Imala sam ovih dana jedan ispit koji i nije slavno završio za mene.... Da ponovo ne diram ranu, a da ukratko kažem...

Osim mene je bilo još ljudi za ispit, nas nekoliko...
Pismeni... ok, sat vremena je trajao.... na usmeni smo morale čekati 40 min nakon rečenog vremena... Ok i to čovjek pregrmi...
Da kad bi konačno ušle unutra i vidile profinu facu koja se drži visko iznad nas, onako arogatno, bahato, puna same sebe i svojega znanja...
počela pitati i najgore mi je bilo to na početku jer sam znala odgovor, a nije prelazio preko mojih usana... pita onda dalje... druge ljude... frendice prenervozne... lome prste, tresu se... vidi se na njima da su izvan sebe... ja sam izvana bila mirna... i sve dok nas naša profa pita ne možemo naprosto otvoriti usta... sve dok konačno nije druga profa uzela to u ruke i inda smo mogle nešto i reći.... nažalost to stvarno nije bilo za dva jer je pomoć došla malo prekasno... Ah, a šta sada... Ništa... Profa rekla da idemo vanka da one izvjećaju... čekamo mi još 10-15 minuta da nam kaže da smo trosnule.... da bi nam onda održala govor kako je njoj jako žao i mi smo te koje nisu u redu, koje nisamo sposobne za posao za koji se školujemo...da ova kolegica mora uzeti te neke tablete za smirenje... neke na bazi peršina... da je u problem u nama...

Uglavnom spuštala je ona nama... Fino i lagano .... naravno....

eh, znam ja da joj u facu ne smijem ništa reći jer se onda već sada mogu pozdraviti u facu jer nažalost ima i takvih slučajeva kod mene jer stopira neke studente jer su joj u facu rekli šta je ide...

Ne, mi smo napravile sljedeće... (bar nas dvije) otišle smo našem predstojniku i on nam je dao upute kako do dekana i kako mu se obratiti i to pismenim putem... Morale smo napisati očitovanje i rekao nam je predstojik da sve, ali SVE da napišemo kako je bilo... da bi se ostatak grupe žalio i onda smo mi prešle na kompromis i izbacile neke stvari da bi se sada ta druga strana dočepala toga i sve promjenila i takoreći dala utimatum dekanu...


Najgore je to što ta osoba više niti nema želju ići dalje na studij, a kao fol ne želi se zamjeriti profi, a fino smo dobile uputu da ostvimo pismeni trag na faksu, da će onda biti lakše djelovati i faksu i osoba koje su joj nadležne...

ALI NE!!!! ONA JE TO MORALA SVE IZMJENITI I ONDA JOŠ I NIJE PREDALA, DA BI NAM KASNO JAVILA....

OOOOOOO, ALI TO JOŠ NIJE KRAJJJJJ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ZAŠTO STE MISLILI DA JEST????????????????????


E, PA ONDA SAM SADA SAZNALA DA ŠIRI PO FAKSU DA MI LAŽEMO!!!!!

JA LAŽEM??? MA KAD SAM SE SAMO STIGLA S DRUGIMA DOGOVORITI ŠTO ĆU I KOME ĆU ŠTO REĆI??????????? KADA?????????????

JER NAIME, ČIM SMO IZAŠLE IZ TE PROSTORIJE SVAKA JE OTIŠLA NA JEDNU STRANU HODNIKA, DOK SAM PRIČALA S LJUDIMA S FAKSA, MEĐU NJIMA JE I PROFA KOJI JE DOBAR KO KRUH I JEDNA ŽENA IZ JEDNE OD REFERADA I JOŠ JEDNA CURA JE KASNIJE DOŠLA I PRIČALA KAKO SE S DRUGE STRANE PRIČALO..... ZNAČI LI TO DA SE JEDNA GRUPA LJUDI DOGOVARALA PRED PROFOM ŠTO ĆEMO LAGATI??????

MA KAKO SAMO IMA TAKAV OBRAZ.... I JOŠ JE MALOPRIJE MENI PREKO TELEFONA LAGALA KAKO JE DRUGA FRENDICA (napominjem da je to bila jako dobra frendica s kojom sjedim i s kojom sam često, a ova jedna čak živi s njom) NJOJ REKLA DA MI TO SVE RADIMO SAMO DA SE IZVUČEMO.... KAKO JADNO... TE SE JE ŽALILA KAKO NJU NIJE NITKO ZVAO DA DOĐE NA SASTANAK, A SAZNALA SAM DA TO NIJE ISTINA, DAPAČE ZVALE SU JE DVIJE CURE I OBJEMA JE REKLA NEKA SE DOGOVORIMO ŠTO NAM JE ČINITI.... I SADA RADI GLUPOSTI I JA SAM SADA TAKO JADNA, ja bi sada tako čupala kosu i plakala... a ja sam bila ta koja ju pokušala prije ispita utješiti, koja je poduzimala sve da i ona bude uključena u sve ovo što se zbiva... jer ako ne nađemo rješenje, padamo godinu... a ja to NE ŽELIM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

evo nisam htjela ovo pisati jer ova rospija uvijek uzima ljude na zub i matletira ljude, ali ovo sve mi je previše... naprosto previše, a taman sam se smirila i čekala kako će se sve ovo riješiti.... i probudila u sebi nadu da će sve ipak biti u redu... a sada sa svime kasnimo i kasnit ćemo.....

neka se i meni Gospodin milostiv bude kao i svima vama...

svoj tužni (zasada) pozdrav ostavljam

idem i ja neći nekoga tko će me bar malo podići iz ovoga raspoloženja

Ja neću ovih dana biti ovdje prisutna... nešto zbog obaveza, a nešto jer nisam u mogućnosti pristupiti internetu i iskreno ne znam koliko će to trajati i zato vas sve molim da koji me čitaju da mi oproste što ne komam, a prvom prilikom vas sve čitam i javim se svima... ispričavam se unaprijed....

Pusa svima i neka vas prati Božja milost te neka vam u srcima mir prebiva....

Ah, da... Doll ima pravo, malo predugo govorila smo o Bogu i tim stvarima, ali nekako sam imala osjećaj da se uvijek nadovezujem i onda mi je bilo malo teško stati... A čujte... Šta da kažem??? Iako nisam časna niti na takav način povezana s religijom, vjerom prožeta sam tome... stalno nešto novo otkrivam... i to mi je zanimljivo... Luda sam sto gradi !!!! Ak me vidite u gradu slobodno se pravite da me ne poznajete !!!! Ma ni što se tiče ljubavi ne znam što bi rekla... tako sam zbunjena i sama sebi luda, preluda ...

Zar ne da je maca, preslatka??? A, da i meni.... a i ova poruka koja piše je super... baš ono što ja poručujem...

Sada su ispiti i posebno jedna profesorica me izluđuje i to samo zato jer me rušila već tri puta.... i to iz hrvatskog jezika... a od početka školovanja učim standarni jezik i nije valjda da ne znam pisati.... jest da se ne trudim baš uvijek.... kao sada... kad jedva gledam... spavala sam samo 4 sata.... i to samo zato jer sam se sama od sebe probudila jedan sat ranije i bila na granici sna i svjesnosti.... tj. bila sam svjesna da sam sanjala, ali ne opet jako čvrsto... ne znam da li se to vama ikad dogodilo... i moram priznati da sam se cijelo vrijeme smješkala.... i razbudila se s osmijehom na usnama...... a šta da kažem ???? Prvo se cijeli dan nisam mogla sjetiti što je to bilo.... i onda mi se žaruljica upalila !!!! Sanjala sam da idem na neku svadbu sa familijom i tamo je bio onaj s drugog kraja hrvatske i kad me vidio zivnuo je od čuđenja... (ukratko rečeno, da ne duljim...)

Vidite da sam ja jedna normalna osoba koja je luda.... hi hi hi

Naime ja se volim igrati s odjećom - profesionalna deformacija.... i sviđa mi se ovaj program koji je preporučila frendica... želite viditi koju kombinaciju? pa hajmo....

za faks....


ili možda ovako....


za ljeto...


ili ovako malo... pa.... imala sam ja jednu osobu na umu....


Eh... kad bi bar imala te kombinacije ne bi se žalila...

ali da otkrijem i ovu tajnu... ja više volim ovako nešto.... (samo ne znam da li je to praktično...)


ili još bolje...







hi hi hi moji favoriti...




Evo nema puno novih informacija, ali neka da vas iznenadim....

Pozdrav i neka vas prati Božja milost i Mir neka vam u srcima...

Čovječe! Krenula sam u deset sati pregledavati blogove i u ovom trenu je 12:08 i jedva sam polovicu prošla jer sam jučer pola, a morala sam ići i nisam stigla dalje… Uglavnom sada na kraju sam došla do Brexova bloga i zainteresirano me njegov post… (ps. oprosti to što si pri kraju popisa ne znači da si nezanimljiv nego sam te tek nedavno otkrila i tako sam sačuvala tvoj blog… a i nadam se da ću danas stići i srediti popis blogova da vidite koga sve čitam… to je uvijek u izradi…) e, a sada samo što nije četiri sata popodne... pa kaj to nije za poluditi kak vrijeme brzo prolazi....

Žao mi je što te moram razočarati jer meni ne možeš samo tako okrenuti život naglavačke jer drugi su ga ljudi toliko iskretali da kad sada pokušavaju nije im lako… Moje je srce otvrdnulo na takve stvari… ali eto htio si vidjeti komentare nas branitelja, a da nisu tipa gdje te prozivamo komunistom i nadam se da ti se želja ostvarila…

Krenimo ispočetka…
Krštenje nije savez s Bogom. Njet! Dijete se donosi i polijevanjem vode (krštenjem) postaje član Crkve. Za njega odgovaraju roditelji jer ako si iako bio na krštenjima onda si valjda čuo da svečenik pita roditelje što žele i onda se roditelji i kimovi obvezuju da će odgajati dijete u svijetlu vjere. I samo da dodam da onaj tko služi kršćanstvu i nije kršćanin, ako ništa drugo, ne osjeća Ljubav. A koliki je tko vjernik nije na meni da ulazim u takve diskusije jer ja ne vidim što je u vašim srcima. Niti ja, niti svećenik, niti itko na ovom svijetu vam nema pravo reći da niste vjernik… Ali naša je dužnost da vam kažemo ako i gdje griješite. I ona predodžba da Crkva nešto zapovijeda i naređuje… Toga nema… to govore oni koji su „mlaki“ i koji žele znati neke „granice“. Ja ne smatram sveticom, niti bezgrešnom, ali pred mojim očima nisu zapovijedi niti naređenja… Mene nitko ne tjera na Euharistiju, nitko mi ne govori ovo smiješ - ovo ne… To proizlazi iz moje ljubavi prema Bogu. Iz mojega odnosa prema Njemu. I onome koji kroz ljubav doživljava vjeru nema rupa, nema pogrešaka…. Samo prostor za djelovanje. Ne isključuju se druge religije iz spasenja. Krist je svojoj žrtvom otkupio svakog, svakog čovjeka, pa bio on musliman, budist, ateist…. Kršćanstvo nikoga i ništa ne isključuje, makar se činilo kontradiktorno…. Dijete u Afrci ne umie jer nije spoznalo pravoga Boga već jer su ljudi prepohlepni i ne vide oko sebe…. Kada koristiš rečenice iz Biblije znaj da ih ne smiješ shvaćati predoslovno jer je to pisano u jednom vremenu i u jednoj kulturi …. Trebaš razumijet što je to za njih značilo da bi mogao staviti u ovo vrijeme i u ovu situaciju…. Pa islam neću komentirati jer to nije moje područje, a ne znam bi li kojeg uvrijedila ako nešto napišem…. Pa ću se držati podalje od toga…. Zasada….
Pa tvoja teorija da netko nekog tjera na nešto baš ti i ne drži vodu, ali to opet ovisi o tome kakav si susret imao s predstavnikom Crkve, a oni doista često znaju djelovati suprotno od onoga što žele postići…. Mada, ja sam bila pošteđena takvih i imala sam i poznajem vrlo dobre svećenike….
A ne, ne… oni uzimaju u obzir i evoluciju, ali kako ni Darwin nije imao neoborivih dokaza da je to baš tako bilo, neće vikati. Ako nisi primjetio nedostaje nekih bitnih karika…. Eto opet se vraćamo da ne uzimaš riječi iz Biblije bez razmišljanja…. To je samo slika pisca koji je htio dočarati postanak svijeta, a slično imaju i ostali nekršćanski izvori koji su nastali puno prije i tako reći pisac je samo uzeo poznate slike i primjenio na Izraelskog Boga. Nije valjda da vjeruješ da je ono doista bila neka voćka i to baš jabuka??? Uostalom niti svi znanstvanici ne prihavćaju posve Darwina…. Crkva raste kao i čovjek…. Mnogo toga i danas spoznaje i razumije bolje nego prije….I imaš krivi podatak – Novi zavjet je napisan čak 30 godina poslije Kristove smrti…. Još je prva generacija apostola i učenika bila živa. Nastala bi i prije da prvi kršćani nisu vjerovali da će kraj svijeta doći za njihova života. Kad su shvatili da to i nije tako onda su počeli pisati, a sve to više bilo pisano kao svjedočanstva, a ne kao neka knjiga. Zato i imamo četri evanđelja, svako evanđelje je pisano za svaku skupinu ljudi, za nežidovske skupine ljudi (različitih sredina) , za rimljene, za obraćene židove. No…. Da se vratim na misao… Mnoge knjige filozofa i „faca“ često su znale biti „zagubljene“ i do 1000 godina…. Pa kako onda znati da su te face uopće to i napisale?
S Biblijom nije lako falsificirati, podmetnuti, izbaciti… Ona je najispitivanija knjiga u povijest i dan danas se istražuje i ne mogu je demantirati. Koliko vidim i po tome smo različiti od muslimana – oni svoju knjigu ne istražuju i to je zabranjeno, a mi kršćani ništa ne skrivamo…. I moram napomenuti da mi Katolici nismo religija knjige kao muslimani… Ne mi smo religija osobe – ISUSA KRISTA!!! Nama preporučuješ da uzmemo koju knjigu u ruke i pročitamo, a mi tebi nudimo nešto drugo…. Zaviri u svoje srce i potraži odgovore, pa onda uzmi neke knjige u ruke i nauči po koju suhu činjenicu i vidit ćeš čuda…. I jesam li ti bar malo odgovorila i pribiližila ponešto! I nisi komunist samo zato jer ne vjeruješ…. Bar te ja neću tako nazivati…

Neka vas sve prati Milost i Mir od Milosrdnog Krista!

Ps. zaboravih reći da se savez obnavlja svaki put kod pod Euharistijom i to je taj savez, a ne poljevanje vodom.... Ti sam kasnije odlučuješ hočeš li ili nećeš pristupiti tome savezu.... Imaš tu slobodu.... Biraj sa srcem....

( 10 ) Komentiraj - Isprintaj - On/Off

... znam / neznam...

04.06.2008. - 19:42

Eh, da… gledajući ovako i sama sebi ispadam zaljubljiva osoba i znam da će Mala imati komentar na ovo, ali eto… Ma nisam baš tako zaljubljiva, nego ni sama ne znam što mi se događa… Prvo sam vam pričala kako mi se sviđao frend s godine… Ali onda sam se dosta družila s njime i došla sam do zaključka da je puno bolje da ostanemo frendovi… A tako sam dugo to poricala…. Čak čitavu godinu… a i još sam se nadala simpi iz kvarta, ali ni što se njega tiče nisam htjela vidjeti da mi je već odavno svejedno… I tako nakon svega opet sam si dopustila da se zaljubim i to opet u pogrešnog… Moja simpica, pa frend… pa mučitelj… da znam pouzdano da nema niti curu, a kamoli ženu (kako je to bio moj profa ustvrdio i kasnije ispravio jer je provjerio… kažem ja, super su ovi mlađi profači…)… ali jedno vrijeme smo bile (frendice i ja) uvjerene da ima curu i onda sam se ja prisilno hladila, a i nisam ga vidila, ima puno… nešto sam bila bolesna, a nešto što mi se nije dalo gore k njemu… da bi onda išla na drugi kraj Hrvatske na fešticu i tamo vidila jednog zgodnog dečeca… i … bojim se da mi se svidio i više nego što sam htjela… Sada mi samo misli bježe… k njemu… naravno… Stvarno neke stvari ne želim iako svi govore da se neka iskustva moraju proći, ali: „Moram li Bože to prolaziti? Mogu li da mi neke stvari ostanu skrivene?“ Znam da su to glupa pitanja postavljena Ocu, ali ja stvarno neke doživljaje ne želim doživjeti… Previše toga je bilo u mome životu i bojim se da ne boli kasnije, a kako Mala kaže da ako se od ružnih stvari skrivamo ne možemo niti lijepe doživjeti… Znam ja to dobro i ja to ljudima govorim, ali… Uglavnom sada sam opet na mukama… Mala, nemoj me ubiti!!!!

Stvarno se trudim da ne mislim na njega… znam…

daleko je… znam…
nemamo kontakta… znam…
mlađi je… znam…
studiramo svaki na svojoj strani… znam…
nemamo love… znam…
tko zna da li me primjetio… i to znam… mada? Ima nešto u jednom njegovom pogledu kad me je vidio sređenu, a prije me vidio u trenirci… znam…
ma, vjerojatno je to samo iznenađenje… znam…
neću ga vidjeti tako skoro… znam…
sekama se sviđa… znam…
mama kaže premlad… znam…
previše mi dolazi na pamet i mislim o njemu… znam…
ne ide mi od ruke da ga izbacim iz misli… znam…
ni ne trudim se baš previše… znam…
voljela bi biti kraj njega… znam…
to mi i nije pametno… znam…
trebala bi prestati misliti na njega… znam…
trebala bi si pomoći… znam…

kako… ne znam…

kako ja volim komplicirati stvari bez razloga… ma i to znam… hi hi hi hi…

znam i to da bi te Mala trebala poslušati u vezi toga, ali …
U biti vidila sam mučitelja, u bircu na kavi sa svojom ekipom, tada sam još uvijek mislila da mu je Ona cura. Malo mi je bilo krivo, ali … ne znam…. Stvarno ne znam… Jesam li luda? Valjda nisam, ali mi to nije utjeha…. Samo mi je krivo jer sam si takve stvari dopustila…. Samu sebe mučiti!!! Joj, voljela bi reći kao i Massimo u pjesmi koju upravo slušam…. „Sve je to od lošeg vina!“ … ali ja nisam pila nikakvo vino… a pogotovo ne loše….
Da bar jesam – sada bi znala krivca…

Znate u čemu je još problem??? Mene je strah…. Da, strah me da se nekome svidim…. Ludo, ali istinito…. Ne bi znala kako se ponašati… ništa… i zato me panika hvata… i zato se uvijek povučem prije nego li se nešto može dogoditi…. I da, to sve ima veze sa mojim strahom da ja uspijem…. Ja se ne bojim toliko neuspjeha koliko uspjeha… zašto??? To još ne znam, ali otkrit ću ga!
Ah…
U biti ne želim otkriti zašto se bojim jer se bojim da znam odgovor, već želim znati kako da to prevladam… O, kako sam ja munjena… ne znam što da radim… ne znam… mislim da je najbolje da se uhvatim knjige, ali kako kad se vodi borba u meni od koje opet nikakvih rezultata.... Imaju li takve stvari uopće smisla? Ak ima, hoće li mi tko ukazati…

Veliča duša moja Gospodina
I kliče duh moj
U Bogu mome Spasitelju,
Što pogleda na neznatnost službenice svoje:
Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
Sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova
Nad onima šte se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,
Rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
A uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
A bogate otpusti prazne.

Prihavati Izraela, slugu svoga,
Kako obeća ocima našim:
Spomenuti se dobrote svoje
Prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Lk 1, 46-55; Evanđeoski hvalospjev – Veliča (BDM)
Moli se svaku večer u časoslovu…

Neka vas prati mir i milost od Gospodina našega…

( 14 ) Komentiraj - Isprintaj - On/Off

...evo mene natrag...

01.06.2008. - 15:04

Ma moj komp je za poluditi... Nikakve koristi od njega.... Skoro nikakve, ali eto...

Kako me nije bilo, umjesto da pišem po komovima ja sam to ovak napravila...

Hedonizam je grijeh jer je poputno ugađenje samome sebi, zar ne? Imaš li ti mjeru u tom ugađanju? Naravno da svaki čin koji nas zadovoljava nije grijeh… daleko od toga. Samo je pitanje što ti radiš s time. Tko zna, neki mnogo toga zloupotrebljavaju. Navela sam životinje kao primjer zato jer su one osim nas jedina poznata vrsta živih bića s mozgom, a imaju mnogo toga sličnoga s nama ili mi s njima kako kome paše! Tako da, ako sam koga povrijedila, meni je žao, doista. Nije mi bila to namjera. Niti mi je namjera nekoga osuđivati ili vrijeđati. Ja iznosim svoje stavove i razmišljanja i ako se nađe netko s drugačijim razmišljanjima i ako je spreman, ja sam voljna diskutirati. Ja to volim, mislim na razgovore s drugima. A opet mi je žao ako ispadnem prekritična, ali ne znam kako bi se drugačije izrazila. Moje iskrene isprike!

Vidiš, mnogo stvari u životu su kontradiktorne… ali to ne znači da jedna drugu isključuju! Samo te navode na razmišljanje! Sada je u petak bila svetkovina Presvetom Srcu Isusovom i u evanđelju kaže:

„U ono vrijeme reče Isus: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.'

'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje je lako.'“

Pogledaj koliko samo u ovome kratkome tekstu ima kotradikcije, a niti jedan stav ne isključuje drugi! Meni se nekako sviđa ovo o jaramu i bremenu… uistinu je Njegov jaram je sladak i to jer ga ne nosimo sami, a to lako breme nas oslobađa od nadovezanosti na naše slabosti. Jače i više ljubimo. To se ne da opisati s ljudskim riječima, sumnjam da na ovom svijetu postoji riječ koja bi opisala… tu povezanost… to se mora naprosto osjetiti, a to se ne može osjetiti ako se predaš i ne povjeriš Mu svoje povjerenje… Pa ipak ne traži puno. Zapovijedi – postat će ti jasnije… pogotovo to da one nisu zapovijedi, da te one ne ograničavaju, da ti Crkva apsolutno ništa ne nameće, ne zapovijeda ti. Te „zapovijedi“ ti onda postaju samo smjernice, ali one ti opet nisu toliko važne jer kada imaš odnos s Ocem, kad ga ljubiš i shvatiš da je On tebe ljubio puno prije nego ti njega, kad shvatiš da je puno ranije on tebi krenuo u susret negoli ti njemu… Kad shvatiš da Ga ljubiš i da ti je važan u životu nećeš ništa učiniti što će ga moći rastužiti i povrijediti. Kao i kad pokušavaš svoje voljene zaštititi od boli i patnje, tako ćeš i Njega i onda će taj jaram postati sladak jer će te On tješiti i ti ćeš osjetiti tu ljubav koja je neopisiva… Vjeruj mi, osjetila sam tek djelić, a ne mogu bez nje, a daje mi je svaki dan sve više i svakim danom ja je manje zaslužujem i shvaćam da je nisam dostojna, ali On me ljubi i to mi daje snagu da mu uzvraćam… On je moj Otac i da mnogi kažu da nije pošteno sve što mi se dogodilo u životu, ali mene je moj Otac odgajao tako da ja znam kako ljubiti, kako da ne mrzim, kako da se borim (iako to još nisam usvojila, jer je malo teško nama ljudima sve odjednom prepustiti Njemu u ruke, al napredujem, trudim se)! Nije bilo lako, ali mnoge situacije su me učinile samo još više njegovom kćerkom. Zato i kažem da je i tijelo Njegov hram i to ne samo jer je On posvetio uzevši ga, nego je i ljubav koja prebiva u meni za Njega. Nama je dato ono što nije nijednom poznatom živom biću i zato je nama puno veća odgovornost. Zašto bi se spuštali na nižu razinu? Otac nam je dao dostojanstvo, zašto bi gazila po onome što ti je darovano? To je dar, kao i naš život… nije zabranjeno voljeti nešto, samo je pitanje što radiš s tom ljubavlju? Hoćeš li dopustiti da zavlada tobom ili ćeš joj se oduprijeti i osjetiti slobodu, slobodu svoje volje ili ćeš biti podređena svojoj volji… Moja baka tvrdi da se svećenik ne smije zaljubiti, ja se ne slažem! Neka se zaljubi, bar će znati kako voljeti i opet je pitanje što će učiniti, ako prekrši zavjete – kakav je to svećenik? Da, da… čovjek je… Ali nije dao zavjete čovjeku, nego Bogu koji će pitati zašto Ga lagao? Kakva je to ljubav bila? Ali ljubav koju svećenik osjeća prema nekoj ženi i ništa ne uradi, meni samo pokazuje da on doista ljubi tu ženu, jer ne neće povrijediti, ali i da ljubi Gospodina jer Ga neće napustiti i smatram da je to jedna prekrasna i nesebična ljubav. A ako se svećenik nije nikada zaljubio kako će znati kako je to nekoga voljeti, da li on voli uopće Oca? …

I da nije bilo istočnog grijeha velika većina bi se dogodila, kao i Utjelovljenje, jer Otac nije kao mi i zato bi svejedno poslao Sina među nas, samo što bi to onda drugačije izgledalo. I ne nije nas učinio malim bogovima… Ne, ne i ne! Nije rekao: „Evo vam zemlja i budite mali bogovi.“, ne, rekao je: „I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude GOSPODAR ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i gmizavcima što puze po zemlji!'“ (Post 1,26) Biti gospodar i biti bog nije ni približno isto… Dana nam je zemlja na korištenje, a mi je iskorištavamo… Dao nam je toliko toga da mi budemo sretni… zašto onda mislimo da On to ne želi? Misliš li da je sreća kad gaziš po drugima, kad se ne obazireš i na tuđe potrebe već na samo svoje, misliš li da ćeš moći uživati u sreći ako budeš zatvarala oči pred tolikom patnjom, hoćeš li moći uživati ako budeš gazila po svojem dostojanstvu? Misliš li doista da Bog to sve želi? Misliš doista da te ne ljubi? Zašto se stavljaš u isti rang s tkvim ljudima? Da, ako zazovu Njegovo Milosrđe oprostit će im se, ali neće ako samo govore prazne riječi, a ipak su rijetki takvi koji se iskreno i ponizno pokaju, a i onda oni moraju očistiti dušu u čistilištu. Zašto bi ti htjela biti kao i oni? Neće te Otac suditi… Njet… nego sama – tvoja djela za života… Sve donosi svoju posljedicu, svaka odluka… Ako je dobro, bit ćeš nagrađena – možda već za ovoga života, ako ne, ako odbijaš Ljubav kako onda možeš očekivati nešto dobro… Adam i Eva… moraš znati da je Biblija pisana u metafori… I ne treba je se shvaćati doslovno… Mi, kršćani, nismo religija knjige – mi smo religija osobe. Temelj naše objave nije knjiga, iako i untra imamo objavu, ali konačna i prava objava je u osobi Isusa Krista u kojem je objavljan i Stari i Novi zavjet…
Mala, ne očekujem da svi imaju isti stav kao i ja i to mi se sviđa jer kad bi svi bili isti kao ja… na što bi to ličilo… fuj…. I da čula sam za jedan tek slučaj i to samo zato jer nema druge iste životinje, tj. ptica (ovdje je konkretno bilo riječ o nekoj, šarenoj ptici) se zaljubila u lutku jer nisu uopće našli još jednu takvu životinju, a ptica isto ide nagonski i kad nešto nije dugo radila, baš i ne pita da li si ti muško ili žensko….. hi hi hi hi…. Ma ljubav nije nikakva bolest, al kako kaže jedan Željkec svatko ima svoje poimanje ljubavi… neću više danas ništa pisati jer sam ionako previše napisala… a moram se ići i tuširati… pa na misu…. A onda me još i čeka jako puno posla…

Neka vas prati Božja milost i ljubav, u mojim molitvama ste svi!!!

( 13 ) Komentiraj - Isprintaj - On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.