Rijetka boljka
Da je profesionalnost samo rijetka boljka od koje novinari u Hrvatskoj oboljevaju, dokazao je najnoviji Globus sa člankom o sirotim članovima zagrebačke filharmonije kojima prijeti ovrha jer su bili jamci nekoj zaposlenici filharmonije koja je uspjela «realizirati», navodno, 38 kredita. Zašto je članak (nije bitno ime autora, nomina sunt odiosa) neprofesionalan? Pa recimo to ovako, koliko ljudi poznajete a da imaju previsoka kreditna zaduženja? Ili da budem zločestija, poznajete li kojeg poštenjačinu koji je naivno potpisao papire, postao jamac i sada se suočava sa mogućnošću gubitka svoje imovine? Ne znam je li u pitanju klima, prostor ili voda koju pijemo, ali u mojem kraju ih ima «podosta». I s velikom sigurnošću i uvjerenjem tvrdim da nitko od njih nije završio zbog toga u novinama. A znači u tom grmu leži zeko, reći će oni kojima se lampica tek sada upalila!
A zašto bi meni bilo prihvatljivo živjeti u društvu koje drugačije tolerira člana filharmonije od prodavačice u trgovini «mješovite robe» (taj naziv me uvijek tjera na smijeh) iako su oboje bili jamci, oboje su «popušili» priču i sada im je banka «sjela» na plaću? Ne pristajem na to. Ne pristajem na melodramatične podnaslove u Globusu koji tu gospodu visokoobrazovane mužikaše naziva «robljem lihvarskih ucjena» ili insinuira da će bokci morati prodati instrumente kako bi naplatili dug. Moji jamci za kredit (stambeni) bili su članovi najuže rodbine. Usudim se reći da od nikoga drugoga ne bih imala niti srama tražiti tako nešto. I morali su samnom ići kod bilježnika i nešto potpisati. Predmnijevam da je tako bilo i sa svim članovima Zagrebačke filharmonije. Pa kako nisu skužili da svi potpisuju istoj osobi i to 38 puta?! A zadnji put kada sam provjerila, kruh i mlijeko vas isto koštaju bez obzira svirate li violončelo ili imate 8 završenih razreda osnovne škole.