promatram, razmišljam
19.09.2010., nedjelja
Čekam da me upotrijebiš
|
Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš Blagoslivljam svoje trpko neznanje Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen ...Posvuda me prate žbiri Samo kad sam s tobom nešto malo jesam Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš Tu se uvijek nešto nađe za mene Onda me izguraš kroz vrata pa još malo trajem Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi na meni Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem Možda neko vrijeme umrem samo da se saberem Slavko Mihalić ... Možda neko vrijeme umrem samo da se saberem ... |
11.09.2010., subota
Za promjenu ...
|
Obzirom da se primitivni ljudi ne mogu uzdići na razinu plemenitijih, ne preostaje im drugo do plemenitije ljude spuštati na svoju razinu. Velikodušnost se ne mjeri apsolutnom vrijednošću dara, nego njegovom vrijednošću u usporedbi s imovinom darovatelja. Nije velikodušan onaj, tko daje darove onima kojima darovi nisu potrebni. Obično se pamti ljude kojima se učinilo neko dobro, ali ne i one od kojih je neko dobro primljeno. |
