Draxblog 2

Četiri godine kasnije

Prošlogodišnja obljetnica 11. rujna bila je u sjeni američkih predsjedničkih izbora, te su mnogi taj tragični događaj tumačili kao nesretnu slučajnost ili zavjeru koja se može pripisati jednom jedinom čovjeku i jednoj jedinoj vladi, nadajući se kako će Kerry nekim čudom uspjeti stvari vratiti na svoje pravo mjesto i ponovno uspostaviti svijet koji nezaustavljivo korača prema globalizacijskoj i liberalno-demokratskoj utopiji.

No, godinu dana kasnije - nakon Busheovog ponovnog izbora i "Katrine" koja je i posljednje skeptike uvjerila u ranjivost svjetske supersile - takvih komentara više nema. Više nitko ne može sumnjati kako se 11. rujan 2001. imao istu onu važnost kao nedjelja 28. lipnja 1914. godine - dan kada su pucnji u Sarajevu preko noći srušili cijeli jedan svijet.

Ono što upada u oči u reakcijama hrvatske javnosti na obljetnicu 11. rujna jest sve veća zluradost i gotovo sadistički užitak u špekulacijama kako će dugotrajne posljedice te tragedije biti propast SAD, koje su zbog svoje ranjivosti izgubile status neprikosnovene svjetske supersile. Kritike se sve manje ograničavaju na Busha i njegovu administraciju, a sve više na SAD uopće - njena ekonomija je temeljena na staklenim nogama "Enrona" i naftnih korporacija, njena politika se svodi na nesposobne i korumpirane vlade, njena kultura je svedena na MTV, Hollywood i ostale sve bezozbličnije proizvode koji godinama gube popularnost.

Ameriku je postalo "chic" mrziti s istim onim žarom s kojim ju se 1990-ih u doba Clintona dizalo na pijedestal.

A nitko se ne pita da li se propasti SAD uistinu treba tako zdušno radovati. Jer kada taj "zmaj od papira", kako mnogi danas opisuju SAD, napusti svoj glavni položaj u svijetu, to samo po sebi neće automatski sa sobom stvoriti jedan ljepši, bolji i pravedniji svijet. Povijest nas uči da takvi događaji ne dolaze bez velikih potresa, isto kao i da odlazak jednog gazde gotovo uvijek dovede dolaska novog gazde. A taj novi gazda možda bude takav da će prema njemu SAD, sa svim svojim nesavršenostima, izgledati kao mila majka.