Drivo, izađi iz ormara!
Gorke suze mora da su se slijevale niz obraze prekaljene hadezeovke Sonje Šarunić kada joj je njezin «prezgodni» predsjednik Vlade grubo odgovorio na njezin pokušaj stvaranja ležernije atmosfere ponesena, pače opijena slavljeničkim tonovima i velikim riječima kojima su se svi razbacivali u nedjelju. Od nedosanjanih tisućljetnih svehrvatskih snova i težnji pa sve do oslobođenja Dalmacije i fizičkog povezivanja s Europom... svakakve bedastoće su se mogle čuti iz usta državnih nam drmatora. Ponovo smo imali priliku osvjedočiti se koliko je važno nekim ljudima uslikati se iza leđa onoga koji je stajao iza leđa drugog čovjeka iza premijera. Vatromet je bio kolosalan. Koncerti su bili trijumfalni. Voditelji i govornici su bili veličanstveni, ne. Sve u svemu, suma sumarum, na koncu konca... netko je pobrao dobru pinku za nešto što je izgledalo otužno, nekoordinirano, zamorno i ... jednostavno... brate dosadno.
I onda je «profesionalka» sa Obiteljskog radija odlučila razbiti famu o predsjedniku Vlade kao dosadnom i suhoparnom političaru. Pokazat će ona svima onima koji ne misle da je Super Jaca topla i brižna osoba, a Kanader «party animal» i šaljivdžija! I tako ona njemu u svečarskom tonu nabaci izjavu da je on «puno zgodniji od Berlusconija koji je šarmirao finsku predsjednicu» i da iskoristi svoju privlačnost i «zbari» Carlu del Ponte. Prvo što je Drivi palo na pamet u tom trenutku bilo je da ošamari Sonjicu i pošalje je da radi kao honorarka na Radio Muću ili još bolje na Radio Čačincima. Onda je htio reći da mu je puna kapa insinuacija da on nije dovoljno muško, da Mirjana nosi hlače u njihovoj obitelji i da je nešto «topliji» od prethodnih premijera. Ali on je u silnom dvoumljenju što da napravi samo kroz zube procijedio da neka ona (novinarka op.a.) zavede Carlu i zatim je otišao u bus i rekao svima da tko prvi da izjavu za Obiteljski radio, leti iz autobusa i vraća se u Zagreb autostopom.
Pametan političar uvijek proguta ponekad glupa pitanja novinara i okrene ih u svoju korist. Uostalom, ne postoje glupa pitanja već samo glupi odgovori. A Drivo je propustio idealnu priliku da se prikaže kao normalan čovjek, a ne pozer opterećen time da li mu je govor pripremljen ili nije. Da ne zaboravim beskrajno smiješnu situaciju u Skradinu kada je rekao «vidite, danas mi ne trebaju papiri iz kojih bi čitao jer govorim iz srca», a već u sljedećem trenutku izvadio je bunt papira i počeo listati tražeći govor koji je zatim pročitao. Stoga vidite dragi i drage moje, nisu svi političari isti. Neki su «izašli iz ormara», a neki još drhture u njemu grčevito stežući papirić s govorom.
Mračno doba komunizma
He,he... sad oni koji nikada nisu čitali moj blog, sudeći prema naslovu očekuju kritički osvrt na stari sistem i izraze olakšanja što živimo u hadezeokraciji i jurimo ka još svjetlijoj budućnosti. Takvima preporučam da prijeđu na neki drugi blog. Vama koji ste ostali želim prenijeti jednu malu anegdoticu koja se nedavno dogodila. Naime, na stolu mi se neki dan našao dopis od Kanaderove vesele družine u kojem najavljuju rebalans proračuna «sukladno odlukama užeg kabineta Vlade koji se sastao u subotu» bla, bla...troć, troć... Pa i nije nešto smiješno, reći ćete... Pa i nije ako ne znate da se u subotu nije sastao niti uži niti širi niti poluširoki sastav vlade već se samo održao sastanak u središnjici hadezea na Trgu žrtava fašizma.
Ne, nemam tajne izvore informacija koji mi javljaju što Drivo radi već samo kao i svaki prosječni Hrvat, puno gledam televiziju pa kada se u vijestima pojavi slika ministra Žderonje do sada zvanog Šuki koji izjavljuje što će sve skresati i kako će se ulizati ememefu, a novinar završi prilog izjavom «sve je to dogovoreno na današnjem sastanku u središnjici hadezea gdje je dogovoren i rebalans...»...hm...lampica se polako upali i shvatim da je netko nadobudan sastanak hadezea proglasio «sastankom užeg kabineta vlade».
I onda se sjetim izjava nekih bivših članova komunističke partije koji su danas članovi «najdemokratskije zajednice od svih hrvatskih zajednica» u kojima oni kritiziraju «mračno doba komunizma» kada su sve odluke dolazile iz jedne sobe i od jedne grupice ljudi... A pregenijalna mi je koordinacija (tj. očiti nedostatak iste) između premijera i ministra financija kada Šuki kaže «mijenjat ćemo indeksaciju mirovina, zaustavit će se njihov rast, a neke će čak i pasti» i za dva dana Drivo kaže «mirovine nikako neće prestati rasti i sigurno neće padati»...Na kraju, dozvolite mi da se ovim putem zahvalim Drivi i njegovim pajdama na načinu na koji vode ovu zemlju i na svim odlukama koje donose...znatno će mi olakšati sljedeću kampanju na parlamentarnim izborima kao i njezin ishod... pa oni već praktično vode kampanju da sadašnja oporba opet pobijedi. I hvala im na tome.
Rijetka boljka
Da je profesionalnost samo rijetka boljka od koje novinari u Hrvatskoj oboljevaju, dokazao je najnoviji Globus sa člankom o sirotim članovima zagrebačke filharmonije kojima prijeti ovrha jer su bili jamci nekoj zaposlenici filharmonije koja je uspjela «realizirati», navodno, 38 kredita. Zašto je članak (nije bitno ime autora, nomina sunt odiosa) neprofesionalan? Pa recimo to ovako, koliko ljudi poznajete a da imaju previsoka kreditna zaduženja? Ili da budem zločestija, poznajete li kojeg poštenjačinu koji je naivno potpisao papire, postao jamac i sada se suočava sa mogućnošću gubitka svoje imovine? Ne znam je li u pitanju klima, prostor ili voda koju pijemo, ali u mojem kraju ih ima «podosta». I s velikom sigurnošću i uvjerenjem tvrdim da nitko od njih nije završio zbog toga u novinama. A znači u tom grmu leži zeko, reći će oni kojima se lampica tek sada upalila!
A zašto bi meni bilo prihvatljivo živjeti u društvu koje drugačije tolerira člana filharmonije od prodavačice u trgovini «mješovite robe» (taj naziv me uvijek tjera na smijeh) iako su oboje bili jamci, oboje su «popušili» priču i sada im je banka «sjela» na plaću? Ne pristajem na to. Ne pristajem na melodramatične podnaslove u Globusu koji tu gospodu visokoobrazovane mužikaše naziva «robljem lihvarskih ucjena» ili insinuira da će bokci morati prodati instrumente kako bi naplatili dug. Moji jamci za kredit (stambeni) bili su članovi najuže rodbine. Usudim se reći da od nikoga drugoga ne bih imala niti srama tražiti tako nešto. I morali su samnom ići kod bilježnika i nešto potpisati. Predmnijevam da je tako bilo i sa svim članovima Zagrebačke filharmonije. Pa kako nisu skužili da svi potpisuju istoj osobi i to 38 puta?! A zadnji put kada sam provjerila, kruh i mlijeko vas isto koštaju bez obzira svirate li violončelo ili imate 8 završenih razreda osnovne škole.
Već viđeno
Da li zbog prevelikih očekivanja, da li zbog klimatskih promjena ili mikroekonomske situacije (toliko je mikro da mi moljci lete iz novčanika), uhvatila me je neka apatija i zapuhnuo sveprisutni osjećaj već viđenog. Jučer me je beskrajno rastužio pogled na djecu iz Beslana koji će kod nas besplatno ljetovati i bila sam tako bezvoljna, a onda me je do suza nasmijao nastup Let3 u Špici sa svojim, citiram «pokušajem pjesme» pod nazivom «*urcem u čelo». Dečki su se već poslovično odjeveni u opanke i nošnje, sa brčinama i orkestrom u pratnji, uz stalno ponavljanje naziva pjesme fantastično uklopili u moje viđenje hrvatske svakodnevice. Jurop je u svojem nedavnom postu naveo da je u većini europskih zemalja nastupio sindrom «odnarođivanja» političara tj. udaljavanja političara od naroda.
U tom smislu čitam danas kako se Račan šalio na svoj račun glumeći na tiskovnoj svoj lik iz «Laku noć Hrvatska». I to na istoj tiskovnoj na kojoj je govorio da će SDP podržati koaliciju HSS-a i HSP-a. A nekoliko dana prije to nije bio slučaj ili je stajao poveliki upitnik iznad cijele stvari. Uglavnom, sve je to stara, već poznata priča u kojoj zlo uvijek prevlada dobro i nikada neću oprostiti majci što me je uvjeravala da je svako zlo za neko dobro jer je to takva prvoklasna glupost. I koalicija će biti, možda SDP-a sa HSS-om, a možda i ne... i Račan će se šaliti sa svojim «odlučnim možda» nastupom ne shvaćajući da to nije šala već okrutna zbilja... i SDP neće koalirati s HSP-om, osim možda kada hoće...
A Glavaš Batinaš kaže da je koalicija svih protiv njega i HSP-a u Osijeku i Županiji „politički terorizam Sanadera i Račana“. On valjda zna što govori budući da je na „ti“ sa terorizmom i jednog dana možemo očekivati knjigu Glavaša Batinaša „Terorizam u Hrvata, kako je nastao i kada ga koristiti“. Sve je to... već viđeno.
I onda su medvjeda zavezali za drvo s kanticom čokolade...
Najveći umovi koji su stvarali djela za teatar apsurda mogu se sakriti pred Drivom Kanaderom. Ma Ionesco i Beckett bi ustuknuli pred remek-djelom Drive, povukli se u zaleđe Muća i posvetili se uzgoju merino ovaca i paprika „babura“. Nakon tko zna koliko mjeseci nakon što je general-miš odlučio da za njega ne vrijede isti zakoni kao i za sve ostale građane Hrvatske, vrla nam rvacka vlast donosi odluku da je vrijeme da mu se oduzme vatreno oružje. Sigurno je tome pogodovao dolazak Dragice Mostić na Markov Otok pa se možebitno Drivo pobojao da se general-miš ne osokoli i puškom s bajunetom na vrhu, nasrne na sirotu Dragicu. Okej, istekla mu je dozvola za oružje i treba ga zaplijeniti, ali stvoriti takvu šeprtljavu predstavu u kojoj ubogi policajci tri dana zaredom obijaju vrata, a odvjetnik generala-miša im se smije iza vrata... to im nije trebalo.
Drugi čin teatra apsurda Drivo je izrežirao za svoju omiljenu glumačku zvijezdu, Super Jacu. Ovaj melodramatski čin sa elementima kućnog humora predstavio nam je Super Jacu i još neke ridikule kako plaču nad ciglama koje su „nestale“ i onima koje su „ostale“ i općenito, cigle su problem. To što su nekoliko mjeseci prije potpisali suglasnost da se tzv. Zid boli premjesti na adekvatnu lokaciju kako bi se zaustavilo propadanje cigli i kako bi cijela priča dobila odgovarajući „okvir“, nije spriječilo Zdenku Farkaš i Super Jacu te Vesnu Škare A Ne Nož Ožbolt da se u ležernom, vikend tonu, zauzmu za „prava branitelja, dignitet Domovinskog rata“ i prava cigli da budu tamo gdje Jaca, a ne udruge roditelja poginulih i nestalih hoće.
Treći čin još nije završio i moram priznati da ga željno iščekujem. Drivo je zaključio da nije u redu da skoro svaki tjedan ima problema sa parkiranjem na Markovom Otoku. Otok je napustilo pleme Sljemenos, ali očekuju se druga plemena i jednostavno, nema čovjek nikad mira od tih plemenskih divljaka. Stalno nešto zahtijevaju, ispituju, prosvjeduju... stoga je posve razumljiva odluka da se zabrani okupljanje građana na Markovom Otoku jer to svakako ugrožava sigurnost Drivinog plemena. Prošli put su prosvjednici maznuli Šekiju flašicu konjaka iz balonera, pardon, flašicu sirupa za kašalj, a Super Jaca je dobila kroničan slučaj prhuti od silnoga stresa jer su joj buka i šarenilo prosvjedničkih šatora oštetili nekoliko stotina neurona. I to trajno.
Stoga vidite, general-miš-Godot još uvijek se očekuje, svizac će konačno zamotati cigle, pardon čokoladu i još samo da obične građane, pardon medvjede zavežemo za drvo sa kanticom čokolade i Drivo će dobiti mjehuriće u čokoladi (osobe koje nisu gledale najnoviju reklamu za Milka čokoladu, jednostavno će morati ne-shvatiti ovu zadnju rečenicu :).