Linkovi







www.zondraart.blogspot.com
kompas....
kompas...neka ostaje otvoren da mozes pronaci put.....
kaleidoskop-okrenut prema svijetlu neka prelijeva sve boje i oblike ...
kutija...neka cuva na svome dnu jake rijeci i znacenja......
aparat...neka napravi slike koje nitko nece vidjeti.....
ararita...neka sacuva tajne i pouci onom drugom svijetu
citati...pjesme...filmovi...slike...neka sacuvaju onu savrsenu kariku koja je nedostajala


..............tako se grade sjecanja....na dlanu punom malih polumjeseca....ne odlazim....





























kraljica majka

06.02.2011., nedjelja

sudar prošlosti i sadašnjosti

...uvijek u životu dođe vrijeme kada treba podvući crtu i zbrojiti učinjeno, propušteno, dobro odlučeno, loše provedeno...kada dođe vrijeme za sreču, vrijeme za ponos, vrijeme za kajanje i vrijeme za bol- da bi se moglo naprijed.
podvlačim crtu...jer sam stala i ne dopuštam si naprijed, podvlačim crtu jer več mjesec dana se gušim sama u sebi , podvlačim crtu da mogu otvoriti oči i pogledati se u ogledalo bez da ih zatvaram

otvaram ruke i puštam....puštam da ode dio mene koij je gušio, puštam da netko ima slobodu, puštam da mogu živjeti u vrtu i silaziti sa kule bez da ikoga povrijedim, puštam i udišem duboko da mogu napraviti korak bez okreta......puštam , da ih spasim .......



dalje gledam unazad i podvlačim crtu....opraštam bol nanesenu meni i umu još davno, opraštam da bi mogla krenuti dalje, opraštam jer iz te boli sam dobila najvrijednije- zvjerkicu, podvlačim crtu, i ne trošim više sebe na nešto što se nemože i što i ne želim mijenjati, jer da nije bilo tako, ja bi sada bila zatvorena u kavezu sigurno i zarobljene duše i uma.....



podvlačim crtu da objasnim učinjeno, da zamislim drugu dimenziju i suprotnost koju sam uništila, podvlačim crtu da mogu pogledati u oči i reči -oprosti.....da mogu reči žao mi je i pomiriti se sa sobom. podvlačim crtu i odlučujem priznati istinu koja predugo sjedi u meni potisnuta i pomalo guši....podvlačim crtu da mi se duša barem malo smiri- i možda dobijem oprost...i možda oprostim sebi.....i udahnem bez boli




podvlačim crtu i okrečem se unazad i dajem šansu i lijepome i ružnome da me sustigne, širim ruke da prihvatim svoje propuste i htjenja.....širim ruke da konačno se smirim, kako god sve završilo

i kao što se kaže - kad tad život napravi račun, ja želim platiti sada sve, ne mogu više te dugove vući iza sebe i savijati se svako toliko kako što me okrzne- možda životne kamate i nisu loša stvar kad si malo bolje promislim.....

točno znam što želim, točno znam što sam napravila, točno znam svaki svoj uspijeh i glupost......točno znam što sam davno trebala pustiti da odleti, a za što sam davno se trebala ispričati...točno znam ....zasto saginjem glavi nekada i sklapam oči....točno znam zašto imam osmjeh na licu.......i odakle mi konačno hrabrosti u životu da napravim sve što želim i mislim da zaslužujem

i kad stavim sve na papir i kad se zbroji i dodaju kamate, mislim da vrijedi svaka moja sadašnja odluka.....jer to je jedini način da vratim mir....


zato polako zatvaram vrata vrta i kule, stisnutih prstiju u dlanove koj se pune malim polumjesecima i dajem mir- ne sputavam više......ne mogu i nesmijem


polako zatvaram knjigu prošlosti i opraštam svaku fizičku bol.....i svaku bol u duši...ostavljam to kao školu-ne ponovilo se nikome, ja sam naučila.......


otvaram ruke i visoko uzdižem bradu- mogu reći oprosti i ispričati se za sve što je bilo krivo i nepromišljeno, želim sačuvati obraz i dati sebi šansu da skinem taj teret sa sebe......predragi smo si da bi sve dobilo gorčinu- ovaj puta to neću dopustiti-želim spasiti što se spasiti može...i kao kad se puzzle slože.....želim da se slože segmenti prošlosti koji oblikuju sadašnjost

svi s razlogom ulaze i izlaze iz naših života i ostavljaju tragove na nama. ja mislim da sam puna tragova i ožiljaka, ali svaki nosim s ponosom . i ako zaista postoje paralelni svijetovi......možemo si dati šansu da zamislimo----da je možda ona razbivena čaša...u tom svijetu i dalje na polici.............možemo se nadati da je propušteni zagrljaj se desio i utisnuo u nas toplinu............možemo se nadati da ovaj puta nismo prošli pored nekoga na drugoj strani ulice...već da smo ju prešli i koračali zajedno....možemo se nadati da je neko naše ne ipak bilo da............i zato mi je lakše sve ovo napraviti.


- ovo je jedno najtoplije doviđenja
- ovo je jedno najiskrenije - opraštam
- ovo je jedno najveće - molim te oprosti...žao mi je iz dubine srca i duše moje

ovo je moje podvlačenje crte - da ne nestanem nikada na toliko dugo vremena i da se više nikada ne tražim izgubljena sama u sebi


i drago mi je što sam se vratila.....ne želim više nikada nestati- kad obavim sve- mogu dalje







- 19:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Studeni 2014 (1)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (5)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I've watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in the rain. Time to die.






http://s158.photobucket.com/albums/t108/jassie0/zelja/


I'll See It Through