promatram, razmišljam
19.09.2010., nedjelja
Čekam da me upotrijebiš
|
Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš Blagoslivljam svoje trpko neznanje Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen ...Posvuda me prate žbiri Samo kad sam s tobom nešto malo jesam Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš Tu se uvijek nešto nađe za mene Onda me izguraš kroz vrata pa još malo trajem Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi na meni Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem Možda neko vrijeme umrem samo da se saberem Slavko Mihalić ... Možda neko vrijeme umrem samo da se saberem ... |
