ÈESTITKA...

22.03.2008.

Svim vjernicima želim SRETAN USKRS... a svima koji nisu odabrali ili prihvatili nijednu religiju želim lijep ovaj produženi vikend i sretan poèetak novog buðenja još jednog èarobnog perioda naših životnih kalendara.... koji su samo dašak u predivnoj èaroliji svega što postoji.
Ovo su dani prepuni simbola..... dani u kojima slavimo raðanje... novi život...
Vjernici se prisjeæaju i jedne smrti.... velike žrtve i uskrsnuæa koje slave kao temelj svoje vjere.
Simbol žrtve se ne nalazi samo u religijama.... te simbole možemo pronaæi svuda oko nas.
Mislim da je strašno važno ovih dana ne zaboraviti one koji su se za nas osobno žrtvovali... one bez kojih nas ne bi bilo... naše roditelje, naše djedove i bake.... ali i sve stare i nemoæne koji se nalaze u našoj blizini.
Predivni su mali piliæi, jaja, mali zeèeki, proljetnice i sramežljivo proljetno sunce... no svega toga ne bi bilo bez starih koka, zeèeva i zeèiæa... bez proljetnica koje su lani uvenule da bi ove godine nove zablistale u punoj ljepoti.
Uz blagdansku èestitku svima vama.... danas želim èestitati osamnaesti roðendan jednom djeèaku..... djeèaku kojeg volim do neba....
Njemu i vama.... umjesto pisanica darujem prièu...

Bilo jednom jedno stablo… i voljelo malog djeèaka. Svakog bi dana djeèak dolazio i skupljao lišæe, spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao bi se uz deblo, ljuljao na njegovim granama i jeo jabuke. Igrali bi se skrivaèa. A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu. Volio je djeèak stablo… Jako ga volio.

I stablo je bilo sretno.

Prolazile su godine. Djeèak je odrastao. Stablo je èesto bilo samo. Jednog dana doðe djeèak stablu, a ono mu reèe:
Doði Djeèaèe, doði i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama, Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu I budi sretan.
- Prevelik sam da se penjem i igram, odgovori mu djeèak. Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca. Možeš li mi ti dati?
- Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam. Imam samo lišæa i jabuka. Uzmi moje jabuke, Djeèaèe i prodaj ih u gradu.
Tako æeš zaraditi novaca i bit æeš sretan.
Djeèak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.
Stablo je bilo sretno.
Ali djeèak zadugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno. A onda jednog dana djeèak se vrati.
Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Doði, Djeèaèe, popni se uz moje deblo, Proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se penjem po stablima, reèe djeèak. Želim kuæu da me èuva od hladnoæe. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuæa. Možeš li mi ti dati kuæu?
Nemam ja kuæe, odgovori mu stablo. Moja je kuæa šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuæu. Tada æeš biti sretan.
I odreže tako djeèak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuæu.
I stablo je bilo sretno.

Ali djeèak dugo, dugo nije dolazio. A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Doði Djeèaèe, prošaputalo je, doði i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru, odgovori djeèak. Želim laðu koja æe me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je ti dati?
Odsjeci moje deblo i sagradi laðu, reèe mu stablo. Moæi æeš otploviti daleko… I bit æeš sretan.
I djeèak posijeèe deblo. Sagradi laðu i otplovi.
I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.

Nakon mnogo vremena djeèak se ponovo vrati.
Oprosti mi, Djeèaèe, progovori stablo, više ti nemam što darovati.
Jabuka više nemam.
- Zubi su mi preslabi za jabuke, odvrati djeèak.
- Grana više nemam, nastavi drvo, ne možeš se više na njima ljuljati.
- Prestar sam da se ljuljam na granama, reèe djeèak.
- Debla više nemam, opet æe stablo, ne možeš se penjati.
- Preumoran sam da se penjem, odvrati djeèak.
Žao mi je, uzdahne stablo. Volio bih da ti mogu nešto dati… ali nièeg nemam. Sad sam samo stari panj. Žao mi je…
Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa, progovori stablo protežuæi se u vis što je više moglo, znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit æe dobar.
Doði, Djeèaèe, sjedni. Sjedni i odmori se.
Djeèak tako i uèini.
I stablo je bilo sretno.


(Shel Silverstein)

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)