nije puno, ali znači

subota , 16.10.2021.


Tko zna u čijem životu živimo i možda tamo imamo baš ono što nam svakog jutra
najviše nedostaje.
Prvi gutljaj jutarnje kave.
On se ne pije.
.......On se poklanja i grli, i u njega staje cijeli dan...
cijeli dan...


draža mi je noć ; prekrije nedoumice dana, izjednači nepoznanice
i ostavi uvjerenje, da je mogao biti drukčiji dan, bio si sigurno

sva raspršena čula noću vezujemo u čvor
smještamo ga nekako u sebi da manje boli
ali, osjećamo ga toliko ne kao bol, nego smetnju trajanja
jutro dodje k'o olakšanje, kava uz ekran kao korak prema svijetu
samotna kava s desne strane ekrana nije samo moja
poklon je to, nešto poput pogleda
kojeg se ne vidi a zna se
da u njemu stapam neke male želje
danu, koji eto počinje s običnom kavom

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.