...uvijek u životu dođe vrijeme kada treba podvući crtu i zbrojiti učinjeno, propušteno, dobro odlučeno, loše provedeno...kada dođe vrijeme za sreču, vrijeme za ponos, vrijeme za kajanje i vrijeme za bol- da bi se moglo naprijed.
podvlačim crtu...jer sam stala i ne dopuštam si naprijed, podvlačim crtu jer več mjesec dana se gušim sama u sebi , podvlačim crtu da mogu otvoriti oči i pogledati se u ogledalo bez da ih zatvaram
otvaram ruke i puštam....puštam da ode dio mene koij je gušio, puštam da netko ima slobodu, puštam da mogu živjeti u vrtu i silaziti sa kule bez da ikoga povrijedim, puštam i udišem duboko da mogu napraviti korak bez okreta......puštam , da ih spasim .......
dalje gledam unazad i podvlačim crtu....opraštam bol nanesenu meni i umu još davno, opraštam da bi mogla krenuti dalje, opraštam jer iz te boli sam dobila najvrijednije- zvjerkicu, podvlačim crtu, i ne trošim više sebe na nešto što se nemože i što i ne želim mijenjati, jer da nije bilo tako, ja bi sada bila zatvorena u kavezu sigurno i zarobljene duše i uma.....
podvlačim crtu da objasnim učinjeno, da zamislim drugu dimenziju i suprotnost koju sam uništila, podvlačim crtu da mogu pogledati u oči i reči -oprosti.....da mogu reči žao mi je i pomiriti se sa sobom. podvlačim crtu i odlučujem priznati istinu koja predugo sjedi u meni potisnuta i pomalo guši....podvlačim crtu da mi se duša barem malo smiri- i možda dobijem oprost...i možda oprostim sebi.....i udahnem bez boli
podvlačim crtu i okrečem se unazad i dajem šansu i lijepome i ružnome da me sustigne, širim ruke da prihvatim svoje propuste i htjenja.....širim ruke da konačno se smirim, kako god sve završilo
i kao što se kaže - kad tad život napravi račun, ja želim platiti sada sve, ne mogu više te dugove vući iza sebe i savijati se svako toliko kako što me okrzne- možda životne kamate i nisu loša stvar kad si malo bolje promislim.....
točno znam što želim, točno znam što sam napravila, točno znam svaki svoj uspijeh i glupost......točno znam što sam davno trebala pustiti da odleti, a za što sam davno se trebala ispričati...točno znam ....zasto saginjem glavi nekada i sklapam oči....točno znam zašto imam osmjeh na licu.......i odakle mi konačno hrabrosti u životu da napravim sve što želim i mislim da zaslužujem
i kad stavim sve na papir i kad se zbroji i dodaju kamate, mislim da vrijedi svaka moja sadašnja odluka.....jer to je jedini način da vratim mir....
zato polako zatvaram vrata vrta i kule, stisnutih prstiju u dlanove koj se pune malim polumjesecima i dajem mir- ne sputavam više......ne mogu i nesmijem
polako zatvaram knjigu prošlosti i opraštam svaku fizičku bol.....i svaku bol u duši...ostavljam to kao školu-ne ponovilo se nikome, ja sam naučila.......
otvaram ruke i visoko uzdižem bradu- mogu reći oprosti i ispričati se za sve što je bilo krivo i nepromišljeno, želim sačuvati obraz i dati sebi šansu da skinem taj teret sa sebe......predragi smo si da bi sve dobilo gorčinu- ovaj puta to neću dopustiti-želim spasiti što se spasiti može...i kao kad se puzzle slože.....želim da se slože segmenti prošlosti koji oblikuju sadašnjost
svi s razlogom ulaze i izlaze iz naših života i ostavljaju tragove na nama. ja mislim da sam puna tragova i ožiljaka, ali svaki nosim s ponosom . i ako zaista postoje paralelni svijetovi......možemo si dati šansu da zamislimo----da je možda ona razbivena čaša...u tom svijetu i dalje na polici.............možemo se nadati da je propušteni zagrljaj se desio i utisnuo u nas toplinu............možemo se nadati da ovaj puta nismo prošli pored nekoga na drugoj strani ulice...već da smo ju prešli i koračali zajedno....možemo se nadati da je neko naše ne ipak bilo da............i zato mi je lakše sve ovo napraviti.
- ovo je jedno najtoplije doviđenja
- ovo je jedno najiskrenije - opraštam
- ovo je jedno najveće - molim te oprosti...žao mi je iz dubine srca i duše moje
ovo je moje podvlačenje crte - da ne nestanem nikada na toliko dugo vremena i da se više nikada ne tražim izgubljena sama u sebi
i drago mi je što sam se vratila.....ne želim više nikada nestati- kad obavim sve- mogu dalje
Post je objavljen 06.02.2011. u 19:38 sati.