Da li zbog prevelikih očekivanja, da li zbog klimatskih promjena ili mikroekonomske situacije (toliko je mikro da mi moljci lete iz novčanika), uhvatila me je neka apatija i zapuhnuo sveprisutni osjećaj već viđenog. Jučer me je beskrajno rastužio pogled na djecu iz Beslana koji će kod nas besplatno ljetovati i bila sam tako bezvoljna, a onda me je do suza nasmijao nastup Let3 u Špici sa svojim, citiram «pokušajem pjesme» pod nazivom «*urcem u čelo». Dečki su se već poslovično odjeveni u opanke i nošnje, sa brčinama i orkestrom u pratnji, uz stalno ponavljanje naziva pjesme fantastično uklopili u moje viđenje hrvatske svakodnevice. Jurop je u svojem nedavnom postu naveo da je u većini europskih zemalja nastupio sindrom «odnarođivanja» političara tj. udaljavanja političara od naroda.
U tom smislu čitam danas kako se Račan šalio na svoj račun glumeći na tiskovnoj svoj lik iz «Laku noć Hrvatska». I to na istoj tiskovnoj na kojoj je govorio da će SDP podržati koaliciju HSS-a i HSP-a. A nekoliko dana prije to nije bio slučaj ili je stajao poveliki upitnik iznad cijele stvari. Uglavnom, sve je to stara, već poznata priča u kojoj zlo uvijek prevlada dobro i nikada neću oprostiti majci što me je uvjeravala da je svako zlo za neko dobro jer je to takva prvoklasna glupost. I koalicija će biti, možda SDP-a sa HSS-om, a možda i ne... i Račan će se šaliti sa svojim «odlučnim možda» nastupom ne shvaćajući da to nije šala već okrutna zbilja... i SDP neće koalirati s HSP-om, osim možda kada hoće...
A Glavaš Batinaš kaže da je koalicija svih protiv njega i HSP-a u Osijeku i Županiji „politički terorizam Sanadera i Račana“. On valjda zna što govori budući da je na „ti“ sa terorizmom i jednog dana možemo očekivati knjigu Glavaša Batinaša „Terorizam u Hrvata, kako je nastao i kada ga koristiti“. Sve je to... već viđeno.
Post je objavljen 13.06.2005. u 19:20 sati.