Dan je započeo sa dva sata njemačkog Yup, dva sata. Znate li što dva sata njemačkog može učiniti čovjeku? No ja nisam bila zadnji put pa sam morala sve pohvatati. Prvi smo sat čitali nešto iz udžbenika, a drugi je sat pitala. I na kog bi se drugog otvorio imenik nego na mene? Yup, odgovarala sam. I nisam tako loše prošla, mislim da mogu proć za četiri. Zvonilo je pa je rekla da ćemo nastavit idući put. Hehe, to dakle znači za jedno dva tjedna... Iza njemačkog tehnički. I opet, pogodite kaj je bilo. Pitao je. I na kog bi se dnevnik otvorio, nego na mene? Naravno. Čim je završio s dobrovoljcima, krenuo je otvarat imenik. Dakako, otvorio se na meni. Danas baš nemam sreće s tim prokletim imenikom. Nakon velik0og odmora, matematika... I opet su dečki drpnuli imenik i sakrili ga ispod naše klupe... uffffffffffffffff... Uglavnom, bilo je dosadno, učili smo sve teže i teže zadatke... I napokon, zadnji sat: SRZ!!! Najlakši predmet postojeći. Samo smo se prepirali oko toga koji se proizvod više reklamira. I otišli doma. Napokon dugo očekivani odmor!!!!
P.S.: I da ne zaboravim: danas je Njonjiju rođendan!!!! Idem na PARTY!!!! God i love to PARTY!!!!
Post je objavljen 27.04.2007. u 14:12 sati.