Ok, danas je bilo prilično dosadno. TV, pa komp, pa malo čitanja... navečer sam se tuširala, a nakon toga sam išla na chat. Bilo je... pa, gotovo uobičajeno. Većinom neki likovi tipa: "koji ti je broj grudnjaka" i "šta oćeš?" "Oću tvoje gaće". Pih!! No današnji je dan bio drukčiji. Uspjela sam u nečemu što sam mislila da je nemoguće. Imala sam normalan razgovor na chatu!! Upoznala sam jednog lika, ajmo ga zvat Angel (skužili biste da mu znate pravo ime). Uglavnom, voli književnost, fora je, ima cool način razmišljanja, ima 18 godina i zanimljiv je. I najvažnije, nije me ni u kojem trenutku razgovora pokušao smotat, a tek sam mu na kraju rekla koliko imam godina. Dakle, vjerojatno je mislio da imam oko dvadeset. I rekao mi je da sam prepametna za svoju dob. I jednom u životu sam uživala slušati kad netko govori. I razumjela sam ga. Samo se nadam da ću opet imati priliku za razgovor s njim. Možda sutra...
Dan je započeo sa dva sata njemačkog 
Yup, dva sata. Znate li što dva sata njemačkog može učiniti čovjeku? No ja nisam bila zadnji put pa sam morala sve pohvatati. Prvi smo sat čitali nešto iz udžbenika, a drugi je sat pitala. I na kog bi se drugog otvorio imenik nego na mene? Yup, odgovarala sam. I nisam tako loše prošla, mislim da mogu proć za četiri. Zvonilo je pa je rekla da ćemo nastavit idući put. Hehe, to dakle znači za jedno dva tjedna... Iza njemačkog tehnički. I opet, pogodite kaj je bilo. Pitao je. I na kog bi se dnevnik otvorio, nego na mene? Naravno. Čim je završio s dobrovoljcima, krenuo je otvarat imenik. Dakako, otvorio se na meni. Danas baš nemam sreće s tim prokletim imenikom. Nakon velik0og odmora, matematika... I opet su dečki drpnuli imenik i sakrili ga ispod naše klupe... uffffffffffffffff... Uglavnom, bilo je dosadno, učili smo sve teže i teže zadatke... I napokon, zadnji sat: SRZ!!! Najlakši predmet postojeći. Samo smo se prepirali oko toga koji se proizvod više reklamira. I otišli doma. Napokon dugo očekivani odmor!!!! 
P.S.: I da ne zaboravim: danas je Njonjiju rođendan!!!! Idem na PARTY!!!! 
God i love to PARTY!!!!
Ok, inače ovo ne radim, al mi je tak fora da naprosto moram s vama podjelit tu fornoću, toliko je ima... Crtić je napravljen oko '95. Dakle, sada ću vam objasniti kako moj najdraži crtić, Shaman king, funkcionira. Dakle, ko prvo: grupna fotografija. 
Ok, tu nisu baš svi, al većina, a to mi je dosta. Dakle, sad ću u glavnim crtama preć događaje i biografije nekih likova. Prvo, Yoh Asakura. Glavni lik. Njegova je obitelj poznata po tome što već preko tisuću godina uspješno pobjeđuje glavnog zlikovca, Zekea, te tako sprječava uništenje svijeta. Yoh ima 14 godina. On je zadnji potomak obitelji Asakura, i na njemu je da nastavi tradiciju. Odmalena ga je njegov djed trenirao za njegovu buduću ulogu kao kralj shamana. Yoh je na prvi pogled lijen i neozbiljan, ali je iznutra odgovoran i moćan. Priča počinje tako da on dolazi u jedan gradić, pokušavajući naći svog duha čuvara. Jednom zgodom je odlutao na groblje, gdje je sve prepuno duhova. Tamo upoznaje Mortyja (na japanskom Manta), koji je nekako upao u nevolje. Naime, Mortyja progoni banda Deadenders koja je vladala tim grobljem sve dok nisu naišli na Mortyja kako luta njime. Svezali su ga za drvo i prebili. Također su uništili Amidamaruov spomenik. I tako, kad je Morty rekao Yohu što mu se dogodilo, Yoh kreće u osvetu. Razgovarao je sa 600 godina starim Amidamaruovim duhom, dogovorio se da izvedu jedinstvo (kad se duh i čovjek bore i kreću kao jedno, točnije, duh ulazi u shamana i tada se bore kao jedno) i otjerao Deadenderse, skupa sa njihovim vođom, Riom (japanski Ryu). Kasnije je Amidamaru postao Yohov guardian ghost, tj duh čuvar. 
Iza Yoha, Amidamaru. Živio je prije 600 godina, u japanu, još u doba careva. Roditelji su mu poginuli u ratu, kao i većini djece. Živio je skupa sa svojim najboljim prijateljem Mosukeom i sa još nekoliko djece. Branio je njihova polja, ali mu je nekako pošlo za rukom slomiti svaki mač koji su imali. Zato mu je Mosuke od lovačkog noža njegova oca napravio japanski mač, tj katanu. Amidamaru se tada zakleo kako će braniti njega i njihov posjed do kraja života. Kasnije, kako su odrastali, oboje su ušli u carevu službu, Amidamaru kao samuraj, a Mosuke kao kovač. Mosuke je za cara iskovao najljepši mač ikada. No car se pobojao da on iskovati čak bolji mač, na primjer za njegova najboljeg prijatelja, Amidamarua. Zato je naredio Mosukeu da ubije Amidamarua. No Mosuke nije mogao izdati prijatelja te mu je rekao za carevu naredbu. Skovali su plan. Mosuke je napravio bolji mač od carevog. Ali ga je malo predugo laštio i zakasnio. Amidamaru ga je čekao na groblju, gdje su ga napali carevi tjelohranitelji. Ubio ih je 50 prije nego je i sam pao. Tada je imao 24 godine. I tako je, 600 godina poslije, upoznao Yoha, koji mu je ponudio suradnju kako bi zajedno osvetili i Mortyja i Amidamarua (slomili su mu spomenik). Kad mu je Yoh prvi put ponudio da bude njegov guardian ghost, odbio je. No na kraju je ipak pristao. Postali su nerazdruživi prijatelji. 
Len ili Lenny Tao (japanski Ren), je moj najdraži lik. Ima 13 godina. Kad je bio mali, njegov ga je ujak počeo trenirati za dan kad postane shaman king. No za razliku od Yoha, Lena nisu učili da prijateljuje s duhovima, već da vlada njima, i da bijes daje snagu. Ujak ga je naučio da može pobijediti u borbi samo na jedan način: uništi ili budi uništen. Rekao mu je kako se to nikada neće promijeniti, kao što tetovaže na njegovim leđima nikad neće izblijedjeti. Dakle, Len je imao prilično gadno djetinjstvo. Bio je okrutan i bez milosti. Prvi put kad se borio s Yohom, pobijedio ga je, ali ga nije uspio uništiti, jer ga je Rio spriječio. Yoh je završio u bolnici. Kad su se drugi put borili, Len je izgubio. Ali je shvatio da te bijes ne jača, nego oslabljuje, te da je Yoh pobijedio zbog prijateljstva sa svojim duhom. Promijenio se. Yoh i njegovi prijatelji su ga odvukli u Yohovu kuću i napravili slavlje. Po prvi put u životu, Len se zabavljao, i imao je prijatelje. Ujutro je otišao osvetiti se svojemu ujaku, ali je bio poražen i svezan za kip zmaja u podrumu, skupa sa svojom sestrom June. Yoh, Trey, Morty i Rio su ga spasili, te mu pomogli poraziti njegovog ujaka. I, začudo, one tetovaže su nestale. Len se priključio Yohu i njegovim prijateljima u borbi protiv Zekea i za naslov shaman kinga. On je vrlo inteligentan, i ima engleski naglasak. Pitanje je, otkud japancu engleski naglasak!?!. Inače je miran, al se zna lako raspizdit na Treya i loše šale nekog Chocolovea. U tom slučaju izvlači svoje oružje, nekakvo koplje sa gadnom oštricom na vrhu. Len je cool. I jako voli mlijeko. Cure ga vječito opsjedaju, a priijatelji ga vječito zezaju oko toga. Jel im možete zamjerit? 
OK, pardon zbog toliko slika Lena, al nisam mogla odoljet. June Tao, Lenova sestra. Ima 17 godina, a za dan rođenja je dobila guardian ghosta Lee Bailonga. Za tu su ga prigodu ubili. Isprva ga je kontrolirala, ali se i ona, kao i njezin brat, nakon borbe s Yohom promijenila. Sad je u njihovoj grupi, a nešto je sumnjivo sa odnosom između nje i Leeja. 
Anna Kyoyama. Spirit medium. Ona je Yohova zaručnica, budući da ga je jedanput izvukla iz neke kaše sa nekim opakim zlim duhovima, pa ga je natjerala na zaruke. Inače je stroga, borbena i opaka, ali je negdje u dubini duše još uvijek draga. Ona trenira Yoha i muči Mortyja, a sama najčešće gleda sapunice. Vjeruje u Yoha i ne brine se za njega. Predana je svojem cilju da pretvori Yoha u shaman kinga. 
Trey, ili Horohoro Usui je iz sela na sjeveru, i bori se za opstanak svetog duhovnog naroda Menuthiansa. ima 13 godina. Njegov guardian ghost, Corey(Kororo), je mali, slatki i svud nosi list lopoča. Menuthiansi žive u močvarama, i Treyev san je napraviti golemu močvaru, tako da bi sveti narod mogao opstati. Trey je inače malo glup, ali dobar borac. Stalno se svađa sa Lenom oko toga tko je bolji shaman. Njegova sestra, Pirika, je godinu dana mlađa od njega i brine se o njegovom treningu. Često se ljuti jer se Trey druži s Yohom i Lennyjem, njegovim neprijateljima u turniru. 
Lyserg Diethel. Njegovi roditelji su ubijeni kada je bio jako mlad. Tog mu je dana njegov otac postavio zadatak da dokaže da je sposoban i spreman imati vlastitog guardian ghosta, Chloe. Kada se vratio kući da priopći roditeljima kako je uspješno riješio zadatak, našao je kuću u plamenovima. Zeke ga je čekao unutra. Dopustio je Lysergu samo da ga vidi, a zatim je i on nestao. Zato je Lyserg izuzetno predan tome da uhvati Zekea i uništi ga. Kasnije će se pridružiti X-Lawsima, kojima je jedini cilj uništiti izvor svega zla, Zekea. Radi toga će se čak odreći Chloe i prihvatiti nekog Archspirita umjesto nje. 
Zeke (Hao) Asakura. Yohov brat blizanac, neka vrsta reinkarnacije jednog lika od prije 1000 godina. On je najjači shaman svog doba i jedini koji je uspio savladat svih pet vrhova neke spirit star. Četiri vrha predstavljaju elemente vode, zemlje, zraka i vatre, a peti duhovni svijet. Zeke je zamislio da ljudi uništavaju planet i da bi se zbog toga trebali istrijebiti, te bi se trebao napraviti svijet u kojem će biti samo shamani. Dosad se reinkarnirao dva puta, svakih 500 godina, i pokušao osvojiti turnir. Nije uspio. Sada ima plan, no hoće li ga uspjeti provesti? 
E pa to je sve za sad, ne da mi se više pisat... rekla sam ko su glavni likovi, ko ima puno udjela u priči... Par biografija... Lennyja... Jednog ću dana možda proširit sve ovo na sporedne likove kao što su Opacho, Sherona i njezina grupa Lees, Deadenderse i Fausta... Al vam je zasad ovo dosta. 
Dan je počeo sa dva sata zemljopisa. Danny je sjedio kraj mene pa smo opet blebetali. A kaj očekujete? Odgovarala sam i dobila pet. Na matematici nam je učiteljica objavila ocjene. Heh, dobila sam pet iz matematike, i četiri iz fizike... mama ne bu sretna... falilo mi je pola boda do petice. Nečuveno!! onda smo imali tjelesni. Bilo je dosadno. Igrali smo odbojku. Veliku odbojku. Dovoljno je reći da sam se iživcirala... Nakon tjelesnog dva sata vjeronauka!!!!! 
Uuuuužžžžaaasssss...... Ukupno sam sat i pol sjedila tamo i dosađivala se učenjem o nekom izmišljenom liku... Ubijete me...pliz...?
P.S.: I pardon kaj nisam napisala niš za utorak... al sam taj dan bila dežurna pa sam došla kući krepena... Dakle, utorak je bio dosadan, samo sam sjedila u onoj skučenoj sobici i povremeno zvonila... slušala sam linkin park i čitala knjigu... ŽIVA DOSADA!!!!!!!!! I to je to. Sad brzo idem na engleski, al ću probat stavit neke slike sa shaman kinga.
E za sve one koji ovdi okolo vole Linkin Park (dakle ja i Golden Dragon), njihov idući album "Minutes to Midnight" izlazi 15. 5. '07. Dakle brzo. Yay!!!!!!!!! 
Dan je počeo sa dva sata kemije. To je fora predmet. Učili smo o kiselinama. Fora. Na kraju je učiteljica izvela okus sa indikatorima. Ili, kako ona kaže, "igrala se Davida Copperfielda". Onda hrvatski. Ajme mene, to je bilo gadno. Opet smo morali nešto pisat o mažuraniću. Geez!! Ko da nas nisu već dosta izmučili samim posjetom muzeju i onim razmaženim klincima. E, pa, napisala sam kako je, što bi značilo kako sam krepala od dosade. Pa nek si sada misle. Nakon velikog odmora je bio glazbeni. Slušali smo dvije skladbe, prve se ne sjećam al druga se zvala "FOSILI". Jebote sad ću od te muzike imat noćne more cijeli maturalac. Istovremeno je onak fora i smiješna i zaigrana, a opet tak jeziva i freaky. Kad sam to čula, odma sam pomislila na kosture koji pod okriljem noći izlaze iz svojih grobova, plešu i trčkaraju gradom, pa se malo sakriju među sjene kako ih koji slučajni prolaznik ne bi spazio, pa opet trčkaraju gradom, a onda se, po dolasku zore, vraćaju pod zemlju. Jelda da je freaky?!?!?! Iza glazbenog dva sata povijesti. Prepisali smo nešto s prozirnice i izrađivali plakat. Danny je nekim čudom sjedio do mene, pa smo cijeli sat brbljali. Pokazao mi je planove za svoj Tomos, a ja sam mu rekla kako iskreno sumnjam da će mu to upalit. Mislim, ne moš tomosa pretvorit u superpilu. Bah. Sat je brzo završio. Danas ne moram na informatiku, jer sam u drugoj grupi. Bit će mi dosadno. Pa ću naprosto pisat knjigu i slušat mjuzu sa vlastitog bloga. Yup, to ću radit. I žicat pare od roditelja. Ajajaj...
Golden dragon je danas bila dežurna. Zato mi je bilo jako dosadno. No danas je također bio i neki glupi eko kviz, pa smo imali skraćene satove. Većinom nisam pričala s Dannyjem, a on je za promjenu radio... Dva sata matematike - ne baš sjajno, ali podnošljivo zbog petnaest minuta skraćenog sata. Onda dva sata hrvatskog. Jedva podnošljivo. Ko prvo, sjedila sam s Lickom, što nije uopće loše. Al neko je razglasio da nas danas pita biologiju. Pa su svi učili. I kad je Licka izvadila udžbenik, učiteljica joj ga je samo uzela. I rekla da će joj ga vratit na kraju sata. I nije joj ni vratila. A tu je još nešto s ocjenama. Recimo, lektira. Pred par mjeseci, Licka se fakat potrudila. Napravila je super lektiru, a i znala je odgovorit na svako pitanje. I učiteljica joj fino dala četiri. Moja je lektira bila jadnija, a dala mi je pet!! A kao opravdanje je navela kako je ona učiteljica, da ona ovdje odlučuje o ocjenama, a i kako Licka nikad nije imala pet iz lektire!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Pa jeboga, jel ne može za sve bit prvi put!?!?!?!?! I sad ona nemre dobit pet jer nikad prije nije!! A kad se proba zauzet za sebe, onda dobije predavanje o bezobrazluku!! S kojim joj ona pravom ima davat lekcije o bezobrazluku!! Zaboga miloga, pa ta učiteljica jede, telefonira, pije, i, pobogu, skida cipele pod satom!!!!!!!!!!!!!!! Iskreno, ja više ne znam kaj da radim. Ova škola srlja u propast. I to sto na sat. Imali smo samo jedan sat biologije. Samo smo prepisali sažetak o mahovini. Onda je bio kviz. Bilo je glupo i dosadno. Em su natjecateljima dali odgovore da ih nauče, em su pitanja ista svake godine, em se za nagradu dobije sadnica koprive. 
Koja glupost!! Sjedila sam između Golden dragon i Dannyja, al me učiteljica iz matematike premjestila jer smo previše pričali. Pa sam sjedila s druge strane Golden dragon. Mnogo sranja. I jako mnogo dosade. Otišli smo doma u tmurnom raspoloženju, a činjenica da je sunce pržilo ko sam vrag, nije baš pomagala. I sad glumim sittericu i slušam LINKIN PARK !!!!!!! (yay!!) A sad ću fino probat stavit neke snimke na blog, a ak mi ne uspije, onda idem na chat. Bok!!
U subotu sam živcirala Njonjija. U nedjelju isto, al sam ga uspjela nagovorit da snimimo još jedne vijesti. Probat ću ih stavit na blog, našla sam novi način... Inače niš, posvađala sam se s Dannyjem... recimo. S njim naprosto ne moš bit dugo u svađi. Ne znam zašto, al ima neki svoj šarm koji te nasmije čim ga pogledaš. Gad mali, kako bi ja trebala ostat u fazi durenja!?!?!?! Opet sam zaratila, al ovaj put s Njonjijem, oko kompa... Kuhala sam ručak dva dana za redom... Ufffffffffffffff...
Uffffffffffff... Umorna sam za krepat. Danas je prva dva sata bio njemački. Upravo krasan način da se započne dan. Nije li? E, pa, totalno sam se izbezumila jer je rekla da će danas pitat. No, na sreću, nije pitala mene nego Licku i Golden dragon. Phew! Ja sam valjda za sljedeći sat. Kojeg neće bit jer sam u utorak dežurna!!!! Heh... Za tu sam prigodu kupila tri paketića baterija. Zašto, pitate se? Pa za moj diskman, zaboga miloga. I ne, nemam mp3 player, većinom jer mi se ne da stavljat pjesme na njega, ali još većom većinom jer mi ga mama neće kupit. No još puuuuno većom većinom jer štedim za pravu kameru. Ne fotić, nego kameru. Tako da ja i Njonja možemo snimat prave vijesti, a ne samo ove zvučne. Iako su jako dobre, stalno prostačimo i ismijavamo rat u iraku i to tako... Ima čak i par specijalnih izdanja sa specijalnim gostima... Reporteri imaju imena tipa Ševka Drekarić i Mirko Bukvica, fakat je glupo, radili smo čak i Ekšpolživ i Ekškluživ, i Ištragu i rubriku Ošvoji me... Grozni smo... No, natrag na školu, iza njemačkog je bio tehnički. Bilo je prilično fora, učili smo o kanalizaciji, pa smo imali mnogo toga za reć... Pogotovo jer je neki dečki imaju u glavi... E i Šutljivog tipa odsada zovemo Smješko jer se stalno smješi, ne znam koji mu je... Opet sam se pograbila s Dannyjem...(ne na taj način!!), no niš ozbiljno. Matematika = dooooosaaaaaadaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!! Onda SRZ. Pih! Samo smo blebetali okolo, niš konkretno... Danny izgleda neće ni ić na maturalac... Koji idiot, pa šta ako ćemo krepat od dosade oko onih prokletih zidova koji nikog ne interesiraju, i oko glupih kipova sa palčevima, i oko štatijaznamčega!! Bit je u tome da odeš od kuće na tri dana. A kaj se može kad je mali idiot. I čula sam da njegova mama prati ovaj blog, drago mi je zbog toga...
Aj, bok, probat ću stavit neke snimke od mene i Njonjija (zvučne) tipa vijesti i to, ak ne uspije, kaj ja to mogu. Bye!!
P.S.: Deny, kaj ti ja mogu ako nisi zadovoljan svojim trenutačnim položajem u društvu, no to je većinom zato jer si u zadnje vrijeme postao razočaravajući. Luce te ignorira, a ja mislim da ima pravo. Ako nisi u grupi, nisi nigdje. I ako ne želiš ić na maturalac, nemoj. Al nemoj ni nama drugima, koji smo sposobni prihvatit malo dosade za dobar provod, kvarit zabavu. I šta se ti meni imaš žalit i objašnjavat zašto ne želiš ić, reci to sebi samom. I meni je žao šta nećeš ić, i bit će mi duplo dosadnije bez tebe, ali ako je to cijena, i ako si se odlučio, onda neću sebi kvarit provod i prihvatit ću tvoju odluku. Lucianu je vjerojatno isto žao jer si mu ti najbolji frend, a ako tebe nema, s kim će on sjedit u busu i djelit sobu? Čuj, ak ti se ne ide, nemoj ić. Al se nemoj kasnije meni doć žalit da nisi bio. Ko zna, možda propustiš nešto pa ti kasnije bude žao. Tako ti i treba, kad bi rađe ćubio doma i buljio u GTA, nego bio s prijateljima u Dubrovniku. Znaš, taj tvoj stav zbilja pokazuje koliko nas cijeniš. I koliko smo ti važni. Svi mi. I kolko se god trudio, nećeš mi nabit krivnju za sve i pokvarit mi maturalac. Jer, suprotno od onoga što sam mislila prije godinu dana, čak i bez tebe, život ide dalje.
Dakle, našla sam onu pjesmu na engleskom, crknut ćete od smijeha svi koji znaju bar malo engleskog. Kak glupo zvuči. Alo fakat.
O-Zone - Dragostea Din Tei (ENGLISH)
Danas je dan počeo zemljopisom. Opet smo prepisivali sa prozirnice. Dosada i pol. Onda matematika. Pisali smo neki petominutni test. Učiteljica je bila sva zbunjena. Rekla je da su svi zadaci bez decimala, a na kraju je trebala ispravljat. Dobila sam tri. Šta me briga. Pa veliki odmor, još dosade. Iza odmora je bio tjelesni, opet smo učili brzo hodanje. Koji će mi kurac brzo hodanje? Korina je čisto iz principa odbila trku iz toga. Dobila je kolac. Eto šta dobiješ kad u ovoj školi imaš stav. Igrali smo odbojku. Ubit ću Dannyja. Stalno mi je dodavao loptu, i to je radio na krivi način. Ajajaj... No dobro je prošlo, završilo je 18 : 18. Nakon tjelesnog likovni. Moje utočište, sigurna luka... Crtali smo dizajn tenisica. Ja sam na svoje stavila lika kojeg sam čisto iz šale nacrtala na pisanici, al mi se tako svidio da sam ga precrtala u svoju bilježnicu, a iz te bilježnice je došao na tenisice. Dva sata likovnog nakon onako sranjavog dana su mi kao melem na ranu. Sada mi je brzo engleski, a ne želim ni zamišljat šta me čeka tamo. Trenutačno čuvam svog mlađeg polubrata Grgu. To nije ni tako komplicirano. Naprosto mu puštam linkin park, a dok se god čuju zvuci "In The End-a", on je miran ko' bubica. Bubica koja pjeva. Brzo uči, moram priznat... Već skoro zna otpjevat onaj Chesterov solo... Iako nema ni upola toliko sluha kao Chester...
Ok, nisu slikice, jerbo su FAKAT ogromne!! Al su coooooooooooool
Danas je dan započeo panikom oko testa. Uh, kako mrzim lažne dojave!! Dakle, prvo je bila kemija. Navodno je trebala pitat. A na kraju nije. Sva sreća, jer nisam učila kemiju. Danas smo učili o ugljiku, i o njegovim svojstvima i gdje ga se može naći u prirodi. Nekako baš volim kemiju. Uvijek je zabavno, na ovaj ili onaj način. Nakon dva sata trpljenja gluposti od strane Dannyja i Totalnog idiotizma ( učiteljici je tako dosađivao da ga je nazvala DGF ( što bi u biti trebalo značit dijamant, grafit i fuleren (il fularen, ne sjećam se)), dakle "dosadan, glupo se ponaša i fura se ko faca"(ovo zadnje nije istina, nitko ga ne poštuje i nema prijatelja). Onda hrvatski. Ajme mene dosade. Pa glazbeni. Ajme mene gluposti. Pa povijest. Nije bilo ni tako loše, samo smo prepisivali sa prozirnice i slušali neke anegdote o jednom banu(peder mađarski). Onda smo čekali dvadesetak minuta do informatike, koja je danas bila u jedan i pol umjesto u tri i pol. Pisali smo neki test, dobila sam rozi papir(fujfujfujfujufujfujfujfujfujfujfujfujfujfujfujfujfujfujfufjfujfujfufjufjfujfufjfujfufjfufjfujfufjfufjfufjfufuj!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!). Yuck!! Učka mi je dala da za vrijeme testa slušam mjuzu pod uvjetom da imam sluške...imala sam ih... pa sam slušala linkin park dok sam pisala test... Tišina me užasno nervira jer mi mozak automatik počne vrtit neku pjesmu pa se ne mogu koncentrirat na test kako spada. I napisala sam test dobro... samo sam se sjebala oko neke ip adrese... a baš mi se jebe... možda danas stavim neke nove pozadine na blog... Bye now!
Dakle, evo mojih najcrtića sa jetixa!!
Naruto Opening
Ovog ful na početku inače nema, tek kad se pojavi velki naslov naruto počinje prava stvar.
Oban Star Racer Opening
Ako ignorirate neke pozadinske zvukove dobit ćete izvornu pjesmu sa crtića.
Oban Star Racer Ending Song
Shaman King opening
Svaku večer u jedanaest i petnaest ja sam pred telkom samo da pogledam Shaman King.
Danas je dan šugavo počeo. No, znate što kažu, dan se po jutru sudi...il kak se to već kaže. Iskreno, nemam blage kaj sam sad rekla. Ok, vratimo se šugavom jutru koje je počelo sa šugavim njemačkim. Dobro je prošlo. Nastavilo se sa šugavijim vjeronaukom. Prošlo je šugavo. Onda još šugavosti sa fizikom. Odgovarala sam i dobila 4. Meni odgovara. Veliki odmor. Šugavo. Opet fizika. Opet šugavo. Golden dragon je cijeli cijelcati dan crtala nekog polucigana Corta Malteza (il kak se to već piše(OPET!!)), samo malo boljeg nego jučer. Onda...hrvatski, da, hrvatski. Doooooooooosaaaaaaaadnoooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Al ono fakat. Onda tjelesni. A šta da kažem, vagala sam se, zgubila sam još tri kile... Mama kaže da se vidi, da mi dupe izgleda manje... Pih! Trebala bi bit sretna. Al nisam. Nemam vremena bit sretna uz svu ovu zadaću i učenje. Jel itko od vražjih učitelja ( 
) skužio kako sam jučer učila dva predmeta, kako ću danas učit tri, a sutra još jedan ")&&/%$(/%(/&%&%*?)/(% goddamn /&$&#!=?*!/$&"#/&ł$Łß/(&=@ predmet?!!? Hm? A onda bi mi trebali još bit i "superkids" doma pa bi sve bilo savršeno. Danas je taaaaakooooooooo šugavi dan!! Da malo umanjim tu silnu šugavost, stavit ću danas neke openinge od mojih najdražih crtića (ako nađem ono šta tražim)!! Uživajte!!
I ne, ne mislim na muškarca tipa zelene kože, plavih tetovaža i ljubičaste kose i rogova. Boje su malo drugačije raspoređene. Heh...
E evo i jedne pjesme koja je Njonjiju vrlo draga, a ni meni nije loša. Dakako, još sam uvijek naprosto luda za linkin parkom, ali ni ovo nije loše. Mada na početku zvuči pederski. Grupa je iz Rumunjske.
Dragostea Din Tei - O-Zone
I da, to je pravi spot!! 
Aaaaaaaaah, prvi dan škole. Nakon praznika, mislim. Danas je dan započeo sa dva sata matematike. Bilo je izdržljivo, a budući da sam se već pomalo ufurala u te sustave, čak i pomalo zabavno. Onda hrvatski. Danny se opet glupirao, a ja opet nisam smjela gledat!! Ma kog kurca ga samo ja ne smijem gledat!?! Kaj sam mu ja, ohrabrujuće sredstvo? Ustvari jesam, ali je i ostatak razreda, a oni pilje ko da je neznamšta. A ja, jel, kao, nemam pravo na malo smijeha? A sad mi najviše treba. Zaratila sam s mamom oko Naruta i Shaman kinga. Ja trebam te crtiće, al ona to očito ne shvaća. Pa imam samo trinaest godina, zaboga miloga!! A još sam i na ovoj sranjavoj dijeti koja me frustrira do samih granica izdržljivosti. PIH!! Kad žednom čovjeku oduzmeš vodu, on se valjda bori za nju! Kad meni oduzmeš crtiće, ja se durim i pretvaram se u emocionalnu kocku leda. Ja osobno sam mogla izdržat mjesecima u tom ratu oko ignoriranja, ali je mama popustila. Na neki način mi je bilo lakše kad smo bile u svađi (točnije, ona je bila u svađi. Ja sam se samo ponašala kao da je nema tamo.), jer nisam morala pokazivati nikakve osjećaje. No, kaj god, nakon hrvatskog je bila biologija. Što nije uopće loše, jer ja osobno volim biologiju. Fora je. Često gledamo alge i sitne organizme pod mikroskopom. Danas smo samo pisali. I rješavali radnu. I to je to. Još nisam skenirala onu sliku, ali oću brzo. Bok!!
Probudila se oko deset, opet sanjala nešto lijepo... hehe... Njonja me malo živciro... Malo čitala knjigu Artemis Fowl... Napokon smo prokužili šta ne valja s tipkovnicom, popravili je... Napokon dobila šansu da malo slušam svoju naaaaaaaaaaaajdražu muziku - LINKIN PARK... Njonja me još malo davio... Iskopo je neku pomalo perverznu igricu na internetu, pa ju igra po cijeli dan... Ne znam šta još... Mama će bit u Italiji idućih deset dana (sljedeći tjedan, ne ovaj) pa ću morat bit kod bake... Ovo pišem većinom u tajnosti, dok se mama tušira... Sutra počinje škola 
(ubijte me)... I to je to. Čujemo se sutra(čitamo, u biti, hehe).
Ok, internet mi je bio sjeban ovih par dana, pa nisam mogla niš napisat. Ali evo me natrag i svi se možete početi veseliti!! ....... Ajde veselite se već jednom,zašto se ne veselite, jebo vas!!!!! Ok, dakle, kad me već ne volite, samo da vam kažem kako su mi prošla ova dva-tri dana. Dakle, četvrtak i petak su bili približno isti...buljila u Jetix po cijeli dan, pa živcirala mamu sa istim...ništa posebno... U subotu je bio Danny, iživciro me preko svake mjere... A kad je išo doma, lijepo sam mu natuknula da se pazi medvjeda...i bijesnih skočimiša i ludih vjeverica... He,he... Totalno se izbezumio... Mama i Dražen su otišli na vikend u Bosnu pa sam ostala sama doma... heh... U nedjelju sam samo buljila u tv, u ponedjeljak isto... Utorak, (oni su već došli) živa dosada... Srijeda, isto niš... Četvrtak- Njonji je odlučio pokazati svoju gadnu njušku pa je zvao mamu da ga pokupi... Petak- isto dosada, niš vrijedno spomena... Subota- danas- Njonji je ovdje i gnjavi me ko ne znam šta. I to je to... E, ne, ček malo, to nije baš to.. Napokon sam skužila koji je moj tip muškarca!!! Ali ima tu i kvaka... Oš'te znat koja? Taj lik nikad neće postojat... (šmrc...) Ah, pa, kaj se tu može... Savršenstvo najčešće ne postoji...čak sam ga i nacrtala... Skenirat ću i stavit na blog...ako uspije...ovdje nemam skener, al ću probat kod dede... U međuvremenu, mogu vam bar dat opis... Ok, ne zanima vas... komentirajte ak vas zanima...
P.S.: U slučaju da netko nije shvatio značenje one isprike odozdola, samo da vam kažem, bit je u tome da je prvi korak ka oprostu razumijevanje.
Harry Potter and the Dark Lord Waldemart
E ako ne krepate od smijeha od ovog, od ničeg nećete.
Harry Potter Spoof
Harry Potter Parody
Ovo je naprosto grozno za krepat od smijeha!!!
Harry Potter and the Chamberpot of Secrets
Harry Potter and the Chamberpot of Secrets pt2
To je sve za sad, nadam se da većina vas razumije engleski, jerbo je smiješno za crknut.
Danas je dan škole. Nisam sigurna dal da kažem yay ili yuk. Yay zbog praznika. Yuk zbog činjenice da su ustvari posvetili jedan čitavi dan školi. I na kraju, yajks!! E, pa, danas smo došli u školu u devet. Odmah je počela neka priredba. Ajme mene ista pjesma ko i na priredbama za božić i za kraj polugodišta i za kraj godine i za...koji još blagdan slavimo u školi? Ma ne mogu se sjetit. Uglavnom, zbor sastavljen od svih učenika u školi koji očito ne znaju pjevat, pjevao je: Kumbaja, sad čuj, gospode...3x Čuj nas, kumbaja Neki pjevaju, kumbaja...3x Gospode, kumbaja...
I tako dalje. Mislim, otkud nam ta pjesma? Iz afrike preko amerike do nas. I kog je vraga mi pjevamo? Ne slaže se ni s božićem ni s uskrsom ni s... ufffffffff... Ma ta mi pjesma naprosto kida živce. Kad god dođem doma sa neke takve priredbe, mama me pita kako je bilo, a ja kažem uobičajeno, pa ona kaže a, opet kumbaja. Kog nam kurca pune glavu sa takvim glupostima. I još neka sestra brata s iglicon budila. Ako ta sestra ne pripazi, skopat će tom bratu oko s tom iglicom. Koje gluposti. A još kad se sjetiš šta u americi pjevaju... Ajme mene, ja bi u ameriku. Tamo pjevaju prave pjesme, a ne ova narodna sranja. Nemam ja niš protiv naše kulture i čakavštine(koja, usput, nije moja kultura, ja sam napola zagrepčanka i ponosim se time) i tih glupih pjesmuljaka i ciganske mjuze i tamburica. Ne smeta to meni uopće, samo dok to ne moram, dovraga, slušat!!! Nek oni pjevaju šta oće, ali ako mene probaju natjerat na to - a-a. Nema šanse, mon. Ja kažem da ne bi trebali trošit glasove na te gluposti. I narodnjaci, ajme mene, narodnjaci!! Kad ih čujem, ja bi najrađe razbila nešto. Ta me bolesna muzika tako živcira da je to nevjerovatno. I cigani. Ajme mene ta muzika me ponekad tako izjebe u mozak mda više niš ne mogu radit. No, kaj god, iza "glazbenog" programa je bio sportski. Iskreno, nakon gledanja crtića o profi nogometu, ovaj pravi mi se čini kao da se gomila maloumnih kretena nagurava okolo po dvorani. Lopta je skoro pogodila...ma ne da mi se nabrajat, ajmo reć negdje tri učiteljice i jednog učitelja, te desetero djece. Otprilike. Kako trećašići ne znaju igrat, to je bolesno. Njima je nogomet jedna lopta oko koje se svi naguravaju. Neki je klinac dao autogol. What a bunch of losers. Danny, Golden dragon i ja smo otišli iz dvorane u hodnik koji vodi do svlačionica. Tamo je bila hrpa starih stolica koje se mogu okretati. Savršeno. Sjeli smo i počeli raspravljati o...pa, o ničemu posebno. O čemu troje trinaestogodišnjaka može raspravljati? Ne, ne o tome. Zar nije očito? Pa o igricama. Sheesh! I o raznim oblekama za likove iz GTA: San Andreas. Meni je to malo jadna igrica, ali Danny je apsolutno lud za njom. Onda je netko rekao da moramo u dvoranu, no nismo poslušali, naravno... Sad su pak petaši i osmaši igrali nogomet. Talkin' 'bout improvement. To je bilo puuuuuno bolje. Pitala sam Golden dragon jel i njoj teren bolje izgleda kad nema onih minijaturnih kretena koji se samo naguravaju okolo. Ona je rekla kako se samo puno malih kretena skombiniralo da nastanu veći kreteni. Ne mogu se protivit. Opet smo razgovarali, pogledali odbojkaški meč u kojem su sudjelovali učenici i učitelji (bilo je fora, dečki su pobijedili, a Informatičarka je skakala i svađala se za skoro svaku loptu. Ne krivim je. Ja bi ih već sve podavila.), uzeli marendu i otišli doma.
Dakle, još jednom, budući da sam onu prvu ispriku slučajno izbrisala dok sam skidala neke komentare, duboko mi je žao zbog svih onih nadimaka i nadam se da svi shvaćaju zašto sam to uopće napravila. Jer, kad sam puna frustracija, pogotovo sad, prvo što sam prije radila je to da sam dobro izudarala jastuk. No tako se ne bih uspjela riješiti svega. Moja razrednica se sjeća, kao i cijeli moj razred, kad sam se rasplakala na satu razrednika. Jednostavno nisam više mogla držati frustracije unutra. Pukla sam. Kao što već većina škole i maminog radnog mjesta zna, prije nekoliko sam mjeseci počela pisati knjigu. To mi je pružalo, a i još mi uvijek pruža olakšanje. Jer u tom svijetu mašte, moje mašte, tamo mogu raditi što god hoću. I tako sam dio sebe pretočila u jednog lika iz te knjige. On (da, on) se zove B'Ulan. On je u biti demon koji se zaljubio u poluvilu. No taj dio nema veze sa mnom. Ja sam najviše sebe u njega stavila dajući mu dušu. Oni koji nisu pročitali ono dosad napisano, ne mogu znati, ali Golden dragon je pročitala, pa ona vjerojatno zna, da on proživljava duboku duševnu bol svaki put kad se udalji od svoje ljubavi. Za razliku od njega, ja ju proživljavam kad se nečeg sjetim. Ne shvaćate? Recimo da ste gledali neki film. Ne baš ljubavni, više SF i akcijski. I tamo je jedan lik koji se zaljubio u jednu curu koja njega uopće ne šljivi, samo kao prijatelja. I on joj stalno pokušava reći što osjeća prema njoj, ali nikako ne uspijeva. A na kraju, kad su u smrtnoj opasnosti, on joj napokon kaže - i onda se žrtvuje za nju. Mislim, netko bi to pogledao i zaboravio u roku od dva dana. Ja ne. I svaki put kad se sjetim tih prizora, nešto me zaboli jako duboko, a ja to ne mogu spriječiti. Tako sam se počela rješavati frustracija, ali sad sam sedmi razred, nemam onoliko vremena za pisanje koliko bih htjela da imam. No shvatila sam kako je najbolji način da se oslobodim toga - stavljanje na papir, točnije, pisanje. Recimo, dok sam pisala knjigu, došla bih u stanje takvog zanosa da naprosto ne bih znala što radim, ne bih znala stati. Često bih napisala nešto, a kasnije, kad bih išla pregledavati zbog pravopisnih grešaka, ne bih mogla shvatiti tko je to, dovraga, napisao. Jer to nisu moje riječi. Isto mi se počelo događati na blogu. Počela bih post sa "Danas je...", a zatim ne bih mogla stati. Nitko oko mene ne može razumjeti kako se osjećam. Doduše, nikog nije ni briga. Često se mrzim zato jer sam drukčija. A opet, često volim biti drukčija. I ne bi mi smetalo kad bi netko napravio svoj blog posvećen tome kako sam čudna i odvratna, ružna i debela, okrutna i glupa, dosadna i užasna, jer taj tko napiše takvo nešto, ne poznaje me, a najvažnije, ne shvaća kako sam ja ipak vrlo duboka osoba sa osjećajima koje često prikrivam, a to radim ne za svoju, nego za zaštitu onih oko mene. Jer oni ne znaju tko sam ja uistinu. U nečijim očima ja sam možda upravo takva: glupa i ružna, ali u svojim sam još uvijek ja. I unatoč tome što me oni ne poznaju, ja znam tko sam ja. A to je ipak najvažnije. I na kraju, ponovno se ispričavam, jer mi je uistinu žao, jer za to što sam napisala zbilja nema opravdanja. Ovu ispovijed ne pišem zato jer želim izbjeći ukor ili opomenu ili što god je bilo. Ne, ja samo želim oprost, a sve ovo ne mogu reći u lice svima koje sam povrijedila, jer bih se slomila pri prvim riječima. I priznajem da razrednica ima pravo. I ne ljutim se na osmaše, jer da nisu mene cinkali, vjerojatno bi to učinili nekome iz svog razreda. Ne volim pakostiti drugima, pogotovo ako nisu ništa učinili. I upravo zbog toga ja neću njih cinkati, ne zbog njih samih, nego zbog mene. Zbog moje časti koju kao osoba posjedujem, iako u maloj količini, ali sam ponosna na ono što imam. Bojim se za svoje mentalno stanje, ali dok mogu normalno komunicirati ( a da ne ubijem nekoga,to jeste), mogu se i ispričavati. I znam da nikakve isprike ne mogu ispraviti ono što sam napravila, i da ništa što učinim ne može povratiti vaše povjerenje u mene, ali samo sam htjela da cijeli svijet zna da mi je uistinu, stvarno, duboko, užasno, al ono fakat, totalno žao.
P.S.: Ostavite mi koji komentar... I nemojte se ljutiti ako se u školi ne doima kao da ovo stvarno mislim, ali ja ipak trebam svoje prijatelje, i one koji me doživljavaju kao banku, a i one koji me doživljavaju kao osobu i pravu prijateljicu. I, najviše od svega, trebam nekoga da me nasmije, jer me samo to drži na ovome svijetu. Primijetit ćete da, ako nemam nikoga kraj sebe, tonem u misli, u sjećanja. A upravo sjećanja izazivaju onu bol. Bol rastanka, bol izgubljenog. Tako sam se osjećala kad mi je baka umrla. I tako ću se osjećati zauvijek. A ako se u školi smijem, to ne znači da sam zaboravila... Jer sve prolazi, samo sjećanja ostaju...
(ono s komentarom na početku je bila samo šala (nemojte zanemariti ovo ostalo zbog toga, jer, ma što vi mislili, nije lako pisati ovo...bar ne za mene.))
Onako usput, mislim da ću sutra stavit neke parodije na blog...
Danas smo dan započeli sa - njemačkim!!! Ajme mene. Ustvari, nije bilo tako loše. Učiteljica je bila dobro raspoložena. Uspjela sam točno odgovoriti na nekoliko pitanja, pa mislim da napokon malo po malo popravljam svoj opći dojam kod nje. Prilično me zamrzila u zadnje vrijeme. Menstruacija me i dalje muči da je to nevjerojatno. Ajd ti probaj hodat okolo noseć uložak koji ne može upit ni tri deca, a krv ti curi iz... Jebena menga. Danas na tjelesnom sam doslovno povikala: "Oće neko kupit ženske spolne žlijezde?! Besplatno!!" No, kaj god, nakon njemačkog je bio vjeronauk. Gledali smo neku glupu škrinju na televiziji. Kako jadno, čovac. Pitala sam dal mogu na zahod i šetala do zahoda pa niz hodnik pa natrag do učionice. Nitko se nije ni pomaknuo dok sam bila vani. Pola je razreda spavalo, a pola crtalo. Skoro nitko nije gledao u ekran. No, ako zanemarimo činjenicu da mi je cijeli dan zlo, možda još ima nade za ovaj utorak. Zatim je bila fizika. Ravnateljica je došla u razred i gledala kako radimo. Izrađivali smo plakate. Licka je bojala naslov na velikom papiru na koji ćemo ljepit manje papire, dok smo Golden dragon i ja pisale na te manje papire. Tema je bila pretvorba energije. Ja sam radila solarne elektrane, a Golden dragon termo i atomske elektrane, a još je i k tome napravila biljku. No dobro je prošlo, ako izuzmemo činjenicu da sam slučajno udahnula malo isparina od keljila, pa su mi se dišni putevi napola sljepili. Još teško dišem. Svi u grupi smo dobili pet. Čak je i Danny, koji je bio u susjednoj grupi uspio dobiti peticu. Nakon fizike hrvatski. Donijela sam lektiru i dobila pet za nju. Danny također. Sad me nazvao i rekao kako želi da spomenem njegove petice. Eto ti, nadam se da si sretan. Iza hrvatskog je bio tjelesni. Nisam igrala, nego sam brbljala s Atletičarom. A ionako nismo radili ništa važno, igrali smo igre za prvašiće. Cure su malo gledale moju bilježnicu sa crtežima, a ja sam proučavala Cat-in mobitel. Onda je zvonilo i svi smo otišli doma. Golden dragon je ostala malo ovdje i pričekala svoju mamu. Danny je zvao par puta... I to je to. Jedva čekam večer i moju dnevnu dozu crtića. Samo još moram nagovorit mamu da pusti Golden dragon kod mene preko vikenda...
Danas je bilo malo jadno. Prva dva sata matematika. Krasan način da se započne tjedan. Ui8stinu krasan. Ti motherfuckeri iz uprave nam nisu mogli sredit normalan dan, nego počinju s matematikom!!!! A Razrednica nas je mučila sa prokletim sustavima koje ja jedva kužim. AAAAAAAARGH!!! I još je Totalni idiotizam prdnuo pod satom. Talkin' about a horrible way to die!!!! Uuužžžaaasss!!! E, da, i dobili smo zadaću. A onda blok-sat hrvatskog. Ajme mene, danas je bila lektira, a ja sam "zaboravila bilježnicu doma". Heh. Ali, začudo, Danny je napisao lektiru, a mislim da je i dobio pet iz nje. Pa, čuda se događaju. Ali ja sam znala knjigu napamet, pa sam dobro prošla. No Profa nije briga jer ja ionako imam većinu petica iz lektire i hrvatskog općenito. I Profa je izula šlape, tako da sam se gušila. Golden dragon i ja, naime, sjedimo u prvom i pol redu klupa, tako da smo oko metar od učiteljice. Bila sam prilično sretna kad je hrvatski završio. Otišli smo na biologiju. Prvo sam otišla na zahod. Dobila sam, kako to moja mama zove: "stvari", ili moje frendice: "mengu". Koji glupi nazivi. Ali, fakat, STVARI!?!?!?! Ma, dajte, molim vas. Kog kurca znači "stvari". "Joj, dobila sam novu "stvar", to je plišani medo". Mislim stvarno. YUK!!! Ja kažem, dobila sam menstruaciju. Ili PMS, iako ga relativno nemam. Ali me svejedno živcira. Ko da se meni da mjenjat uloške cijeli dan, ko da imam vremena za to!! Neka mi netko izvadi ove proklete ženske organe, molim lijepo!! Pliz. Uglavnom, na biologiji smo promatrali neku žabokrečinu i tražili volvokse i šta ti ja znam šta sve ne pod mikroskopima. A učiteljica je donijela jednog preslatkog punoglavca u kasnijem stadiju razvoja. Već je imao nožice, ali je još uvijek imao vanjske škrge. Sve u svemu, bio je cakani!!! Htjela sam ga uzet doma, ali je Kety prva pitala. Učiteljica ga je stavila pod mikroskop, pa smo promatrali kako krv protječe njegovim žilama. Kad se pokušao izmigoljiti ispod objektiva, ja sam podmetnula ruku i hop! Ravno sa predmetnog stakalnca na moj dlan. Nekako volim polu-ljigave životinjice. Ostatak sata smo prepisivali sa grafoskopske folije. Točnije, oni su prepisivali sa folije, a ja sam prepisivala od Golden dragon, budući da ona očito ima mnogo oštriji vid od mene, a i u boljem je položaju za prepisivanje. Onda je napokon zazvonilo. Čovječe, al se veselim Jetixu navečer. Oban Starracers, Naruto i Shaman king, dolazim!!
Danas čak nije ni bio tako loš dan. Ujutro sam se izležavala do negdje deset sati, a onda sam otišla u njonjijevu trenutačno neokupiranu sobu(budući da mali motherfucker opet nije došo) i igrala Warcraft skoro cijeli dan. Nisam ni skužila, a već je bilo četiri popodne. Samo je mama tu i tamo navraćala da me pozdravi i upozori da moram jest. Ko da ne znam. Sa Warcrafta sam prešla na Simse, moju drugu najdražu igricu. No ni Simsi me nisu zabavili, pa sam prešla na ER. Sasvim zdrava igrica. Osim šta puno ljudi crkava na operacijskim stolovima i neki shizofreničar ide okolo i truje hranu. Ništa strašno. Poklopala sam voćnu salatu i brdo suhih šljiva. Koji ću proljev sutra imat, to će bit ludo i neponovljivo. Na kraju sam gledala Alien vs predator. Super film. A nakon toga Mit, još jedan sasvim zdrav film. Samo što je onaj Jackie Chan lik snimio taj film na kineskom ili tako nešto, pa je sinkronizacija na engleski bila prilično jadna. Mislim, gledaš lika kako nešto govori već par sekundi, a onda dođe glas. Laim!!! No, kako bilo, moram ić spat, Onaj lik je dovuko neki virus na kompjuter(OPET!!!!!!!!!!!!!), tako da ovo pišem u ponedjeljak.
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pa, ovdje možete saznati novosti iz moje škole(u tamo nekoj vukojebini), najsočnije tračeve, čitati isječke iz moje knjige, slušati moju najdražu muziku, gledati fora parodije...gotovo sve!
Smijeh zajamčen!!!!
A ja sam visoka oko metar sedamdeset, brineta, smeđe oči, barem jedan crtež negdje na tijelu... Čudan stil oblačenja, uglavnom crni tonovi, maskirne sive kargo hlače i traperice, po zimi hodam na kratke rukave, vječito imam majicu svezanu oko struka, trenutačno sam na ubitačnoj dijeti da skinem dvadesetak kilograma viška (već sam skinula pet) na kojoj sam već oko tri tjedna, mogu prebit svakog u školi(ne računajući učitelje, jer da probam bi dobila ukor), a mogla sam to i u vrtiću(prebila sam jednog tadašnjeg sedmaša koji me stalno zajebavo), vrlo sam prosta, smatram da imam prilično bolesni smisao za humor, naprosto sam ovisna o internetu i Jetixu (jedan super program sa crtićima non stop (najdraži su mi Oban Starracers, Shaman king, Naruto, Shuriken school i Witch)). Jednostavno sam ovisna o kompjuterskim igricama kao što su Warcraft, razni Tycooni i ER, ali imam i Playstation 2 koji igram uglavnom preko vikenda. Smatram da govorim engleski sasvim dobro, budući da sam počela gledati filmove s prijevodom čim sam naučila čitati, pa čak i prije, a u ladici imam nekih petnaestak diploma samo iz engleskog. Nekada sam išla na engleski u Crikvenicu, i prošla kao jedna od dva najbolja učenika. Drugi učenik je bio Danny. U biti, tako smo se upoznali. Krećem se u čudnim društvenim krugovima - imam najbolju frendicu - Golden dragon, i dva-tri najbolja frenda - Dannyja, Smješka, i Njonjija, ali sam na neki načim u zakonskom rodu sa njim, pa se valjda podrazumijeva da smo prijatelji... Mislim, kad netko provodi vikende kod tebe, trebaš se sprijateljiti s njim, nema ti druge. Ostale frendice su mi Yose, Cat, Black scorpion i Catwomen. I moja narav. Kada sam dobra, onda mogu biti najbolji prijatelj. Kada me raspizdiš, mogu ti biti najgori neprijatelj. Za sebe smatram da sam sposobna ubiti. Moj ujak kaže da sam namćor. Moja mama kaže da sam srce. Ja kažem da me moja mama oupće ne poznaje. Ona kaže da se ja skrivam iza maske grubosti ili tako nešto. Ne volim apsolutno nikoga. Sve što osjećam je dragost kada se igram sa svojim mačkama. A ni za to više baš nemam vremena. E, pa, to sam ja. Čini se malo predugačko, ali to je fakat sažetak. Mislim, mogla sam ja ići nadaleko i naširoko, ali nisam. Ili ipak jesam?
Ako netko treba pomoć sa lektirom i referatima, neka me pita pa ću ovdje objaviti najbolje stranice za to.
I jedna nezaboravna i najbolja na svijetu, ako želite gledati bilo koji spot ili parodiju(ima čak i kitaubila), odite ovamo: www.youtube.com
A za sve ljubitelje umjetnosti jedna apsolutno super stranica: www.neon dragon.com . Kada to kliknete, pojavit će se jedna jadna slika neke trule smokve, a ako se to dogodi, kliknite na Neon dragon natpis sa strane i otvorit će vam se super stranica.
Jecna cool stranica sa Narutom: www.saiyanisland.com
Blog moje najfrendice: golden dragon
Yosin blog: yose
Kikin blog: k!k!n@
Catin blog: cat
Karlin blog: karla
Njonjijev blog (da, i on je napravio jedan, freaky je, sa lord of the rings temom) :Njonja
