malo našeg adeta

nedjelja , 31.10.2021.

Iako se bobići prema nekim izvorima spominju u Veneciji još u 17. stoljeću, smatra se da su svoj službeni slastičarski debi imali u Trstu u 18. stoljeću. Inače simbolika sjemenke boba svoje podrijetlo vuče daleko u prošlost.

Bob se od davnina vezao uz stara praznovjerja i mitove. Još su ga Egipćani sa strahopoštovanjem koristili u pogrebnim ritualima zbog vjerovanja da u poljima boba obitavaju duše pokojnika. Posebno mjesto ove su sjemenke imale i u staroj Grčkoj gdje su slovile kao omiljeno jelo Moira, božica sudbine. Stoljećima kasnije bob se ukorijenio i u kršćanskoj tradiciji, posebno nakon što je u 10. stoljeću opat Odilon iz francuske opatije Cluny njime nahranio svoje redovnike na dušni dan, 2. studenoga, kako bi lakše podnijeli bdijenje.
Od tada je bob postao neizostavan u obilježavanju blagdana Svih svetih i Dušnog dana. Tek je austrijska slastičarska mašta ovoj sjemenki podarila njezin slatki oblik prije više od dva stoljeća u tada habsburškom Trstu, odakle se proširila našim krajevima.

Fevete (tal. Favette) ili bobići kao znak dobrih želja za srećom i životom, dobrim i dugim životom, rađanjem novoga života, osvojili su ponajprije građanske kuće duž čitave naše obale Jadrana.
Mladje generacije ih rijetko rade, ja nikada, jer ove iz slastičarnice su savršene a i nisam sigurna da bi moje ovako lijepo izgledale.....Bobići se rade u dvije boje pa se tako dvobojne i poklanjaju medju obitelji ili medju prijateljima.....

25 dkg bajama
50 dkg šećera u prahu
1 jaje
1 vanilija šećer
kora 1 limuna
bićerin rakije
2 žlice rakije
Bajame samliti fino , umiješati sa štaub sećerom, dodati vaniliju , rakiju i jaje , umijesiti tvrdu smjesu , odvojiti jednu trećnu i dodati kakao, peći na 125 C na masnom papiru , bijele 23 a crne 25 min.

Ovo je puno stari recept jedne od najstarijih Spliskih slastičarni dobiven od praunuke nonota koji ih je radio.....Ako netko skuplja stare recepte ili želi pripremiti ovu slakariju i mimo Dušnog dana, neka proba : s malo strpljenja zbilja mora uspjeti.
U slast vam bilo.......

buuuuuuuu

subota , 30.10.2021.

Noć vještica na Spli'ski način.......Halloween

kaže....Tisja, nego 'ko će ovako osim nje

iz noći u dan

Baš je lijepo noćima lutati , a koraka ne napraviti. Valjda čovjeku dodje tako neko doba života, kada pritisnu godine , a želja ima k'o da mladost nije prošla , pa svaku davnu zvijezdu vidi kao onu, koju pamti da je bila upravo njegova. Broje se godine jer prolaze, zvijezde ne , jer su uvijek iste , na istom nebu iste boje ; sve je isto osim čovjeka koj9 više nije isti.
Neodoljiv je to zov ; osjetiš ga kao vapaj, kojega samo ti razumiješ.

najteži dio življenja

petak , 29.10.2021.

Fotografija sirijskog oca bez jedne noge, koji drži svog sina rođenog bez udova, prepoznata je kao fotografija godine za međunarodnu nagradu "Siena International Photo Awards (SIPA)", 2021. godine. Fotografija je nazvana "Težina života", a uslikao ju je turski fotograf Mehmet Aslan u turskoj provinciji Hataj.

Otac ovog dječaka Munzir izgubio je desnu nogu kada je bačena bomba dok je hodao u Idlibu u Siriji. Njegov sin Mustafa rođen je bez udova zbog tetra-amelie urođenog poremećaja uzrokovanog lijekovima koje je njegova majka Zejnep morala uzimati nakon udisanja nervnog plina oslobođenog tijekom rata u Siriji. Mustafi će u budućnosti trebati specijalne elektronske proteze koje, nažalost, još nisu dostupne u Turskoj.

Ovo dakako nije lijepa priča, slika je još tmurnija od riječi, ali-----oni žive, oni se vole i medjusobno trebaju, nose svu težinu svog života kao životnu prtljagu koju ne žele izgubiti..
Okrutnost je dio njima dodjeljen , ovjekovječen slikom poslanom u svijet kao potvrdom da je izdržljivost neizmjerna u boli i da tek rijetki uspijevaju u tome

elegična

četvrtak , 28.10.2021.

u kom pravcu
skriveni otisci stopala
u jesenjoj noći

Buson

Yose Buson japanski slikar i poeta , 17 stoljeće

najbolje funkcioniram noću
stara stvar za one koji me poznaju: nesanica ili bolje reći malo sna je dio mog bića
kojeg bih se rado i riješila, ali ne ide....
doduše , ni ne pokušavam, odustala sam u zavaravanju struke, da je najbolji lijek uvijek u isto vrijeme krenuti na spavanje.....navikneš organizam na neku unutarnju uru i bez razmišljanja stvoriš naviku odlaska na spavanje...
usprkos svemu, dugo ostajem budna i mislim, da ta moja budnost, odnosno življenje s malo sna postaje navika stvaranja mira
sve u danu nataloženo se polako otpušta a pogled na more divlje ili mirno je moja konačna opuštenost ,nijemi dijalog noći i put snu

Sven i ja pod nebom

srijeda , 27.10.2021.

S.A. Ewin

NEBO
sjedili smo u parku
večer se primicala
htio sam ti šapnuti
nešto prosto
i seksi
pa sam se sagnuo
prema tvom zapadnom uhu
u tom trenutku
sagnulo se i zapadno nebo
da čuje
i naglo pocrvenjelo

..........a onda ja njemu

ISPOD NEBA
.........haaaaaaa
zaboravio si da me pale tvoje male prostote
i da ne bih sjedila u parku tek tako
ali lijepo je, priznam
u hladnoj večeri prislonit' glavu na tvoje rame
osjetit blizinu usana oko uha i ....čekati
pa nek se nebo okreće naopako
nek se crveni umjesto mene
samo šapni ono
što bismo oboje
htjeli

memento jutarnji

Opet sam kriva zbog nečega


ali, već toliko sam navikla na verbalne eskapade da mi je zapravo svejedno

"sve će to mila moja
prekriti ružmarin, snjegovi i šaš........"


ne smije se pokazati da ti je do nekoga stalo
da nekoga, unatoč svemu, cijeniš
da čitaš i bez komentara
i da čitajući procjenjuješ bez odgovora

beznaslovna

utorak , 26.10.2021.

Mogu da mislim što god hoću, učiniti ne mogu ništa. U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti: prilagođavanje ili vlastita žrtva...
O jadno vrijeme, koje ne dozvoljavaš ni smisao ni junaštvo.

Tvrđava

........prilagodjavanje ili vlastita žrtva ?

Oboje!

Ne prilagodiš li se onima koji očekuju prilagodbu postaješ
vlastita žrtva .
I tako nekima neki završetci postaju krajevi

Sarah, svi tvoji putovi su sjajni

Largo. Allegro moderato

Scherzo (allegro molto)

Adagio

Allegro vivace

......... Na kraju dana; nedorečene rečenice i neisplakane suze.

Sa Sunčanom sam u blogersko-prijateljskoj formulaciji u pravom smislu riječi.
Ajmo bit' pošteni ono bez zajebancije , nego ka ljudi.
Čak nismo ni frendice fejsa : bile smo kratko, ali ja sam prekinula ni iz kakvog razloga osim limita kojega sam sebi zadala.
I sad ona zaključava vrata svima : ima pravo u jednu ruku , jer se strmopizdilo svašta nešto riječima ovih zadnjih dana.
Tankoćutna, isuviše suptilna, usitnjena, strastvena, najljepša riječ ovog portala više ne želi ubode, zabadanja, podjebavanja , ne želi više pokazivati mamine ruže , oplakivati sretne a propale dane........Sunčani je dosta mraka iz kojeg ne zna kad će tko izaći s ubodom u ledja.Ne u srce------tako ubadaju hrabri, nego baš u ledja kako rade podle kukavice.
Ne, ne želim ovaj noćni post završiti molbom da ostane : svaka putanja ima i početak i kraj, ovaj blogerski, sami odredjujemo .

Zaljubit ću se u jesen koja vlažno ljubi zemlju
prije no što povjerujem da češ odrasti


Brunhilda-kraljica Islanda

Vesna Parun

ponedjeljak , 25.10.2021.

iz pjesme :

za sve su kriva djetinjstva naša

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
U kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
I ranjavao naša čela
Zveketom svojih ubojitih istina
I bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
Kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

Vesna Parun, umrla na današnji dan ,25.listopada

dokle ?

nedjelja , 24.10.2021.

Sinoć je skupina (vjerojatno) pijanih, nadrogiranih, blesavih (ili sve od nabrojanog) poluinteligenata upala na hitni prijam Rebra, mlatila se i polomila nešto inventara.
Zločin uzrokovan viškom strasti, maligana ili zamorom moždanog materijala, sasvim uobičajen u ovoj zemlji sa subote na nedjelju.
Ipak, isti taj dan, dakle danas, Hrvatska liječnička komora i Hrvatska komora medicinskih sestara ovaj su bezuman čin najoštrije osudile tražeći reakciju nadležnih. Točnije, traže uvođenje 24-satne zaštitarske službe, sustava alarmiranja i pojačanog videonadzora. Uz to, traže i najoštrije sankcioniranje nasilničkog ponašanja.

Školstvo?
Mi se možemo uspoređivati, u najboljem slučaju, s društvima subsaharske Afrike, ali, eto - zaredalo je u zadnje vrijeme tih napada na škole i po školama, pokušaja trovanja, nasrtaja učenica na ravnateljice, raspomamljenih roditelja koji, prijahavši u školu, ne prezaju ni pred čim...

Nisam zamijetio neku spomena vrijednu reakciju ni "odgovornih" ni neodgovornih. Sindikati, čast izuzecima, nisu se polomili reagirajući. Na Sveticama se još dogovaraju sami sa sobom radi li se o dječjem nestašluku (u Hrvatskoj ste ionako dijete dokle god živite s roditeljima, dakle, do penzije) ili o nečemu što ipak iziskuje nekakvu poslovičnu birokratsku floskuletinu od izjave, kakve su, inače, plafon njihove imaginacije.
Škole zaštitara mogu dobiti ako je riječ o djetetu bez maske, ali za sve ozbiljnije od toga, recimo, pokušaj ubojstva, sami ste svoj ministar obrane. Unatoč onim karikaturalnim mjedenim pločicama na ulazu koje govore o nultoj toleranciji na nasilje. Unatoč statusu službene osobe.
Veća je šansa da vas oštemaju pod velikim odmorom ili u vrijeme primanja roditelja nego na Glavnom kolodvoru u gluho doba noći.
Sindikati, ministarstva, uredi, agencije, osobe za zaštitu dostojanstva, povjerenici, qur.tz, palac...ne, dragi moji - mi smo sami.
U svemu.
I ne, neće biti bolje.
Bit će samo sve gore.
Ne zvuči lijepo, znam, ali tako je.

Što je najčudnije ( nedjelja je danas, pa ministar Beroš je s obitelji ) nema glasa podrške, čudjenja, možda i zgražanja nad ovom situacijom na Hitnoj koja pruža pomoć koja je zapravo toj istoj Hitnoj bila potrebna.

Nema glasa ni od ministra Fuchsa ; učenik pokuša otrovati svoju nastavnicu što je zapravo kazneno djelo, ali dijete mora završiti osnovnu a po mogućnosti i srednju školu..

Obje službe su vitalne za ovo društvo, ali kako opstati i raditi u ovim uvjetima straha i neizvjesnosti, jer, ma koliko bili pomirljivi i tolerantni - ovako što se NE smije tolerirati

Update : nadopuna teksta kolege I.P

Politika u književnosti

Nešto za pamćenje.....

23. listopada 1958. godine Boris Pasternak proglašen je dobitnikom Nobelove nagrade. Citatom je pripisan Pasternakov doprinos ruskoj liričkoj poeziji i za njegovu ulogu u "nastavljanju velike ruske epske tradicije". Pasternak je 25. listopada poslao telegram Švedskoj akademiji: Beskrajno zahvalan, dirnut, ponosan, iznenađen, preplavljen. Istog dana, Književni institut u Moskvi zatražio je da svi njegovi studenti potpišu peticiju kojom se osuđuje Pasternak i njegov roman. Dodatno im je naređeno da se pridruže "spontanoj" demonstraciji kojom se zahtijeva Pasternakovo prognanstvo iz Sovjetskog Saveza.

Dana 26. listopada, Književni glasnik objavio je članak Davida Zaslavskog pod naslovom "Reakcionarna propaganda preko književne trave"
Nadalje, Pasternak je obaviješten da će, ako otputuje u Stockholm po Nobelovu medalju, biti odbijen ponovni ulazak u Sovjetski Savez.

Kao rezultat toga, Pasternak je poslao drugi telegram Nobelovom komitetu: "S obzirom na značenje koje je dodjeljeno od strane društva u kojem živim, moram se odreći ove nezaslužene razlike koja mi je dodijeljena. Molim vas, nemojte krivo shvatiti moje dobrovoljno odricanje. Švedska akademija objavila je: "Ovo odbijanje, naravno, ni na koji način ne mijenja valjanost nagrade. Ostalo je samo da Akademija, ipak, sa žaljenjem objavi da do uručenja nagrade ne može doći. Prema Yevgeniiju Pasternaku....sinu, zapisano je : " nisam mogao prepoznati oca kad sam ga vidio te večeri. Blijedo, beživotno lice, umorne bolne oči, a govore samo o istoj stvari: 'Sad sve to nije važno, odbio sam nagradu. ""

preludij

petak , 22.10.2021.

i noćas je noć u razumnom vremenu stigla
i, po tko zna koji put zatočila me tišinom
istisnula umor , probudila po običaju misao
odagnala i saplela mrežu od stvarnih snova
da riječi izadju upravo sada prepletene
dok mirni i normalni snivaju svoje..

sve željeno neispisano pišem
o voljenju nevoljene listopadne noći
o umoru, šutnji i surovosti
pa i samoći koji bih uglazbila da mogu
da svaki šum dobije svoju notu
ovako , Jackues Brel samo meni poklanja šansonu
o neodlasku i ne zna , koliko me zapravo
ostavlja ravnodušnom prema svim uspomenama

od kojih sam davno, davno otišla

BAŠ OVAKO

srijeda , 20.10.2021.

.........piše povratnica, vlasnica bivših 9 blogova , sada s novim nikom


AnaBully je zlostavljačica, ima me na zubu otkako su moji postovi počeli malo više odskakati, i od tada ne prestaje i ne pušta me na miru. Ja sam svojevremeno čak tražila da joj se dodijeli i cool lista, pa i top... ne bi li me tako ostavila na miru :)))
Zavist i narcisoidnost u onoj mjeri koju ona posjeduje je toksična, i teško da može ne dotaknuti onoga na koga se namjeri.
Šteta... valjda bi mi bilo lakše da uvažavam onu - li si s nama, ili si protiv nas :)


njeni postovi su " odskakali" ?
jesu : kuhanjem, mačkom Zlajom, Patkom , skupljanjem jaja u kokošinjcu.......kolačima..

jesu....odskakali su od svega i od svih : neki su padali u nesvijest ili doživjeli orgazam nad slikama kolača, a eto, ja nisam.......

dobra si u svojim poslovima velika @V ali nisi najbolja : ona, koja je najbolja već mjesecima ne izlaže svoje fotografije ( Nisa )

Smeta te da sam TOP bloger ?

Potrudi se "nova ti" s jednim blogom , s manje ljubomornih ispada , traženja sažaljenja kod obožavatelja kolača i mačaka , i budi ono što jesi u životu - ne pridaji sebi značaj kojega nemaš, niti ćeš ga ikad imati ovakvim ponašanjem

malo drukčije

utorak , 19.10.2021.

Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo čekati trenutak kad će stvar propasti.
Ljubav je jedino programirano razočarenje, jedina predvidiva nesreća koja se traži ponovo...
.....ljubav nije programirana borba za nadmoć ; ona nije bitka moći i nemoći
sjajnog alta da nadjača odlučni bariton i kako god sretno startala, svaka ljubav vremenom postaje slična ispranoj boji košulje koja boje više nema...
.....ljubav je u konačnici potreba za mirom u dvoglasnoj dionici u kojoj duboki ton fagota prati nježna oboa i dobro je uvijek ako suglasje tonova postoji , ali, ubaci li se zvuk prpošnog klarineta, nema te oboe koja na trenutak neće osluhnuti njegovu dionicu.
.....zalijećemo li se s osmijehom ?
uvijek, čak i s nadom, da će osmijeha biti kad do smijeha nije, a to, što zatvorenih očiju naletimo na zid ....ha, to uopće ne znači , da poslije predvidive nesreće ostajemo bez snage za dalje....

uostalom , voljeti je potreba.

ende

sumorna večer

ponedjeljak , 18.10.2021.

Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope, da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem, da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno shvatiti. Srećom, ima takvih ljudi i ja im se uvijek neobično radujem.
Meša Selimović

nepravedno možda ( ispravite me vi kojima nije tako ) , ali priznajem, razočarana sam ljudima.
U zadnje vrijeme zbrajam i ono što mislim , svrstavam u rečenice koje ne izgovorim , patim tihom šutnjom sama u sebi.
Liječim se najčešće osamom : ne iz onih sebičnih razloga kako sam sebi najbolje društvo--taman posla ...Očito da se ja mijenjam unutar bolnih dogadjanja oko sebe a ti su uvijek bili razlogom razgovora a ne šutnje.

Bole me ljudi. Osjećam sebičnost nekih poput strjelice uperene u sebe.
Vjerojatno krivice ima u svim ovim ograničenjima oko nas . Čemu se zapravo možemo radovati a da ta radost bude zajednička, jer osobne radosti pojedinaca su utihnule i sve priče koje su nekad bile podijeljene u zajedništvu gotovo da su ostale u prikrajku vremena koje je iza svih nas.
A pogledamo li se , ne sličimo licima dakako, ali sličimo tegobama vremena, obitelji, posla i---nismo iskreni.
Čak i s onima koje držimo sebi sličnima ne nalazimo radost , kao da ispod oklopa duše nedostaje onaj divni ventil opuštene radosti .....i.......ima Tin pravo kad kaže : "sa svakim nešto dijeliš i više vas ste isti.."
A to što dijelimo i po čemu smo isti priznali glasno ili ne je laž, da nismo isti i da sretni ljudi postoje...
Pitam se samo gdje su nestali oni oko mene

nadopuna prethodnog posta

nije puno, ali znači

subota , 16.10.2021.

Tko zna u čijem životu živimo i možda tamo imamo baš ono što nam svakog jutra
najviše nedostaje.
Prvi gutljaj jutarnje kave.
On se ne pije.
.......On se poklanja i grli, i u njega staje cijeli dan...cijeli dan...

draža mi je noć ; prekrije nedoumice dana, izjednači nepoznanice
i ostavi uvjerenje, da je mogao biti drukčiji dan, bio si sigurno

sva raspršena čula noću vezujemo u čvor
smještamo ga nekako u sebi da manje boli
ali, osjećamo ga toliko ne kao bol, nego smetnju trajanja
jutro dodje k'o olakšanje, kava uz ekran kao korak prema svijetu
samotna kava s desne strane ekrana nije samo moja
poklon je to, nešto poput pogleda
kojeg se ne vidi a zna se
da u njemu stapam neke male želje
danu, koji eto počinje s običnom kavom

sretnicima...

petak , 15.10.2021.

Zaljubite se...
Makar jednom u životu. Nije važno u koga. Ni koliko će trajati...ali zaljubite se.
E, sve je to jedan veliki kaos...i prelijepo je."

Bukowski

moj dragi Bukowski...

neka digne ruku onaj tko mu vjeruje

jedan medju značajnima

............uz datum rodjenja, 15.listopada

Da, ima u meni nešto neranjivo, nepokopljivo, nešto što raznosi stijene: To se naziva moja volja.
To šutljivo i nepromijenjeno korača kroz godine. Hoće ići svojim putem na mojim nogama, moja stara volja; tvrda je srca njezin osjet je neranjiv.”

Friedrich Nietzsche je cijeli život bio veoma bolestan i čak je proglašen umobolnim. Pretrpio je živčani slom 1889. godine od kog se više nikada nije oporavio. Uzrok njegovog ludila je nepoznat, mada, povjesničari smatraju da su uzroci sifilis, nasljedna bolest mozga, tumor i prekomjerno korištenje sedativa. Sestra i njegova majka su se brinule o njemu do njegove smrti 25. kolovoza 1900. godine.

Smatran je filozofom koji je najviše uticao na filozofiju, teologiju i umjetnost 20. stoljeća Njegove ideje o individualnosti, moralu i značenju života, uticale su na mnoga velika imena europske filozofije i psihologije .

nad maštilom vode

srijeda , 13.10.2021.

potopila bi moj baba svu robu
i škuru i bilu
u veliki maštil sa dva uva cili dan
i usula bokun luga da se toča tako
na suncu, ako ga ima
a onda sutra izvadila napose bilu
napose škuru po strani od maštila
zgrijala na špakeru najveći kabal vode
ulila u maštel, pa prvo bilu
na drvenoj daski i sapunom od neznamčega
peri, muljaj u vodi , sapunaj, ožmi
i tako
komad po komad: lancuna i intimela
šugamana i starih krpa za kužinu
pa škuro: fuštane i traverse ,crne bičve
i na kraju škrpete s noga da se škapula svaka kap vode
da bude utapac za svu robu šta se skupi na rpu
od cile šetemane
......durale su te ruke na maštilu dok su mogle
a onda su iznemogle klonile i s krunicom
medju prstima partile....

odgovor @Liv Liv

utorak , 12.10.2021.

Dobro došli u klub, kaže @Liv Liv
u kojem nema članarine
a članovi se razmnožavaju dnevno
skupljaju se strahom od broja umrlih
rasplamsanog covida
uguravaju se sluge s maskama
naoko slobodnjaci s transparentima
reži nemoć onih koji ne znaju
na kojoj strani počiva mir stvoren čovjeku
i kako onda ne reći poput Vesne
"gorko je biti čovjek "
dok nož ili palica, svejedno
s njime se brati

raseljeno, umrlo, nestalo

ponedjeljak , 11.10.2021.

Kamene gromade ostavljena sela
nema ljudi, struje ni vode
samo kamen Mosora i nebo iznad

Čečuci - zaseok iznad Omiša




Skočibe - zaseok iznad Gata



" puno kamena, a malo snova......" rekao bi pjesnik


foto: Kamen Dalmacije

samo slika

nedjelja , 10.10.2021.

......samo za oči -jesen može biti ovakva

a nije : hladna je i kišovita noć

kako zadržati muškarca

subota , 09.10.2021.

Umorna sam od govorenja „Kako ste divni!“ glupim muškarcima koji nisu niti upola pametni kao ja. Umorna sam od pretvaranja da ništa ne znam samo kako bi mi muškarci mogli objašnjavati i osjećati se važno dok to rade....Scarlet O' Hara

muškarci uopće nisu pametni toliko koliko misle da jesu , ali
svaka prava žena će muškarcu do kojeg joj je stalo nježno i uvjerljivo dokazivati
da njena ženstvenost i njegova pamet su dobitna kombinacija za sreću u dvoje.
Istinita je ova citirana misao , bolno istinita jer pametne žene su jake žene, psihički stabilne , uvjerljive i vjerne kad vole pa zašto onda takve pametne, snažne i odgovorne budu prijetnja jednako pametnim i odgovornim muškarcima ?

Psihologija partnerskih odnosa koji teže uspješnoj vezi upravo objašnjava da dvoje jednako intelektualno sinergičnih bića neće uspjeti ukoliko jedan drugoga uvjeravaju u svoje sposobnosti. To je borba dva Titana u kojoj nema direktnog pobjednika, jer pobijediti može samo onaj koji---odustaje od daljnje borbe.

( to je kao kod Antigone------mrtva je, ali je moralni pobjednik )

Scarlet kaže da se umarala od pretvaranja da ništa ne zna !
Točno je to : pametna žena se uvijek umara kad želi osvojiti muškarca snažne individualnosti kod kojega mora glumiti da zna da ništa ne zna ne bi li učvrstila stvoreni visoki ego njegov, a spustila svu svoju snagu mudre žene na nižu razinu.
Da bi to uspjela, pametna žena mora glumiti svoju neupućenost u životne tajne, pa muška poduka ima dvostruki učinak :
primijećena je i voljena jer je muškarac štiti mora
dok ona, zaljubljena i mudra (!) dobije onog kojeg želi

Borbe kao kod spomenutih Titana nema , pobjednici su na istom postolju pobjede
a život se nastavlja dalje onoliko, koliko pametna žena zna što zna, a čini sve da ne zna.

foto: Anisja Ungaro

A propos

četvrtak , 07.10.2021.

riječi D.Merilna

Ljudski se govor nalazi ma pola puta izmedju životinjske nijemosti i šutnje bogova, reče M. Turnier u svojim Meteorima

Riječi su naše orudje : njima ratujemo , volimo , izgovaramo ih ili pišemo. Riječima dajemo glas , glasu intonaciju , a intonacijom obilježavamo trenutak kojega želimo. Od glasno izrečene ljutnje , smionog priznanja istine , do li šapata ljubavi. Raspon je to u kojeg smještamo sebe , svoj dan ili želje. Možda i ( ne )želje , jer uvijek ima ono prešućeno na granici želja koje ne izgovaramo glasno.

Poluistine nas zbunjuju skoro više od izgovorenih laži. Jer, uvijek vjerujemo u laž gotovo zaštitnički : ponekad je sasvim dobronamjerna jer uglavnom štiti onoga koji je izgovara. "Pravi" bogovi se šutnjom štite i nijemošću nas hrabre , dok , ovozemaljska šutnja ima snagu mača: ubojita , dvosmislena i destruktivna ukida nam riječ , ne dajući razloga.

........................ja govorim , volim , šutim , razaram i krpam razoreno ; naučili su me davno , da prepoznatljivost nas u nama treba biti obilježena samo riječima. Moje i nisu uvijek iskrene , al' zato uvijek ostavljaju mjesta onima boljima od mene da ih poprave. I zato se valjda.......valjda nalazim ovdje, gdje jesam.

"Umijeće samotno i zanat svoj
Ja vježbam u tišini noći..." Dylan Thomas

na štipalicama...

utorak , 05.10.2021.

...

.....sa štipalicama

.......se obisila jesen

moja volja je na tankom koncu i ne vidi se

solfeggio

ponedjeljak , 04.10.2021.

jednog utorka kad odlučim otići
ostavit' ću ti jabuke na pladnju
dva-tri limuna sa strane
malo mirisa vanilije i cimeta
tvoju omiljenu šalicu
sve nek' bude uz tebe
kad izmoren danom
legneš na bjelinu plahte
uz prozor prema voćnjaku
u kojem je ostala zapetljana
moja
duša
..........................................................................
lažem da će to biti utorak
i čista je patetika " ostaviti dušu "
ne...ne......ne sliči to meni , to s dušom, mislim
ovo gore je ono kad bih dobra bila
dok su mi dlanovi lijepili utjehu po tvojem čelu
a utorak sam zbilja izmislila , poslušala Sartra
kad je rekao :" Utorak. Ništa. Postojim"
jer, ako samo postojim, tako je svejedno
kojim danom ću otići

to be a sunflower

subota , 02.10.2021.

"If I were a flower, I would be a sunflower,
To always follow the sun.
Turn my back to darkness,
Stand proud, tall and straight even with my head full of
seeds."............... by Pam Stewart

Da sam cvijet bila bi suncokret,
Uvijek slijedila sunce,
Okretala leđa tami,
Stajala ponosno i pravo , čak i sa punom glavom sjemenki
..........................................................................................................

a onda shvatiš, da ne možeš biti suncokret
jer, sunce je daleko i pripada svima
tmina je dio svakog bića
s tisuće pitanja umjesto sjemenki
stojimo i dalje uspravno
ne očekujući baš ništa