30.11.2025., nedjelja
Moć razumijevanja timskih uloga – što nas zapravo uči Belbin
Ovog tjedna na predavanju ponovno smo govorili o timskom radu, temi o kojoj se toliko često priča da se počne podrazumijevati. Koliko smo puta čuli rečenicu: „Važno je znati raditi u timu“? Toliko puta da više gotovo ne razmišljamo o njezinom stvarnom značenju. No predavanje o Belbinovom modelu promijenilo je način na koji gledamo suradnju među ljudima. Shvatili smo da rad u timu ne znači samo raspodjelu zadataka i zajednički rok, već mnogo dublji proces – razumijevanje različitosti i prepoznavanje načina na koji svaki pojedinac može doprinijeti uspjehu grupe.
Belbin polazi od vrlo jednostavne, ali moćne ideje: ljudi se razlikuju po svojim prirodnim sklonostima i nitko ne može biti dobar u svemu. Iako nam se ponekad čini da uspješan tim mora biti sastavljen od samih „najboljih“ pojedinaca, istina je potpuno suprotna. Najbolji tim je onaj u kojem su ljudi različiti, a njihove razlike se ne sudaraju, nego nadopunjuju. Tek tada tim postaje živ organizam u kojem svatko ima svoje mjesto i svoju vrijednost.
Kada se prisjetimo naših studentskih grupa i projekata, sada vidimo koliko često problemi nisu nastajali zato što je netko bio nemotiviran ili manje sposoban, nego zato što se očekivalo da svi rade sve jednako. Koliko puta smo se našli u situaciji gdje nitko ne zna tko vodi projekt, tko donosi odluke, tko se brine o rokovima, a tko je odgovoran za kreativna rješenja? I koliko puta se dogodilo da se tim raspao jer su dvije osobe pokušavale preuzeti istu ulogu, dok je ona najpotrebnija ostala prazna?
Belbin nas uči da u timu postoje uloge koje pokreću, uloge koje kontroliraju, uloge koje povezuju i uloge koje stvaraju. Jedni daju energiju, drugi ideje, treći stabilnost, četvrti atmosferu i sigurnost. Uspjeh dolazi onda kada se sve te struje susretnu u pravoj ravnoteži. U trenutku kada prestanemo očekivati da netko bude nešto što nije, tim počinje disati.
Posebno nas se dojmilo naglašavanje da svaka uloga nosi i svoju slabost. Osoba koja tjera tim naprijed ponekad može djelovati autoritativno ili nestrpljivo. Onaj tko brine o detaljima ponekad može izgledati kao da se bavi sitnicama. Osobe pune ideja mogu pogriješiti kada je riječ o praktičnoj provedbi. No te slabosti nisu nedostatak, nego prirodna cijena njihovih snaga. Problem nastaje tek kada ih drugi ne razumiju ili kada tim pokušava promijeniti osobu umjesto da joj omogući da radi ono u čemu je najbolja.
Kada tim nauči poštovati različite uloge, događa se nešto izvanredno: ljudi prestaju skrivati svoje slabosti, a počinju razvijati svoje talente. Atmosfera se mijenja. Komunikacija postaje otvorenija, suradnja postaje lakša, a rezultati dolaze brže i uz manje napora. Umjesto osjećaja natjecanja, stvara se osjećaj zajedničkog putovanja.
Svi želimo raditi u okruženju gdje se naša vrijednost prepoznaje. Belbin nas podsjeća da se takvo okruženje ne gradi slučajno, nego svjesnim izborom i međusobnim poštovanjem. U praksi to znači da pravi lider nije onaj koji sve zna i sve može, nego onaj koji vidi snagu u drugima i pomaže im da je razviju. To je najteža, ali i najljepša lekcija timskog rada.
Najvažnije što nosimo s ovog predavanja jest spoznaja da tim nije skup pojedinaca koji rade zajedno, nego zajednica ljudi koji se međusobno dopunjuju. Ne trebamo savršene pojedince trebamo pravu kombinaciju ljudi. Kada to shvatimo, nestaje pritisak da budemo sve, a pojavljuje se motivacija da doprinosimo na svoj način. A možda je upravo to ključ uspješnog tima: da svatko pronađe svoje mjesto i da zajedno izgradimo nešto više nego što bismo ikad mogli sami.
|
- 14:08 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
16.11.2025., nedjelja
Greenwashing
U svijetu u kojem potrošači sve više cijene održivost, a regulativa postaje stroža, mnoge kompanije žele ostaviti dojam da djeluju odgovorno. No, dok se neke zaista trude smanjiti svoj negativan utjecaj, druge se služe greenwashingom. Riječ je o marketinškoj taktici prikazivanja proizvoda ili poslovanja ekološki prihvatljivijim nego što stvarno jesu. Drugim riječima, greenwashing je lažna održivost upakirana u atraktivne slogane, zelenu ambalažu i lažna obećanja.
Ovaj tjedan naš je tim sudjelovao na 17. konferenciji o održivom razvoju, na radionici “Greenwashing pod povećalom”, koja nam je dodatno otvorila oči. Shvatili smo koliko je problem prisutan i koliko je važno da ga znamo prepoznati i kao potrošači i kao budući stručnjaci koji žele graditi odgovorno poslovanje.
Sigurno se pitate zašto je greenwashing problem? Ovaj „bezazlen“ marketinški trik zapravo ima ozbiljne posljedice. Loše djeluje na povjerenje javnosti u održivost općenito jer kada se otkrije laž, ljudi počnu sumnjati i u one kompanije koje zaista rade dobre stvari. Također, lažnim predstavljanjem odvraćaju pažnju od stvarnih ekoloških izazova. Umjesto da mijenjaju svoje poslovne modele, ulažu u PR kampanje. Istovremeno, iskreno održive kompanije gube konkurentsku prednost jer na tržištu izgledaju “jednako” kao i one koje samo glume da su odgovorne.
Na radionici smo analizirali nekoliko tipičnih oblika i primjera greenwashinga:
1. Nejasne i općenite tvrdnje koje uključuju izraze poput “eko-friendly”, “prirodno”, “održivo”, bez ikakvih konkretnih podataka. Što točno znači da je proizvod održiv? Ako nema objašnjenja najčešće ne znači ništa.
2. Korištenje zelene ambalaže i vizuala poput pakiranje puno listića, zemljanih tonova i prirodnih motiva koje „prodaje“ priču, iako proizvod uopće nije ekološki.
3. Fokus na sporedne prednosti, primjerice proizvod ima ambalažu od recikliranog materijala, ali je sam po sebi izrazito štetan ili dolazi iz upitnih dobavnih lanaca.
4. Selektivno prikazivanje informacija npr. kompanija ističe jedan mali “zeleni” iskorak, a skriva mnogo veće negativne učinke.
Najvažnije pitanje kako prepoznati greenwashing? Najbolje oružje je kritičko razmišljanje. Umjesto da vjerujemo velikim sloganima, potrebno je pogledati što stoji iza njih. Donosimo Vam kao našim čitačima nekoliko pitanja koja pomažu:
Jesu li tvrdnje konkretne i mjerljive?
Postoje li certifikati treće strane (npr. FSC, EU Ecolabel)?
Objašnjava li kompanija cijeli životni ciklus proizvoda, ili samo jedan dio? Jesu li informacije lako dostupne ili skriveno zakopane duboko na webu?
Ima li tvrtka jasne i transparentne ESG ciljeve, ili samo marketinške poruke?
Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito najčešće i jest.
Možemo zaključiti da je razotkrivanje greenwashinga važno zato što održivost ne smije postati prazna riječ. Budućnost poslovanja ovisi o iskrenosti, transparentnosti i stvarnim promjenama, a ne o manipulaciji percepcijom. Kada potrošači znaju prepoznati lažnu održivost, pritisak pada na kompanije da zaista poboljšaju svoje procese. Radionica na konferenciji nas je podsjetila da je informiranost prvi korak prema promjeni i da svaki pojedinac može doprinijeti čišćem i odgovornijem tržištu. Greenwashing možda zvuči kao marketinška sitnica, ali u stvarnosti je to prepreka pravoj transformaciji. Zato je ključno da nastavimo učiti, propitkivati i birati svjesno jer jedino tako možemo stvoriti okruženje u kojem je istinska održivost norma, a ne dekor.
|
- 20:09 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
01.11.2025., subota
SpaceX: između komercijalnog uspjeha i budućnosti čovječanstva
Kada je Elon Musk 2002. osnovao SpaceX, cilj nije bio samo izgraditi rakete već promijeniti način na koji čovječanstvo gleda na svemir. Njegova vizija „učiniti život multiplanetarnim“ zvučala je tada kao znanstvena fantastika, ali danas, zahvaljujući SpaceX-u, svemirska industrija doživljava najveću transformaciju nakon doba Apollo misija.
Inovacija kao pokretač održivosti
SpaceX je revolucionirao svemirske letove uvođenjem raketa koje se mogu "reciklirati" i više puta iskoristiti. Time je trošak lansiranja smanjen i do 80%, što otvara vrata pristupačnijim istraživanjima svemira i satelitskim projektima. Iako svemirska industrija na prvi pogled nema izravan utjecaj na okoliš kao, primjerice, rudarenje ili automobilska proizvodnja, Muskova filozofija inovacije pokazuje da održivost ne mora uvijek značiti samo na ekologiju, već i učinkovitost resursa i tehnologije.
Napredak i etika
Projekt Starlink nosi etičke i društvene dileme. Starlink kao najveći poslovni pokretač SpaceX kao kompanije omogućuje globalni pristup internetu. Sam sustav se sastoji od 8800 satelita u orbiti, no osim povećanja dostupnosti interneta izazvao je zabrinutost među astronomima i ekolozima zbog svjetlosnog zagađenja i mogućeg otpada u orbiti. Postavlja se pitanje: gdje prestaje tehnološki napredak, a počinje odgovornost prema zajedničkom prostoru čovječanstvu svemiru?
Privatizacija svemira
SpaceX je dokazao da privatna inicijativa može nadmašiti državne programe, ali i otvorio raspravu o tome tko zapravo ima pravo odlučivati o svemiru.
Dok NASA sve više ovisi o privatnim partnerima, postavlja se pitanje: što se događa kada istraživanje svemira postane tržište, a ne javna misija?
Svemir, baš kao i morsko dno, definiran je međunarodnim konvencijama. Ako se ne postave jasni etički i pravni okviri, mogli bismo svjedočiti svojevrsnoj „svemirskoj nejednakosti“ gdje tehnološki napredak postaje privilegija nekolicine kompanija, a ne nasljeđe cijelog čovječanstva.
SpaceX zarađuje milijune kroz lansiranja i Starlink usluge, no ipak Muskov krajnji cilj nije samo financijski (barem kako on to kaže). On često naglašava da profit služi kao sredstvo, a ne cilj jer jedino samoodrživa kompanija može dugoročno ostvariti misiju kolonizacije Marsa.
Može se reći da takva ideja spaja poduzetnički duh i društveni ideal, baš kao i Porterova teorija stvaranja zajedničke vrijednosti: profit koji proizlazi iz rješavanja globalnih izazova
Prikaz Starlink satelita u orbiti
|
- 16:21 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
