Kao prvo, svima moje isprike što u zadnje vrijeme ne ostavljam komentare, malo sam u gužvi s vremenom, a puno obaveza. Nadam se da ću sada ipak naći malo više vremena i sve vas posjetiti... Imam vas tako puno...

A što da vam kažem?
Meni je bilo super !!! Naravno moglo je biti i bolje da su moje naj prijateljice išle s menom, ali nisu mogle. Šteta!!!
Sve je počelo (pred) jutarnjom kavom , naravno... nastavilo se putovanjem… Srela neke poznate face , profu iz vjeronauka iz srednje, neke s faksa… Čak sam vidila neke iz daleke osnovne . Bila sam malo šokirana… Hi Hi Hi … Kad smo stigli u Varaždin svi smo se prošetali do Staroga grada i tamo se dogovorili da se tamo nađemo u 14 sati, pa ćemo skupa do stadiona… Ekipa i ja smo se odšetali na kavu, doduše ja sam jedina pila capuccino … Doduše našli smo mjesta u slastičarnici, tamo smo nešto i konkretno i ubacili u usta… Ne, ne mislim na sladoled nego na sendviče… Posluživala nas neka luda konobarica … Stil oblačenja joj bio za 5, ne bi rekla da se pokušala tako dotjerati za nas jer neka je ekipa znala koja je sjedila do nas i oni se nisu iznenadili, ali eto… Ha Ha Ha … Za tren nam je prošlo vrijeme i mi se morali polako pokrenuti. Naravno došli smo ranije nego što se dogovorili, ali nije prošlo bez zanimljivosti. Našli smo našeg voditelja kako spava pod drvetom . Ozbiljno !!! Vjerujem da je hrkao malo jer su mu usta bila lagano otvorena. Zakon!!! Ha Ha Ha … Naime ekipa s kojoj sam se većinom kretala se sastajala od tri dečka i još dvije cure. Ja sam se uvijek nekako nalazila između dvojice i treći mi je bio iza leđa za svojoj curicom tako da sam ih počela zezati i da si moraju dati napisati na majcu „SECURITY“! Što mi je u jednu ruku bilo drago jer je s nama išao i jedan tip koji je naporan ko stjenica… Taj bi svašta od mene, a tip nikako da skuži da ja ne želim ništa od njega. Tako da su neki iz moje grupe pomislili da sam s ovim jednim, dok bi ipak meni više odgovarao njegov frend . Ah… No dobro… Ne mogu zaboraviti na Mučitelja – taj dečko se mota po mojoj glavi, previše.

Došli mi na stadion i svi su se raspršili, skoro! Program im i nije bio baš nešto – puno se pričalo . Ok, Ivana Husar je super pjevačica, Meritas super – jako volim njihovu pjesmu „Odjednom ti“ , a nedavno sam i otkrila mali video gdje moj Mučitelj glasno pjeva tu pjesmu da mi je postala još draža… Ako je to moguće. Što je najbolje na tom događaju sam i ja bila kao i on samo na drugim krajevima i ja sam pjevala tu pjesmu iz svega glasa kao i on… Kad su ipak u subotu otpjevale tu pjesmu imala sam dojam da je i on negdje tamo i da skupa pjevamo tu pjesmu… Cijeli dan nisam mogla zaboraviti na njega…
Poslije Meritasa, ma joj, prvo je bila Meri Cetinić ili ipak kasnije… Svejedno, bila je Sanja Doležal! Meni je bilo važnije sresti poznate ljude kojih nije nedostajalo… Više ne znam tko je pričao na mikrofon kad mi je dosadilo sjediti sa ekipom, pa sam odlučila malo otići vidjeti koga ima i nisam požalila. Vidila sam sebi tako drage ljude: Grgu, Ivana, svoju Zokicu… Ah prije neg sam njih srela, srela sam i neke profesore… I Baš kad sam iz jednog prolaza otišla u drugi izgrlila se sa Zokicom i progovorila par riječi kad je ova ženska najavila M. P. Thomsona. Kak se moja časnica odmah uzvrpoljiva s fotićem i mi se pozdravimo i hoću proći jer svi su krenuli u prolaze i nisu mi dali proći. Ostala sam zarobljena među svim njegovim obožavateljima. Nije da ga ne volim slušati, a nisam ni oduševljena njime. I kako nisam znala gdje bi, vidila ja da kod moga voditelja ima mjesta i kod njega sam si malo sjela i slušala s njim svjedočanstvo. Moram priznati i da je on, Marko, bio najiskreniji u svojem svjedočanstvu i doista, sada mi njegove pjesme imaju jednu drugu dimenziju, bar za mene. Kod moga voditelja su pojavile i suze u očima. Kaže da je on jedan od rijetkih koji progovara o onome što je dugo bilo zabranjeno. Ima tu još anegdota, kao npr., jedan svećenik je otišao do bine i zamolio ga za autogram na kapi… Hi Hi Hi… Taj je razveselio kao i klinci kad se Thomson pojavio na bini. Ha Ha Ha… Ma bilo je super!!! Kad je on otišao i ja sam mogla do svojih. A jesam ih kurila… Kad sam rekla da je Thomson za ništa skoro su me stjerali sa stadiona… Ha Ha Ha… I onda smo se sabrali za misu... Ta misa je bila jedan neopisivi doživljaj i to samo zato jer je hrpa mladih iz svih krajeva najljepše naše oko mene. Toliko mladosti… Eh da nas je bilo još i više…
ps. Meni je bilo fora viditi Tihu Orlića...

Onakvi trenuci kod mene su rijetki i to samo zato jer se vrlo rijetko opustim i pjevam iz svega glasa. Moj glas nije uštiman, ali u subotu me bilo baš briga. Ali jednino me je mučilo što sam niska. Stalno sam skakutala da nešto vidim. Ma i nisam suviše niska, prosječne visine, 165 cm., ali ipak! Na kraju smo pjevali i himnu... U tom trenu sam bila tako ponosna što sam Hrvatica, makar sam ja i inače ponosna na to, ali s toliko maldih koji su pjevali Lijepu našu... neopisivo

Kad je misa bila gotova svi su uglavnom pohrlili van stadiona, ali ne ekipa i ja… Eh neću vam reći što sam napravila ispred oltara jer tko zna možda me netko od vas i vidio. Moj voditelj se samo uhvatio za glavu, a čak su me i slikali… Ha Ha Ha … Baš sam bila radosna!!!!!!!

I dok smo odlazili u župu gdje smo bili smješteni ljudi su pišali od smijeha jer sam ja izvodila gluposti… Ne bi ja bila ja da to ne radim. Bila sam smještena u fenomenalnu obitelj u kojoj je domačica prefino kuhala… Mmmmmmmmm… A ni sin nije bio loš, a ne… Nimalo… Hi Hi Hi… Puno smo pričali o svačemu, kasnije i s frendicom u krevetu, a to se produžilo i na jutro… Stvarno smo se izbrbljali s ljudima… Dobili putnu hranu, grickalice… Svašta… Otišli na misu u župu. Napomenimo da je crkva nova i modrenija, ali je fenomenalna. Pogotovo radi umjetničkih djela. Stvarno nešto predivno. Opet malo razgledavnja, ručak, kava te polazak kući. Mislite da nije bilo zanimljivo na povratku. O, oooo! Tu se varate. Istina da je pola ekipe spavalo, ali ne i frend koji je dijete ko i ja, a godinu dana je stariji od mene. A frendica je (kad se probudila) na trenutak povjerovala da smo zapeli u snijegu. Ha Ha Ha … Stvarno… Srela sam opet neke ljude, ovaj put iz moje župe (koja nije išla jer nitko nije od odgovornih pokazao interes da vodi mlade, a kad se to dogodilo mladi nisu više bili zainteresirani. Ništa ne govorite! U zadnje vrijeme se sramim svoje župe!) Ljudi su bili šokirani što su me vidili. I tako ja stigla kući i brzo samo morala otrčati Ivy na „Zakon braće“! Da i ja sam fan te serije, osim što mi je radnja neobična i što prikazuje tako čvrstu bratsku ljubav, jako mi je zgodan i Wentworth Miller. Uf, lik kojeg glumi je super… I njoj je slatki… Sva sreća nas dvije smo realne i voljele bi imati realnije dečke od njega. Ona mi je pričala da bila vani, to ću njoj ostaviti da vam ispriča, ak će stići. I brzo smo se rastale jer obje smo bile preumorne. Ja još ni danas nisam došla k sebi jer od prošlog tjedna poboljevam, a nikak da se razbolim i sve me je ovo iscrpilo… Čak nisam ni a faks otišla što je vrlo neobično za mene … Nisam imala snage. Opskrbila sam se aspirinima, lupocetom, strepsilsom jer u grlu ko da imam mačku koja me grbe i grebe…

Evo malo fotka…
(naime još mi frendice nisu poslale i zato sam ove skinula sa stranice Varaždinske biskupije, ove pojedinačne fotke je snimio Mihael Sokol, a milenijsku Šime Strikoman s vatrogasne košare s visine od 50 metara)


Mi mladež...




























TKO KAŽE DA SE DO BOZANIĆA NE MOŽE DOĆI?




ULAZAK SVEĆENIKA...

Ma da ne nakrcam sve u jedan post... Još ću imati puno materijala... pa neću vam valjda sve otkriti???

Puno od Dominike i neka Vas prati Božja milost i blagoslov!!!

Ah, šta ćete kad ja svakom loncu poklopac moram biti! (uglavnom) Naime ja jako volim ovakve bisere ...

jao... da si prava kršćanka ne bi čitala harrya pottera... jer bi znala da crkva ne odobrava takve magije i gluposti... koje se nalaze u knjizi... ne kažem da knjiga nije dobra, ali za takvu "kršćanku" kao što si ti sigurno nije... jao... kak ne volim takve ljude koji se pretvaraju da su nešto što nisu... joj... ajme!!! p.s. raspitaj se malo, neznalice

Neka mi oprosti autor ovog komentara na mojem smijehu i nek zna da ovo nije napad, ali eto... Ne bi ja bila ja da ne reagiram... jer ipak ja se ne pretvaram ... to se može svakog pitati...

Jedno protupitanje: ŠTO JE ZA TEBE ZNAČI DA NETKO BUDE PRAVI KATOLIK?

Ja jako dobro znam da je Crkva ukinula index. A za slučaj da ne znaš što je to... To ti je popis zabranjenih knjiga koje su imale heretički sadržaj (ili se bar papama nije sviđao). To je ukinuto i danas se dopušta čitanje svih tih knjiga, a dosta njih i sama Crkva preporučava jer ipak je i Crkva izašla iz srednjeg vijeka (da se izrazim kao sa ulice)!

Sami teolozi preporučavaju za čitanje i same apokrife koji nisu ušli u kanon Novog zavjeta, a u Stari... A sigurna sam da kao prava katolkinja znaš što su apokrifi i kanon, ali za one koji ne znaju ili nisu sigurni ...
APOKRIF - je termin koji su najčešće koristili gnostici za označavanje ezoterijskih (tajnih, skrivenih) spisa i objava koje nisu bile namjenjene svima, tj. samo onim izabranim... Oblik ili stil im je jako sličan kanonskom jer su ga imitirali... Želja tih spisa je se pozabave onim pitanjima koja nisu u Bibliji (npr. Kristovo djetinjstvo, Marijin život prije navještenja...) Čak ima i vrsta apokrifa, ali nečemo sada o svima njima... Samo neki blagadni su uvedni u Crkvi na temelju apokrifnih podataka, nisu u kanonu, ali nisu loši za pročitati. Ja ih osobno još nisam, ali budem kad uhvatim vremena...

KANON - neću vas sada daviti sa značenjem riječi, ali jedan od njih je i da označava pravi štap za mjerenje. A u prenesnom značenju on je prava norma ponašanja, jednostavno smjernica. U biblijskom smislu tim pojmom se označava skup ili popis spisa koji se smatraju Bogom nadahutima i kao takvi predstavljaju normu vjere i morala, prije nego smo tako nazvali skup knjiga koju nazivamo Biblija. Vjerujem da neke zanima i kako su uvrstili u Novi zavjet samo 4 evanđelja i to baš ta i ostale knjige... Pa ću samo kratko reći da su to bila načitaniji spisi i da su ih držali vjerodostojnim. 4 evanđelja su pisana za 4 skupine ljudi i zato se malo razlikuju. Ovakav kanon je vrlo rano prakticiran, ali ovakav cjelovit popis spisa, knjiga, nalazimo 367. godine kod biskupa Atanazija, a izričito ga je potvrdio Firentinski sabor 1441. godine...

Sada malo koristim i literaturu .... Svašta nešto sam si ja nabavila ... Ali da ne kažete da sve zadržavam za sebe, evo literature pa vi provjerite, tko zna možda nekog nešto i zainteresira.
O apokrifima imate poglavlje u "Patrologiji" od Pavića - Tenšeka pod nazivom: "Kršćanska apokrifna književnost"! Čak imate i o čemu novozavjetne govore i popis njihov.
A o kanonu, kratko i jasno u "Ulaz u svijet Biblije" od Nikole Hohnjeca u poglavlju "Kanon"! Ovo mi je slatka knjiga jer je velikog formata, a tanka je...

Ah idem dalje...
Naravno da Crkva ne odobrava magiju i takve gluposti jer da budeš vještica u pravom smislu moraš prodati dušu vragu... Ali to je samo literatura koja u današnjem svijetu je preozbiljno shvaćena. To je samo bajka... kao i Pepeljuga, Trnoružica ili ćeš i to zanijekati... Samo što je ova drugačija... Po čemu? Po tome jer su glavni likovi čarobnjaci u današnjem svijetu... Nažalost, ljudi su izgubili puno toga od svoje mašte, pa je danas ne mogu niti prepoznati... To je žalosno, a još je žalosnije što roditelji nemaju vremena sjesti i objasniti vremenu puno stvari, a ova je jedna od njih... Magija kao takva ne postoji...

Prije nego što napadneš knjigu ili film, pročitaj ili pogledaj ga bez predrasuda i odmakni se od slika i pogedaj dublje u to... Vjerujem da svatko tko bi čitao na taj način mogao pronaći pravi smisao svake knjige. Netko će nam sve lijepo zapakirati u kršćanski omot, a poruka je biti sasvim deseta, a neki će evo koristiti nekršćanski pristup, a imat će kršćanski poruku, iako možda neće biti niti svijesni toga!

Meni osobno Harry Potter vrlo zanimljiva knjiga koja govori o jačini ljubavi koja je nepobjediva.
Sve počinje onim trenutkom kad majka iz ljubavi daje svoj život za svoje dijete. Žrtva...
Stalno upada u nevolje, stalno je na nečijoj meti, a uvijek mu je štit majčina ljubav. Kod nas kršćana Očeva ljubav, čak i onda kada je nismo svjesni. Ni Harry od počtka nije svjesan zbog čega on to ima toliko "sreće"!
Zar i mi ne želimo zaštiti prijatelje i one koje najviše volimo kao što je i on pokušao, zar i on nije pogriješio kao što i mi griješimo jer se ne uzdamo u Ljubav?
Zar i nas možda "štiti" neka osoba za koju bi mi rekli da je zla i pokvarena, a u biti je pokreće ljubav...
Zar i nama Bog ne šalje pomoć po istim ljudima ili po onima za koje ne bi nikada rekli da bi nam pomogli?
Zar se i mi ne želimo žrtvovati za svoje najmilije, ne radimo li to svakog dana?
Zar nije Ljubav jača od smrti?
Zar nije LJubav jača od zla?
I na kraju ne ubija Harry svoga protivnika nego se ta čarolija okreće protiv njega samoga... drugim riječima... zlo se okrenulo protiv zla....
"Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada!"
Zar to nije istina?
ps:. Zar nije slatki glumac? Šteta sto sam od njega nešto starija!

A, vidiš, ima jedna knjiga, tj. trilogogija Polarni medvjed, Tanki bodež i Jantarni dalekozor u kojima je pisac protiv Crkve, mada je u knjizi drugačije opisao njezinu strukuru. Možda u stvarnosti nije protiv Crkve, ali meni knjige taku poruku daju... Tim više jer na kraju ljubav ne pobjeđuje, već je razdvojena i nitko se za nju ne želi žrtvovati...
A prvi film po toj triologiji je već snimljen i zove se: "Zlatni kompas"!

Kao što već rekoh, ja se ne pretvaram jer prezirem licemjerstvo kao ništa drugo, dapače možda je to i jedno što prezirem, jer za laž, klevetu, ubojstvo ili nešto drugo iako ne opravdavam mogu razumijeti... Ali dvoličje, licemjestvo ili farizejstvo... prejako su me te osobine jedne osobe povrijedile da bi ih tolerirala... Tu osobu ne prezirem, ali tu njezinu osobinu itekako...

ps: jesam se raspitala puno prije... nitko mi nije zabranio.... niti profa iz vjeronauka u ono doba iako je više naginjala tvom mišljenju, ali nije zabranila... niti svećenici.... niti časne...
Ne smatram se sveznalicom ili najpametnijom, ali ne smatram se niti neznalicom...
Mada je Sokrat rekao: "Ja znam da ništa ne znam!"
I često se toga sjetim...

svima i neka vas prati Božja milost vašim putem....

Samo da prvo nešto razjasnim... Nisam ja u crkvi gledala kako se tko oblači nego sam bila potaknuta na to razmišljanje već nekoliko puta. Prvo moja strina, pa onda i još neki ljudi koji bi polugoli paradirali i to ne samo po crkvama... Ali eto... Meni osobno ne smeta ako netko dođe u trenirci, ali ne moramo sada svima cice pokazivati.... No neću više o tome... prošlo me za sada...

E, ova pjesma je bila napisana pod jednim čudnim dojmom, ali u biti puno više mi odgovara mom mučitelju... Ima tako... Ma ne znam, kako bi vam to objasnila.... osim da sam se zaljubila i to po prvi put da sam spremna se odreći nekih stvari kojih inače ne bi... ... a to mi istovremeno smeta i , a i tako se dobro osječam , čak toliko da pjevušim , ja sam vam totalno , a toliko obaveza imam!!! Ahhhh



POGLED...

Tvoj pogled me razapinje!
Ne mogu dokučiti što on znači.
Jednim djelom svoga bića
Pripadam tebi, dok onaj dio koji
Bi trebao pripadati meni
Čezne za tobom.

Molim za tebe, ne mogu drugačije,
Osjećam da si svima vrijedan.
Nije mi bitno da ikad budeš moj,
Samo se nadam da ću te
Ponekad vidjeti iz prikrajka.

Pogled tvoj u meni budi strast,
Strast s kojom moram naučiti
Živjeti.
Budiš u meni najnježniju ljubav,
Samo zagrljaj tvoj vinuo bi me u nebo.

Pogled tvoj briše sve ostale kojima
Bi možda jednom mogla i pokloniti
Svoju ljubav, ali ne …
Tvoj pogled me sprečava.

Pogled tvoj u meni budi nadu.
Možda uskoro budeš moj.
Pogled tvoj u meni budi mirno nevrijeme,
Sunčanu kišu , daje mi miran san
U nemirno doba.

Pogled tvoj me razapinje!
Dokučiti što znači,
Može samo Bog!



Poblenavila sam .....

Evo ovako, prijatelj (nadam se da ti ne smeta ako te tako nazovem) s drugog bloga vjera_ufanje_ljubav me pitao, tj. komentirao sljedeće:

Jesi uznapredovala na putu kontemplacije? Ja se nisam ni makao :-) nemogu probdjeti 2-3 minute u tisini i miru sa svojim mislima

Eh, sada... Ne znam da li sa svojim karmelićaninom razgovarao o tome, ali ovo što si mi napisao više odgovara meditaciji. Cilj kontemplacije nije probdjeti u tišini, nego da si svjestan Božje prisutnosti... Najjača kontemplacija kada si ti 24 sata na dan uza sve svoje poslove i razgovore i susrete osječaš Božju prisutnost i na neki način razgovars s Bogom tijekom poslova, susreta...

Uglavnom takvu kontemplaciju je jako teško postići i može se pripomoći meditacijom gdje se fokusiraš ili usredočuješ na Božju prisutnost... Slično, da, ali različito.

U kontemplaciji ti živiš s time (to je tvoj život, ti je živiš), a u medataciji ti posvećuješ vrijeme koje je kraće, određeno, a i u tome se treba uvježbati, bar one prave meditacije...

Kako je stojim s time? Pa uspijem ponekad, za vrijeme molitve, a ponekad i ujutro čim se probudim. Tko zna koliko ja to uspijem!
A možda samo i misliš da se nisi maknuo, jer istini za volju ja isto to smatram, ali ljudi mi govore da primjećuju promjene na meni što su znakovi da netko sazrijeva u vjeri. Naime iako mi govorimo da rastemo u vjeri ne penjemo se po nekoj ljestvici ili po razinama. O tome nema govora, samo vjeru doživljavamo puno drugačije nego drugi. Hoću reći da svaka osoba posebno doživljava vjeru. Možemo nas dvoje ili troje slično, ali opet nije isto. Opet će netko misliti da je netko veći, a netko manji vjernik. O tome će suditi Gospodin...

Mislim da ću ovaj put ipak pustiti da slijedim srce, samo mi sada preostaje saznati kako doći do njega... joj, joj... glavno da me neki zafrkavaju ... hi-hi Meni i nije baš do smijeha... Zafrkavali su me da se mogu ići udati za njega jer sam rekla da bi rado mama bila... kak mi je bilo neugodno kak me svećenik zafrkava ... (o, da se shvati krivo mislil je da se udam za mučitelja, a ne za svećenika) Svećenik mi je malčice prestar..
No, znate kaj mene uvijek kopka...
Ono kak se smije obučen u Crkvu! Naime, ja osobno nemam problema s time. No, neki da imaju i to im je teret jer se traži samo malo više poštovanja. Zašto je tako teško ljudima obući neku odjeću koja nije izazovna? Mislim ima se odijelo za svaku prigodu... Zar ne?

Ak idemo u banku, moramo se obući poslovno, ak idemo na neku veselicu, pa logično je da ću se obući u ono u čemu se najbolje osjećam, a najvjerovatnije ću se srediti da izgledam ko "bombončić", ak idem trčati obući ću se sportiva i tako dalje i itd. ... Zašto se je onda tako teško obući pristojno za Crkvu? Mislim svatko zna reći da svećenici švrljaju i slično, a puno im pomaže kad im neka prsata dođe u prvu klupu ispred njega gdje joj se sve vidi... Mislim, molim vas!!! Kaj su oni? Ledeni stupovi? Naravno da im neki određeni nagoni rade, a žena se nudi ... Pardonček za one koje nisu toga svjesne... Ali smatram na i ona koja i najmanje drži do sebe neće postupati tako radi same sebe, a tek radi onog drugog. A zatim tu je prostor gdje dolaziš pred Boga! Zar ćeš pred Njega bez i trunke stida? No... neću više ni o tome....

Ovo je moj 50 post!!!!!!!! Vao, kad sam počinjala pisati nisam niti slutila da ću upoče napisati više od 10 postova... Nemam ja neki naviku zapisivati svoje misli u dnevnik ili nešto slično... daleko sam ja dogurala ...

Neću sada više ništa pisati, ne jer nemam što već što je post ionako dugačak, ali pozabavit ću se još nekim problemima na koje me podsjetila Girly girl... Kako iz negativnih misli zna česti narasti nešto puno ozbiljnije..

Voljela bi da vas sve prati Božja milost koju ćete prosljeđivati dalje.
I neka vas vaš anđeli čuvaju !!!!!!!

Puno toga se dešavalo od početka korizme u kojoj sam samo pisala duhovne stvari... Ah ... Znate sviđao mi se jedan dečec, ali best frendice rekle ne, nije za mene i doista njet za mene. Samo super frend... I bas bi voljela da tak ostane ... Čini se da ću uskoro upoznati njegovu curicu ... Hi hi hi ... Ali pojavio se jedan slatki mučitelj mojih misli! Ah... A bio me jedan čovo uplašio da je oženjen, ja u šoku bila i zamolila sam da mi sazna da li je oženjen. Naravno zaboravio u je u prvi tren !!! Jesam li spomenula da je taj čovo svećenik Aha, da je! I on je jedan veliki zafrkant. Eh i razgovaram ja s njim neku večer i idemo skupa i opet dođemo do te točke i on meni da je oženjen. Ja sam odmah skočila: "Ma nije, nema prstena!" I rekla sam ja njemu da mi je rekao da će provjeriti i doista jest, bar sam saznala da nije oženjen i to po njegovom vlastitom priznanju kaže on. Pitao ga je!!! A joj, nadam se da nije rekao tko se zanima, ma sigurno nije... Ah, baš su neki zafrkanti ... Ti moji karmelićani ...

Joj mislila sam ja tu svašta nešto napisati, ali nekako mi ovaj moj mučitelj ne da mira ... A i obaveze su opet tu ... Ovih dana skoro pa i nisam bila doma... Ne žalim se više, otkrila sam drži svojeg poziva ili zanimanja kako vas volja. Više se ne pitam: "A što je to meni trebalo?" Ali dobila sam opasku profesora psihologije da ako budem tako nastupala da neću biti u stanju to raditi, da nisam odgovorna, da se nisam pripremila za izlaganje koje sam imala, a stvarno jesam, pročitala, podvukla, čak nisam niti puno čitala, a kad sam htjela potruditi da malo unesem živosti u svoje izlaganje onda su neki moji "kolege" vrtili očima i to mi se ogadilo i nisam imala interesa da im previše pribiližim gradivo, a stvarno je bilo zanimljivo. No kako sam ja više navikla na takve kritike - primila sam to poprilično hladno i kamena lica... Gledao me je... Iskreno se nadam da mu to nije odgovaralo, nadam se da je mislio da ću skočiti i proturiječiti mu. Naime kritiku ću odmah mirno primiti, ali pohvalu, pa kad je ona u pitanju najradije bi pobjegla glavom bez obzira. Mislim da sam shvatila da se bojim uspjeha i sada ću početi raditi na tome...

A mislim i da neću definitvno otići u časne. Oprosti Ivy, ali već predugo razmišljam o tome i uvijek pada u zaborav, ali uvijek me kopka. Tim više što se s vremena na vrijeme pojavi neka osoba koja to u meni potakne. Ali bila sam i molila na tu nakanu (Ivy, nemoj me ubiti!), ali jasno sam u svom srcu osjetila da ako bi otišla u samostan, da ne bih bila radosna i spokojna mada bi bila i sretna i zadovoljna. Osjetila sam da to nije moj put. Otišla bi u samostan i to u neki zatvoreni iz čisto sebičnih želja, a kao takva ne bi mogla izvršiti ono što je moj Brat nakanio s menom. I zato ostajem i dalje s vama! Ma mislim tu je i moj mučitelj....

Jel tu tko od mlađih ide na susret u Varaždinu, ako ne! Sram vas bilo! Taj doživljaj se ne propušta i zato ako se još stignete idite i prijavite se ... Stvarno je to nešto posebno, ja sam bila u Puli i naravno da sada idem ponovo ... Idite i upoznajte ekipu iz svoje okolice...

Ivy, sam da znaš, ja te zapisujem pa šta bude, bit će!!!

Svima i neka vas milost Božja prati, molim za sve!