Kako vrijeme prolazi postajem sve skeptičniji prema onima koji tvrde kako je "Katrina" najvažniji događaj u povijesti Bushovog predsjednikovanja.
Svjetski mediji koji uragan i njegove posljedice prikazuju kao najveću sramotu SAD i degradaciju supersile na nivo Trećeg svijeta nisu bitno promijenili globalne percepcije Amerike i njenog predsjednika. Izbori 2000. godine, napadi 11.09. 2001. i rat u Iraku su odavno srušili mit o američkoj savršenosti i svemoći i sve ono što se danas priča o Americi se moglo čuti odavno prije.
A izgleda da "Katrina" neće imati ni unutarnjopolitičke posljedice, ma koliko se američki mediji nastojali provući Busha kroz "topli zec" i prikazati uragan kao "prekretnicu" nakon koje će američka nacija odbaciti njegovu politiku i okrenuti se demokratima. Prve ankete pokazuju da "Katrina", bez obzira na šokantne slike i lavinu javnih kritika, nije uspjela prebroditi duboki ideološki jaz koji već godinama postoji u Americi. Mišljenje nekog Amerikanca o "Katrini" još uvijek se može predvidjeti prema njegovoj rasnoj, vjerskoj, ideološkoj i političkoj pripadnosti. Kao što je prije godinu dana polovica Amerikanaca bila za, a polovica protiv Busha, tako ga polovica smatra krivcem za propast New Orleansa, a polovica za nesreću optužuje lokalne vlasti, koje su u rukama demokrata.
Duboka podjela među američkom javnošću se može vidjeti i u tome što je Kanye West, reper poznat po tome što je za vrijeme dobrotvorne emisije žestoko napao Busha zbog nebrige o crncima, bio žestoko izviždan na otvaranju sezone NFL-a u Bostonu.
Jedina stvar koja bi mogla ukazati da je medijska kampanja protiv Busha imala nekog efekta jest odluka da Michael Brown, šef FEMA-e, federalne agencije za izvanredna stanja, bude povučen iz Louisiane u Washington i prepusti operativno rukovođenje lokalnom zapovjedniku Obalne straže. Brown je od svih funkcionara Bushove administracije zaradio najveću lavinu kritika zbog očigledne nesposobnosti da shvati što se zapravo događa u New Orleansu nakon pucanja brana. S obzirom da je Bush poznat po odanosti svojim ljudima - za što je najbolji primjer prošla godina kada je za vrijeme izborne kampanje odlučio zadržati krajnje nepopularne Cheneya i Rumsfelda, iako su ga najvjernije pristaše preklinjale da ih otpusti - američki mediji mogu tu odluku shvatiti kao veliku pobjedu.
U međuvremenu iz New Orleansa počinju stizati vijesti koje bi se mogle čak nazvati i dobrima. Postaje sve očiglednije da su apokaliptičke prognoze o desetinama tisuća mrtvih, slično kao i u slučaju 11.09. 2001., bile pretjerane, odnosno da je homo sapiens mnogo otpornija životinjska vrsta nego što se pretpostavljalo. Gotovo je sigurno i da su tvrdnje crnačkih aktivista da su preživjeli u New Orleansu bili prisiljeni jesti raspadnute leševe proizvod bujne mašte; kanibalizam je teško zamisliti u uvjetima kada je pretilost glavni zdravstveni problem američke sirotinje.
Jedna od najvećih ironija vezanih uz "Katrinu" jest da postaje izvjesno da će ona predstavljati političku prekretnicu, ali ne u SAD nego na drugoj strani oceana. Kako se približava datum njemačkih izbora - koje je sve donedavno svaki ozbiljni analatičar smatrao političkim samoubojstvom Gerharda Schroedera - tako kritike Busha od strane njemačkih medija mnogim biračima služe kao podsjetnik na to kako je Schroeder, za razliku od američkog predsjednika, vrlo efikasno spriječio tragediju nakon katastrofalnih poplava u Njemačkoj. A kako je izborna utrka nedavno postala vrlo tijesna, moglo bi se dogoditi da upravo "Katrina" bude onaj faktor koji će Schroederu pomoći da izvuče još jednog zeca iz šešira i osigura treći mandat.
Post je objavljen 10.09.2005. u 15:42 sati.