vrlo lako moglo ispostaviti da ima lezbijske sklonosti; ako je ubačena u Kuću zbog nekog specifičnog razloga, onda bi to upravo moglo biti to

Ivan - 24-godišnjo zdravo seljačko dijete iz Ludbrega; nešto što definitivno nismo vidjeli u prvoj sezoni i tip s čijim bi se svjetonazorom i načinom života mogao identificirati veliki broj Hrvata, iako to mnogi odbijaju priznati
- 23:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Bushova sreća u nesreći

Prošli tjedan nije bio previše ugodan za predsjednika SAD. Kako stvari stoje, uragan "Katrina" i propast New Orleansa će biti jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji događaja u povijesti njegove administracije, što je, dakako, većini američkih medija sjajna prilika da predsjednika razapinju sa dosada nezapamćenom žestinom. Gotovo nema nijednog članka, kolumne, TV-reportaže ili komentara u kojemu se pustošenje, rast cijena goriva, glad, bolest, ubojstva i silovanja ne spominju, ako ne već u istoj rečenici, ono barem u istom odlomku s imenom Georgea W. Busha. Administracija se optužuje za sve - rat u Iraku koji je pojeo financijska sredstva za obranu od poplava i ljudske efektive Nacionalne garde, nedostatak adekvatnog plana kao i nacionalno poniženje zbog potresnih prizora ljudske patnje koji su dosada bili normalna pojava jedino u zemljama Trećeg svijeta.

Ono što je zanimljivo u cijeloj ovoj priči jest da su se američki demokratski političari uglavnom suzdržali od svog tog verbalnog kolinja. Dijelom je to zbog toga što smatraju da bi im se to moglo obiti o glavu ako bude shvaćeno kao političko kokošarenje na ljudskoj nesreći. Mnogo je vjerojatnije da je razlog i u tome da su Kathleen Blanco, guvernerica Louisiane, i Roy Nuggin, gradonačelnik New Orleansa, demokrati, pa bi republikanci mogli s jednakom argumentacijom ukazati na njihov, i to ne baš skromni, doprinos nesreći koja se upravo događa.

U svoj toj nesreći Bushu se posrećilo da William Rehnquist, predsjednik Vrhovnog suda, umre upravo u ovom trenutku. Ta vijest, koju hrvatski mediji nisu našli za shodno objaviti, je jedan od najvažnijih političkih događaja u SAD, s obzirom na to kako Vrhovni sud svojim tumačenjem Ustava ima itekako važan utjecaj na politiku i svakodnevni život u SAD.

Rehnquist, koji je duže vremena bio bolestan i o čijem umirovljenju i zamjeni se špekuliralo, bio je konzervativac poznat po protivljenju pobačaju i drugim stavovima koji liberalni dio američke javnosti smatra neprihvatljivima. Iako je u Sudu od godine 1986. postojala kakva-takva ravnoteža između liberala i konzervativaca, Rehnquist je uspio Sud okrenuti udesno i preokrenuti trend liberalnih odluka koji je Vrhovni sud bio donosio od sredine prošlog stoljeća.

Slučaj je htio da Rehnquistovu smrt preduhitri povlačenje Sandre Day O'Connor, sutkinje umjerenih stavova koja je uživala reputaciju jezičca na vagi - iako je često pomagala liberalima u Sudu, mnogi će je najviše pamtiti po tome što je godine 2000. stala na stranu konzervativaca u postizbornom sporu oko glasova na Floridi. Za njenu zamjenu Bush je bio nominirao Johna Robertsa Jr., konzervativnog katolika i pravnika koji je vjerno služio Reaganovoj administraciji. Iako su mnogi očekivali žestoku borbu kada se to imenovanje bude potvrđivalo u Senatu, trenutno stanje stvari je tako da će Robert vjerojatno uspjeti pokupiti dovoljno glasova za sudačku odoru.

No, Rehnquistova smrt bi, s obzirom da je on ipak bio prvi među sucima, mogla izazvati nešto malo žešću buru. Demokrati bi, radi "ravnoteže", zahtijevali da se imenuje liberalni sudac. S druge strane, dok je javnost u potpunosti zaoukpljena krizom u New Orleansu, Bush bi bez nekih većih problema mogao imenovati konzervativca i osigurati "brzinsku" potvrdu u Senatu, jer bi umjereni senatori - oni o kojima takva imenovanja ovise - mogli biti optuženi da se bave "jeftinom politikom" u vrijeme sveopće nacionalne krize.

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.09.2005.

Kraj povijesti na hrvatskim DVD-izdanjima


Danas više nije potrebno dobro poznavati originalni jezik kako bi se zabavljali s "biserima" koje izvaljuju hrvatski prevoditelji na hrvatskim DVD-izdanjima. Dovoljno je i malo opće kulture, s obzirom da prevoditelji sve češće dolaze iz dijela stanovništva kojemu su tiskovine tipa "24 sata" jedini izvor sveg relevantnog znanja o svijetu.

Jedan takav primjer je film u kojemu se jedan od likova opisuje kao "James Deanish", ili "nalik Jamesu Deanu". No, prevoditelj očigledno nema pojma tko je jedna od najvećih kulturnih ikona 20. stoljeća pa na titlu jednostavno stoji da se lik zove "James Deanish".

Još više zabrinjava nešto što se moglo vidjeti u prijevodu filma Crni anđeo Tinta Brassa. Radnja se odvija u Veneciji krajem drugog svjetskog rata i likovi stalno spominju nekoga po imenu Duce.

Naš prevoditelj Ducea je jednostavno prekrstio u "vojvodu", pa gledateljima nije jasno govori li se u filmu o Momčilu Đujiću, Mirku Norcu, nadimku Johna Waynea, anonimnom talijanskm aristokratu ili liku iz filma Bijeg iz New Yorka.

- 22:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.09.2005.

RTL-ov insider se vraća u "Big Brother"

Prošle godine je bilo još ljudi koji su sumnjali u to da je Antonija Blaće, nominalno jedan od natjecatelja u prvoj sezoni "Big Brothera", u stvari insider RTL Televizije. Ignoriralo se i njeno vlastito priznanje da je služila kao hostesa inauguracijskoj zabavi RTL Televizije ili da je njen bivši momak bio u vezi s Vlatkom Pačarić, pjevačicom koja je "slučajno" dobila čast da mjesecima hrvatske gledatelje maltretira "Big Brotherovom" službenom pjesmom.

Prihvatilo se i to da je u "Big Brother" kući ostala barem tjedan dana duže nego što su to predviđale sve ozbiljne ankete, a nikome nije upadalo u oči kako je upravo ona od svih natjecatelja jedina na RTL Televiziji dobila čast da nastupa u posebnom TV-showu.

No, sada, kada je imenovana za glavnog voditelja nove sezone "Big Brothera" više nikakve sumnje ne bi trebalo biti. Nakon što je odavno srušena bilo kakva iluzija da bi RTL Televizija trebala biti superiorniom HRT-u po pitanju kvalitete programa i profesionalnosti, danas se isto dogodilo s tlapnjama da je nova komercijalna televizija imunija na laktašenje i nepotizam.

S obzirom da je Antonija Blaće jedan od najiritantnijih likova s kojima nas je u proteklih godinu dana upoznala RTL Televizija, može se špekulirati kako je ova odluka motivirana željom da se ponizi konkurencija s Nove TV, čiji se voditeljski par u "Baru" mnogim gledateljima ide na živce daleko više od patetičnih sudionika showa.

S druge strane će Antonija Blaće, koja se za vrijeme boravka u Big Brother Kući često izjašnjavala kao anarhistica i antiglobalistica, moći odgovoriti na to zašto pristaje primati plaću od multinacionalne korporacije i preko etera širiti isprazni komercijalizam i lažni životni stil temeljen na brutalnom iskorištavanju Trećeg svijeta.
- 17:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>