promatram, razmišljam

19.09.2010., nedjelja

Čekam da me upotrijebiš


Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš
Blagoslivljam svoje trpko neznanje
Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen
...Posvuda me prate žbiri

Samo kad sam s tobom nešto malo jesam
Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš
Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš
Tu se uvijek nešto nađe za mene

Onda me izguraš kroz vrata pa još malo
trajem
Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi
na meni
Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem
Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem

Slavko Mihalić

... Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem ...



11.09.2010., subota

Za promjenu ...

Obzirom da se primitivni ljudi ne mogu uzdići na razinu plemenitijih, ne preostaje im drugo do plemenitije ljude spuštati na svoju razinu.


Velikodušnost se ne mjeri apsolutnom vrijednošću dara, nego njegovom vrijednošću u usporedbi s imovinom darovatelja.


Nije velikodušan onaj, tko daje darove onima kojima darovi nisu potrebni.


Obično se pamti ljude kojima se učinilo neko dobro, ali ne i one od kojih je neko dobro primljeno.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.