Prošli tjedan nije bio previše ugodan za predsjednika SAD. Kako stvari stoje, uragan "Katrina" i propast New Orleansa će biti jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji događaja u povijesti njegove administracije, što je, dakako, većini američkih medija sjajna prilika da predsjednika razapinju sa dosada nezapamćenom žestinom. Gotovo nema nijednog članka, kolumne, TV-reportaže ili komentara u kojemu se pustošenje, rast cijena goriva, glad, bolest, ubojstva i silovanja ne spominju, ako ne već u istoj rečenici, ono barem u istom odlomku s imenom Georgea W. Busha. Administracija se optužuje za sve - rat u Iraku koji je pojeo financijska sredstva za obranu od poplava i ljudske efektive Nacionalne garde, nedostatak adekvatnog plana kao i nacionalno poniženje zbog potresnih prizora ljudske patnje koji su dosada bili normalna pojava jedino u zemljama Trećeg svijeta.
Ono što je zanimljivo u cijeloj ovoj priči jest da su se američki demokratski političari uglavnom suzdržali od svog tog verbalnog kolinja. Dijelom je to zbog toga što smatraju da bi im se to moglo obiti o glavu ako bude shvaćeno kao političko kokošarenje na ljudskoj nesreći. Mnogo je vjerojatnije da je razlog i u tome da su Kathleen Blanco, guvernerica Louisiane, i Roy Nuggin, gradonačelnik New Orleansa, demokrati, pa bi republikanci mogli s jednakom argumentacijom ukazati na njihov, i to ne baš skromni, doprinos nesreći koja se upravo događa.
U svoj toj nesreći Bushu se posrećilo da William Rehnquist, predsjednik Vrhovnog suda, umre upravo u ovom trenutku. Ta vijest, koju hrvatski mediji nisu našli za shodno objaviti, je jedan od najvažnijih političkih događaja u SAD, s obzirom na to kako Vrhovni sud svojim tumačenjem Ustava ima itekako važan utjecaj na politiku i svakodnevni život u SAD.
Rehnquist, koji je duže vremena bio bolestan i o čijem umirovljenju i zamjeni se špekuliralo, bio je konzervativac poznat po protivljenju pobačaju i drugim stavovima koji liberalni dio američke javnosti smatra neprihvatljivima. Iako je u Sudu od godine 1986. postojala kakva-takva ravnoteža između liberala i konzervativaca, Rehnquist je uspio Sud okrenuti udesno i preokrenuti trend liberalnih odluka koji je Vrhovni sud bio donosio od sredine prošlog stoljeća.
Slučaj je htio da Rehnquistovu smrt preduhitri povlačenje Sandre Day O'Connor, sutkinje umjerenih stavova koja je uživala reputaciju jezičca na vagi - iako je često pomagala liberalima u Sudu, mnogi će je najviše pamtiti po tome što je godine 2000. stala na stranu konzervativaca u postizbornom sporu oko glasova na Floridi. Za njenu zamjenu Bush je bio nominirao Johna Robertsa Jr., konzervativnog katolika i pravnika koji je vjerno služio Reaganovoj administraciji. Iako su mnogi očekivali žestoku borbu kada se to imenovanje bude potvrđivalo u Senatu, trenutno stanje stvari je tako da će Robert vjerojatno uspjeti pokupiti dovoljno glasova za sudačku odoru.
No, Rehnquistova smrt bi, s obzirom da je on ipak bio prvi među sucima, mogla izazvati nešto malo žešću buru. Demokrati bi, radi "ravnoteže", zahtijevali da se imenuje liberalni sudac. S druge strane, dok je javnost u potpunosti zaoukpljena krizom u New Orleansu, Bush bi bez nekih većih problema mogao imenovati konzervativca i osigurati "brzinsku" potvrdu u Senatu, jer bi umjereni senatori - oni o kojima takva imenovanja ovise - mogli biti optuženi da se bave "jeftinom politikom" u vrijeme sveopće nacionalne krize.
Post je objavljen 04.09.2005. u 13:55 sati.