Ništa ne razumijem od onog što mi govoriš
Blagoslivljam svoje trpko neznanje
Moje podrijetlo je sumnjivo, rodni grad porušen
...Posvuda me prate žbiri
Samo kad sam s tobom nešto malo jesam
Zavučem se u sebe i čekam da me upotrijebiš
Ti koja činiš vrijeme i spretno ga raščinjaš
Tu se uvijek nešto nađe za mene
Onda me izguraš kroz vrata pa još malo
trajem
Pomislim: jesam, ma koliko se ne vidi
na meni
Nisam, smjesta kažem, i sav se izbrišem
Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem
Slavko Mihalić
... Možda neko vrijeme umrem samo da se
saberem ...
Post je objavljen 19.09.2010. u 20:12 sati.