Marketing
...Kontemplacija... i ...moja razmišljanja...
Evo ovako, prijatelj (nadam se da ti ne smeta ako te tako nazovem) s drugog bloga vjera_ufanje_ljubav me pitao, tj. komentirao sljedeće:
Jesi uznapredovala na putu kontemplacije? Ja se nisam ni makao :-) nemogu probdjeti 2-3 minute u tisini i miru sa svojim mislima
Eh, sada... Ne znam da li sa svojim karmelićaninom razgovarao o tome, ali ovo što si mi napisao više odgovara meditaciji. Cilj kontemplacije nije probdjeti u tišini, nego da si svjestan Božje prisutnosti... Najjača kontemplacija kada si ti 24 sata na dan uza sve svoje poslove i razgovore i susrete osječaš Božju prisutnost i na neki način razgovars s Bogom tijekom poslova, susreta...
Uglavnom takvu kontemplaciju je jako teško postići i može se pripomoći meditacijom gdje se fokusiraš ili usredočuješ na Božju prisutnost... Slično, da, ali različito.
U kontemplaciji ti živiš s time (to je tvoj život, ti je živiš), a u medataciji ti posvećuješ vrijeme koje je kraće, određeno, a i u tome se treba uvježbati, bar one prave meditacije...
Kako je stojim s time? Pa uspijem ponekad, za vrijeme molitve, a ponekad i ujutro čim se probudim. Tko zna koliko ja to uspijem!
A možda samo i misliš da se nisi maknuo, jer istini za volju ja isto to smatram, ali ljudi mi govore da primjećuju promjene na meni što su znakovi da netko sazrijeva u vjeri. Naime iako mi govorimo da rastemo u vjeri ne penjemo se po nekoj ljestvici ili po razinama. O tome nema govora, samo vjeru doživljavamo puno drugačije nego drugi. Hoću reći da svaka osoba posebno doživljava vjeru. Možemo nas dvoje ili troje slično, ali opet nije isto. Opet će netko misliti da je netko veći, a netko manji vjernik. O tome će suditi Gospodin...
Mislim da ću ovaj put ipak pustiti da slijedim srce, samo mi sada preostaje saznati kako doći do njega... joj, joj... glavno da me neki zafrkavaju ... hi-hi 
Meni i nije baš do smijeha... Zafrkavali su me da se mogu ići udati za njega jer sam rekla da bi rado mama bila... kak mi je bilo neugodno kak me svećenik zafrkava ... (o, da se shvati krivo mislil je da se udam za mučitelja, a ne za svećenika) Svećenik mi je malčice prestar..
No, znate kaj mene uvijek kopka...
Ono kak se smije obučen u Crkvu! Naime, ja osobno nemam problema s time. No, neki da imaju i to im je teret jer se traži samo malo više poštovanja. Zašto je tako teško ljudima obući neku odjeću koja nije izazovna? Mislim ima se odijelo za svaku prigodu... Zar ne?
Ak idemo u banku, moramo se obući poslovno, ak idemo na neku veselicu, pa logično je da ću se obući u ono u čemu se najbolje osjećam, a najvjerovatnije ću se srediti da izgledam ko "bombončić", ak idem trčati obući ću se sportiva i tako dalje i itd. ... Zašto se je onda tako teško obući pristojno za Crkvu? Mislim svatko zna reći da svećenici švrljaju i slično, a puno im pomaže kad im neka prsata dođe u prvu klupu ispred njega gdje joj se sve vidi... Mislim, molim vas!!! Kaj su oni? Ledeni stupovi? Naravno da im neki određeni nagoni rade, a žena se nudi ... Pardonček za one koje nisu toga svjesne... Ali smatram na i ona koja i najmanje drži do sebe neće postupati tako radi same sebe, a tek radi onog drugog. A zatim tu je prostor gdje dolaziš pred Boga! Zar ćeš pred Njega bez i trunke stida? No... neću više ni o tome....
Ovo je moj 50 post!!!!!!!! Vao, kad sam počinjala pisati nisam niti slutila da ću upoče napisati više od 10 postova... Nemam ja neki naviku zapisivati svoje misli u dnevnik ili nešto slično... daleko sam ja dogurala ...
Neću sada više ništa pisati, ne jer nemam što već što je post ionako dugačak, ali pozabavit ću se još nekim problemima na koje me podsjetila Girly girl... Kako iz negativnih misli zna česti narasti nešto puno ozbiljnije..
Voljela bi da vas sve prati Božja milost koju ćete prosljeđivati dalje.
I neka vas vaš anđeli čuvaju !!!!!!!
Post je objavljen 08.04.2008. u 12:25 sati.