domijeve nacije

- 14:10 - komenterejšn (16) - ko još printa?! - povijest

četvrtak, 26.05.2005.

MTV Cribs

u danima čežnje i nostalgije baš sam... ma serem :) kakva nostalgija?!
produženi vikend je tek počeo, ja ga ne koristim za pametne stvari, al bar šljakam ko crnac ("idijote, kak se možeš tak izražavat?! Fuj!") svaki dan... al totalni je gušt radit kad radiš nekaj za sebe... tajnovit ko i razlog za ne pit pivu, opet sam držo za sebe na kaj će moje sobe (da, da, množina...) ličit... eto, u navali znansvenog napretka iskemijo sam neki neprikladan program (inače za proračunavanje rasvijetljenosti prostorije) i pljusnuo u njega namještaj i ostale brijice... dakle, život mene i mojih stalnih suputnika (čitaj: gledače tekmi i zloupotrebljavatelja mojih odaja) sada je na velikoj prekretnici i razdvaja se na dva zasebna područja... dan za pamćenje.

dakle, dok radite virtualnu turneju po mojoj gajbi s vaše desne strane nalazi se soba u kojoj će se kroz godinu-dvije napokon otkrit način da termoelektrane ne zagađuju okoliš, da auti godišnje proivedu emisiju CO2 manju za barem 100 000 kg, te da piva ne deblja.... ta soba je kroz povijest pripadala mnogima... prvo je bila od roditelja, pa me Lina pustila na miru i otišla tam malo samovat, pa je ona otprhala od doma i otvorila vrata raznim planetarnim zvijezdama da se odmaraju. dakle, tu je na kratko živio (među ostalima) Ašer, Anja Alavanja, Edo Mujčin, teta od Timbrlejka (jezero debla), Hilari Svonk (s njom sam tu i tam i ja tam živio)... i onda mi je sve dopizdilo i sve sam ih stero i odlučio napravit svoju radnu sobu.. and so be it....

nakon što produžimo dalje, s lijeve strane nailazimo na sobu u kojoj se dešavalo faaaakat svašta... pilo, pušilo, veselilo, plakalo, učilo napamet izgled Maksimirskog rugla od stadiona, deralo curama kroz prozor, slušala muzika (preglasno), razbacivalo na Zadrugu, lomilo noge, proljevalo po svemu mogućem (prednjačio, naravno, Fatty McFatterson), i preostali glagoli kojih je, naravno, previše za nabrajat... to su otprilike izgledi pojedinih stvari (boje nemaju veze sa starnošću).

sad znate svi. i vi, društvo kojima sam tajio. za par dana bit će otvorenje (ak vam se ne svidi, unaprijed znajte da me zaboli zagorski kurac za to i da znate di vam je izlaz)... a vi ostali. kad se negdje porazbijate od bilo čega, i onda vas neko povede sa sobom "na neku zabavicu tam na istok grada" i uletite nutra, i od par soba kolko ih ima, dvije izgledaju ovak, pitajte za vlasnika i oldletite mu u zagrljaj... bit će mu drago (pogotovo ak niste smrdljivi muškarac :)... and so be it

n.p. ALICE IN CHAINS - jar of flies

- 23:56 - komenterejšn (18) - ko još printa?! - povijest

subota, 21.05.2005.

samoinijativno produženi vikend...

eto... ISIS se nakon koncerta i potrošenih zadnjih para da si kupim njihove albumčiće, ne vadi iz cd playera a ja i dalje radim pizdarije i nemrem se uozbiljit... s jedne strane, to je i privilegija...

inače, ovo je bio jedan od najboljih četvrtaka (kud baš četvrtak?) zadnjih godina... sms poruke su bile kratke i jasne: "idemo pit pive?", odgovor više manje ovakav "evo nas kod tebe s pivama". prošlo je punih 3 i pol miniminute i mokroprsti chad i makedonski svodnik bili su kod mene i zavaljeni sjedili u improviziranom trosjedu (okrugli je zauzimo dva i pol mjesta, naravno)... i opet željni pretjerivanja u porocima i zvani od samog Mefista, morali smo se javit kašinskom kralju antidebelom tihom vozaču da se pojavi sa nekaj ilegalnog zelenila u vrećici..... čekali smo, već ga proklinjali kaj ga nema, al se majstorski izvuko i javio u tom trenutku "evo me za 10 minuta"....

next thing you know, majstor motanja i učitelj mnogih, predsjednik je zapaljeni smotuljak pružio u smjeru kazaljke na satu... uz smijeh (i još jednu pljugu, naravno) uskoro nam se pridružila i boca (koja boca?! pa kak koja boca?!?!:))... znate već onu bocu od prije par postova...

i, eto, u želji za svježim zrakom, prva linija fronte bloga Dž, Š, D i naš zapovjednik Damir Eisenhover su bauljali po predivnim zelenim livadama i uz fotić obilježavali sretne trenutke...

a onda su nas orobili, sve pare uzeli, zapalili domove, oteli rodbinu, pa smo se odlučili pridružit beskućnicima i za početak nać neku hranu u smeću.. jebiga, džebs je najmekaniji pa smo odlučili njemu pomoć da se spusti do dna i nađe nekaj fino...

n.p. ISIS - panopticon (da, opet)

- 02:39 - komenterejšn (19) - ko još printa?! - povijest

srijeda, 18.05.2005.

Obereurheim - Schweifurt

eto ti vremena....
znate, ljudi... pogledo sam dosta koncerata u životu i onda kad mi u jedan klubić u blizini faxa dođe bend koji "mi u džep stane" i koji slušam već duže vrijeme, dušica mi malo zatitra...
eto ga, danas je odrađen ful produktivan dan. i fax me vidio, i dogovori za diplomski, i kolokvij iz rasvjete, i još jedna predavanja i onda na večer SVIRKICA.
kset je bio fakat dooobro popunjen, ja sam znao valjda 60% ljudi jer se već probrala ekipa koja uporno i tvrdoglavo brije na takve pizdarije, i nakon dvije predgrupe (čitaj: pokušaj glazbe), vidio sam dečke iz ISIS-a... Nakon svakakvih koncertića u prošlosti, dečki su opravdali moja očekivanja, al rezime bi bio: samo dovoljno dobro da i dalje budu pri vrhu mojih top ljestvica.

da ne serem dalje.... al najveća dobit svega!... pogled je lunjo po prostoru i odjednom sam se ko kauboj počeo pogledavat sa šankom spreman da povučem okidač na kuburi... pive su me zvale sablasnim glasom: "dooooomi, želimo se prelijevati po tvojim usnama, želimo ti obuzimati i u trans bacati zube, želimo plivati tvojom utrobom.... doooooomi...."
nakon kaj sam hipnotizirano proveo par desetaka sekundi držeči se za šank i sve više se naginjući prema pipi iz koje zlatni nektar curi, izgovorio sam "može jedan RED BULL"....

onda su kao dugoočekivani tulum i doživljaj počele pucat petarde, vidio se spektakularni vatromet, ljudi su pljeskali, a ja sam se osjećo ko da hodam nekim žutim tepihom i pod ruku vodim Anđu Džoli.... jebenica
zakaj sve to? eto, vozio sam, i nije bilo smisla da popijem JOŠ pivi...

n.p. ISIS - oceanic (al orginalac, napokon!!)

P.S. pozdrav dači i djebelinhu koji su u ponedjeljak zgubili s igračem više....

- 01:28 - komenterejšn (16) - ko još printa?! - povijest

nedjelja, 15.05.2005.

sve je super i sve je za pet....

tek je nedjelja...
eto, opet se meni dešava da pišem u 11 ujutro. već dva posta za redom... al se ponavlja i činjenica da poslije njih idem krmit i žvalit se s jastukom. već vidim kak ću se probudit sa smežuranom facom od sline koja će se scjedit s mojih čvalja.

nego, mislim da se u buduće neću trebat budit u nedjelju ujutro. drugim (i pozitivnijim) riječima, subota će bit i dalje rezervirana za pivkane, pljugice, eterčiće i pregovaranje dal da pokleknemo pred željom da nam se jede Kebab (joooooj, to mi već otvara novu temu)...
nadobudno, ovaj put nas je došlo 7 i igrali mi kak to inače biva. dodavali (krivo i dobro), pucali (u okvir i izvan), psovali, naguravali se, primali golove, davali golove... sve dok nam majstor nije počeo glumit Trezegueta i dao nam gol s rukom. Fair play je umro. napetost je rasla, dali smo gol, poništen je. teške riječi su pale. pokupili smo se s terena i vjerojatno izgubili volju za daljnjim igranjem. da se vidi da sam ipak čovjek, jedini sam pružio ruku protivnicima (koji ju baš i nisu zaslužili)...

Uglavnom, jučer me kebab nije vidio i sa suzama u očima sam odlazio doma i namazo si neke nedovoljno kancerogene pizdarije na kruh. e da mi je neko onda pred oči stavio neki festfud (pa makar i ovakav mekdonalds...). skinuo bi se do pasa, sjeo za stol, priljepio konobaru eure na čelendru, naručio neku mjuzu i prionuo na sve kaj mi donesu. ovak sam si moro sam donosit, roštat po kuhinji, palit telku i blejit. tak je i bilo, a ostalog se ne sjećam. samo znam da me budilica iz nekog razloga ujutro (pro)budila i nakon zbunjenog dešifriravanja "Zašto?!", skužio sam koji je dan. ostalo je išlo sporo al sigurno...

Sad idem u krevet u istu pozu iz koje sam se u brutalno-turbo-jaaako-preranih 8.15 probudio. Buđenje i cijelo jutro potiskujem u sebe, i kad se probudim neću ni znat da sam negdje bio... a kamoli trčao i znojio se (mislim, come on...)

n.p. PINK FLOYD - division bell

- 12:06 - komenterejšn (13) - ko još printa?! - povijest

petak, 13.05.2005.

ljubim vas sve u čelo

iiiiihaaaaa!
najbolji završetak tjedna (radnog) ikad!
tjedan spavanja do puno, zaključen je malim blejenjem u skriptu, auditorne, predavanja i labose i na kraju jednim PREranim kolokvijem... jebemu, pa nemreš mi stavit kolokvij u 8 ujutro... međutoa, domi se probudio, razbudio, pojavio, riješio... bio zadovoljan, sjeo u menzu, to začinio s pomfrijem i lignjama, kolačem i dva soka (fakat, jedan mi je još u torbi)... i to sve za 8 kuna... eto ga, jedna reklama za fakultetski život...
AL kaj je najbolje od svega... 11 je sati, ja sam sve ovo u gornjem odlomku već obavio, sad idem oprat znoj sa sebe, pojest nekaj nezdravo i pomazit se sa svojim dragim jastukom... a kad se probudim bit će onolko sati kolko bi bilo da nisam nigdje ni išo... PRE-JE-BE-NO! vidite, i onda kažu da predsjednici samo ljenčare... ko je ovolko toga danas obavio, a? Ko? .... to sam si i mislio...
a da se ovaj iritantno veseli post završi sa stilom još ću samo napomenut onim čangrizavcima koji nisu skužili:
VIKEND JE!
VIDIMO SE NEGDJE NA LIVADI, OKUPANI SUNCEM, a sve psovke izrečene bit će radi fulanog gola ili prolivene pive po ženskim cipelicama...

zvuči predobro!
a kako bi Phoebe rekla: osjećam se dobro ko djed mraz u lunaparku dok ševi ženu života...

to bi bilo to...

n.p. ROBBIE WILLIAMS - escapology

- 11:49 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest

utorak, 10.05.2005.

Po nebu leti svinja.

još jedan dan... još jedna ozljeda......
a jebiga, nemojte sad uzdisat. da! opet, nogomet me sjebo... tekma je išla normalno. "vrati. iza sam ti!", "jebote, pa sam ti stojim!", "dodaj! dodaj!", "daj se vraćajte, šupci!", "ruka! ruka je! penal!", "nije, puši kurac!", "pas mater i tebi!" itd itd. i onda se sale i ja moramo otimat za loptu i padnemo obojica ko svinje, a ja si nenadjebivi kontaminirani idijot padnem na palac lijeve ruke. mislim, fakat kretenu!
opet nisam spavo, jer mali pokret boli, ujutro je majstor duplo deblji od frenda na desnoj ruci, al valjda nije puko (ne mislim "puko" kao "poludio", već ono fakat). i sad sam opet bogalj u slijedećih par dana.... zato! ustanite mi se u tramvaju da sjednem! dofurajte mi doma kviki grica i snickersa, pustite neku tekmu i čohajte me po glavi! eto ga!....

nego, moj kućni broj zadnje vrijeme (valjda) ljudima jako sliči na broj lokalne željezničke stanice pa se često nakon mog "Molim?" zna čut uspuhani glas
"Brzo! Kad ide za Dugo selo?", "Gospođo, ko kad ide?" "Pa vlak!"
e sad, moja pamet govori jedno a usta drugo:
mozak "Zaboli me kurac kad ide za Dugo Selo! ne živim ipak tolko istočno i spusti se na koljena i obavi poso, i nemoj me jebat! Žuri mi se!"
usta: "Čujte, ne znam vam kad ide. Ipak mislim da ste krivo nazvali..."

Al ljudi baš i ne odustaju i briju da ih zajebavam. Čak sam mislio nabavit sve moguće rasporede pa da im pomognem. Il da možda svaki put bubnem i sjebem ih? Hm....

n.p. ALIEN ANT FARM - ANThology

- 21:23 - komenterejšn (25) - ko još printa?! - povijest

nedjelja, 08.05.2005.

strah i prijezir u skloništu...

noćas nam vrag nije dao mira! mi mu govorimo "nećemo, nećemo", ali nas je malo po malo vodio prema propasti i smijo nam se "od 8. razreda ste moji! nemojte sad glumit nevinašca! tonete dublje i dublje sve dok se na kraju ne vidimo DOLJE!" ... prvo je nepreglednu naslagu natjero da s faxa dofura bocu (2 litre, bokte)... onda nam je dao tračak nade da će naši razumi prevladat, jer gledaviši tekmu, riječi su nam bile "ma nećemo, ko zna kaj će bit, bumo to prodali." (još smo skoro i dileri postali)... ali, nakon par pivi i pljugi, nakon gnjavljenja hostesa, zbediranog spuštanja glave na pjesme tipa "Cignače", trpljenja pijanih starih poznanika iz osnovne, počelo je... već smo šnjofali flašu, a minutu nakon toga već smo se derali i smijeali i držali natopljenu južnjačku zastavu u rukama... ko je zbunjen, nek pogleda film iz naslova... smijeh i nevjerica...

glavno da sam se ja čak ujutro i probudio prije 10 i otišo na nogomet, i nemile scene dočekaše me... šupci iz ekipe mi se nisu pojavili jer su se valjda porazbijali noć prije... nema veze, sjeo sam natrag u auto, pustio si muziku i polako klizio po cestama i gledo kak kiša pegla... OBOŽAVAM takve nedjelje, kad mi sunčeko ne nabija grižnju savjesti kaj "ne sjedim na popodnevnoj špici", "kaj ne ližem sladoled na jarunu" il "kaj ne hranim labudove u maksimiru"... pogotovo kad mi se ne da... bit će vremena i za to, kad obaveze splasnu i vrijeme zareda par normalnih dana...
tak da sam krečio sestrinu sobu koja će napokon postat moja (još jedna!), sjeo pred telku, pogledo sve one nepotrebne tekme (Zbilj donji - Špičkovina) koje su se prenosile, i naravno - zaspo...

Ipak, kad sam se probudio i sunce je malo zasijalo i dalo mi snage da i slijedeći tjedan peglamo po zajebanciji, nepotrebnim cugama (između i za vrijeme predavanja), pljugama ("oops! i don't even smoke, but i love the way it smells") i pivama...
predsjednik obećaje...
thanks for stopping by...

n.p. LOSTPROPHETS - start something

- 19:59 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest

subota, 07.05.2005.

destroy all you see... time to the world... change everything

eto ga... čuftek veli da mi se blog već usmrdio ko on poslije probe (vjerujte mi, to je svaki put)... pa je vrijeme da vam nekaj napišem...
ko i svaki predsjednik nakon duuuuuge predizborne kampanje, obećanja i planova, došlo je vrijeme da se i ja malo opustim i uživam... jer, kakva bi to bila država u kojoj si predsjednik ne bi dopustio malo zajebancije... eto ga... auto sam uzo.... murija me zaobišla... pOOOOpio sam.... sve je ispalo oke...
makar... priznajem, izlazeći iz auta čuo sam ptićice kak milo pjevaju "dobro jutro"... a ja tek idem spavat... i još prije post napišem!!! ODVRATNO....

jer...

koja je razlika između svinje i muškarca?
......

svinja kad se napije ne postaje muškarac....

to vam sve govori...
držte se, domi je s vama!

n.p. JOSS STONE - daljeneznam

- 05:13 - komenterejšn (8) - ko još printa?! - povijest

utorak, 03.05.2005.

što se u pogledu krije?!

Budući da se zadnjih dana već mogu vidjet plakati na kojima odjednom svi "obožavaju" Zagreb, a nećemo o tome kak se prema njemu inače odnose, onda ću se i ja primit obećanja i planova... jerbo, ja sam već izabran (uz 98.6% većinu) i neću vam davat predizborna obećanja već postizborna obećanja.

Dakle, zakoni:
1. Niko ne smije nosit one cipele s đonom debelim 15cm
2. Cure ne smiju bit bezobrazne, a dečki bahati
3. Nogomet se mora više igrat u živo, nego na kompu
4. Cijena pive nemre varirat za 250% od birca do birca
5. Zabranjuje se nošenje donjeg veša (i kod jednih i kod drugih)
6. Predavanja NISU dosadna. NIKAD!
7. Dopuštena količina alkohola u krvi za volanom iznosi 0.8 promila, a na traktoru neograničeno
8. Kućni red u stambenim zgradama propisuje tišinu od 03:00 do 10:00 i 14:00 do 17:00 (inače buši, razbijaj pločice, premještaj kauče, pribijaj slike, tuci djecu....)
9. Zabranjena je štednja novčanih dobara
10. Obavezni osmjeh, pristupačnost i spremnost na roštiljanje, kampiranje, nogomet i šoping u svakom trenutku dana i mjeseca...

Budući da sam bio ograničen na samo 10 stavki, osjećam potrebu da se osvrnem i na par planiranih odredbi koje stupaju na snagu za dvajst minuta:
Dakle, obećajem:
1. da ću natjerat sve da se ne parkiraju di ne smiju
2. da ću uvest jedan tramvaj dnevno za umirovljenike (linija Kvatrić - Mirogoj), dok će im u ostalima ulaz biti zabranjen
3. da će cure više plaćat cuge dečkima nego obrnuto
4. da će dress-code na radnim mjestima bit u skladu s trenutnom temperaturom, a ne u skladu s novcima koje firma ima
5. da će bit smanjene cijene VANSica, Oakley i Arnette naočala i Adidas proizvoda, dok će ženski odjevni predmeti biti izglasani naknadno jer sam premalo upućen u imena tvrtki koje ih proizvode
6. da će sva radna vremena bit fleksibilna
7. da će svi imat onolko kila kolko hoće
8. da će dinamo bit u gornjem dijelu ljestvice
9. da ću se prevest preko Slovenije u rikverc
10. da će godišnji trajat kolko god netko može nać sunčanih dana na kugli zemaljskoj i da će plaća bit kolko si izabereš...

Eto ga, ko ne uspije uživat u svemu ovom (uz naravno velike prostore za rupe u zakonu da ti bude još bolje) nek se odseli u Bratislavu...