Miševi i mačke naglavačke
Tako se zvala knjiga Luke Paljetka koju smo kao klinci imali za lektiru, a naslov joj savršeno odgovara današnjoj situaciji u Hrvatskoj. Barem s mojeg gledišta. Kako inače tumačiti situaciju da predvodnik (ili bi to barem trebao biti) ljevice u Hrvatskoj donosi, po meni, dvojbene odluke i izjave o rezolutnom odbijanju koalicije s HSP-om i HDZ-om uz odlučno možda da će ipak biti iznimaka. S druge strane, Kanader i Brljoslav Rončević razmišljaju o tome da iskoriste članak 166. Zakona o službi u oružanim snagama.
Neću govoriti o tome da su to već odavna trebali učiniti jer sama činjenica da će se to «možda» desiti, a da je to krenulo s «Markovog Otoka» od plemena Drivos, dovoljno je nevjerojatna. Takav potez trebao bi uvjeriti Dragicu Mostić da «mi mislimo ozbiljno» i da se jako kajemo zbog svih zločestih stvari koje smo joj izgovorili i da je molimo da nas toplo preporuči kod tete Europe. Tako bi bez čina ostao Mirko Norac koji je osuđen na 12 godina, Tihomir Blaškić koji je osuđen na 9 godina i kao šećer na kraju... general-miš jer je još u Francuskoj osuđen na 9,5 godina. Sada je na ministru obrane Brljoslavu da podnese prijedlog vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga i ako ovaj potpiše (a voljela bi vidjeti što bi ga spriječilo), Hrvatska će prvi puta u svojoj povijesti «obraniti svoj dignitet».
Poslat će se jasna poruka pojedincima i društvu u cjelini da osobe u uniformi moraju biti jednako (ako ne i više) časne i poštene kao i svaki Štef koji radi na baušteli, Marica koja radi u pošti i Pero koji popravlja veš mašine. Nema više skrivanja iza Reda hrvatskog trolista, invalidskih pomagala i udovica. Možda onda konačno postanemo zemlja u kojoj nije prihvatljivo da predsjednik studentskog zbora ide u posjetu osobi koja služi kaznu u zatvoru zbog pogubljivanja civila ili da se gradonačelnik hrvatske «metropole» hvali sa dobrim prijateljstvom sa tim istim čovjekom i najavljuje mu posjetu u zatvoru. Vidjet ćemo...rekoše slijepci...
31.05.2005. u 12:11 | 11 Komentara | Print | # | ^
Mladež Glavaševe liste?*$#&%!
Listam ja tako današnji Jutarnji i smijem se smiješnim izjavama Hebija da jadan nije «već 5 godina gledao na HTV-u pozitivnu emisiju o Tuđmanu i Domovinskom ratu», a nekoliko stranica prije članak o ludim Britancima kojima je najveća briga kako će izgledati vremenska prognoza na BBC-u i zapne mi za oko jedna fotografija... Na fotografiji je hrpa ljudi (mladih) ispred đakovačke katedrale i svi imaju majicu «ne dirajte mi ravnicu». Ispod slike piše «Tri autobusa punih mladih krenula su jučer iz Đakova zahvaliti se Čudotvornoj gospi».
Prva nebuloza u članku je što novinar uporno piše da su se nosile i dijelile majice s natpisom «Inati se Slavonijo» koji je tobože «već poznat». Nije mu palo na pamet pogledati fotografiju i pročitati natpis sa majice. Ali nije u tome stvar. Stvar je u tome da ovaj članak implicira da su svi ti ljudi bili na Glavaševoj listi...tri autobusa (cca. 150 ljudi) napunilo se «mladima sa Glavaševe liste». Glupost. Druga stvar, zar zaista ima toliko mladih ljudi koji u isto vrijeme razmišljaju svojom glavom (što obično i razlikuje mlađu od starijih generacija) i «navijaju» za Glavaša Batinaša? I kakve su to bedastoće o zahvalama Čudotvornoj Gospi, pa nije ti Batinašu Čudotvorna Gospa omogućila pobjedu već naivni birači koji misle da postoje iznimke onoj «vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada»?
Kao osoba koja donekle pokušava ispuniti svoju ulogu koju nam je Starčević dodijelio prozvavši nas sve «političkim bićima» (zoon politicon), često uočavam pokušaje manipulacije mladima od strane političara. Općenito, stalno se na sva usta priča da smo potrebni u politici, a kada netko i pokaže interes onda nam se drži predavanje o «potrebi učenja od starijih kolega i postupnog sazrijevanja». Čak i birači koji stalno vape za «mladim, stručnim ljudima» rijetko zaokružuju imena novih i mladih lica već radije daju svoj glas onima koji su «prekaljeni» i koji već duže vrijeme...traju... Imavši to sve u vidu, kao i poznavanje lika i djela Glavaša Batinaša, sumnjam da se radi o nekakvom borcu za aktivnije uključivanje mladih u politički život zajednice... I da, najbolja fora u članku koju još nisam spomenula... piše da su mladi ovim činom gospodinu Glavašu «izrazili naklonost kao svom političkom idolu». Dragi moji pripadnici «Glavaševe mladeži», ako vam je to uzor, okanite se politike i bacite na žešću molitvu za prijevremene izbore...
Survivor
U današnjoj epizodi imat ćete priliku vidjeti kako je pleme Drivos pobijedilo u natjecanju za imunitet. Vođa plemena Kanader uspio je uz pomoć i bodrenje ostalih članova plemena, ponajviše Super Jace najduže izdržati smrad kojemu su natjecatelji bili izloženi tijekom iznimno zahtjevnog zadatka. Naime, pleme Drivos i pleme Sljemenos morali su na izoliranoj lokaciji u samoj divljini Markovog Otoka držati dah jer je smrad koji dopire iz obližnje pećine Saboros takvog intenziteta da su se natjecatelji slabijeg srca, poput npr. Hebija, onesvijestili pa mu je Šeki priteknuo u pomoć sa svojom poznatom metodom davanja umjetnog disanja «usta na bocu».
Pleme Sljemenos djelovalo je potišteno i zabrinuto još jednim u nizu poraza, ali su za voditelja Survivora Demislava Bagonjića izjavili da se ne predaju te da imaju još «aduta u rukavu». Demislav Bagonjić je gledateljima natuknuo da je adut možda lokalna biljka «parlamentaros izboros» iz porodice izborosa, a koju članovi plemena Sljemenos traže po Markovom Otoku jer vjeruju da će im dati dodatnu snagu da pobijede na sljedećem natjecanju za imunitet.
Od zanimljivosti tijekom prvih sedam dana na Otoku, izdvajamo škakljive scene između Poriluka Bebića i ljepuškaste manekenke Škarice Ožbolt koju je Poriluk mazao mlijekom za sunčanje dok se Škarica gola sunčala na stijenama Markovog Otoka. Uočen je i rivalitet između Braneta Batinaša i Antiše Đepića oko ulova ribe jer je od 5 riba Batinaš smatrao da on zaslužuje 3, a Antiša 2 dok je Antiša htio zadržati sve ribe, a Batinašu dati nekoliko priljepaka i ježinaca koje je pokupio u plićaku...
Svakako nastavite pratiti hrabru borbu naših dvaju plemena za opstanak na Markovom Otoku. Hoće li Batinaš ostati bez ulova, kako će se razvijati romansa između Poriluka i Škarice te hoće li Drivo konačno priznati da više voli plivati sa Šekijem, nego sa Hebijem?
P. S. Svaka je sličnost sa jučerašnjom epizodom Survivora koju sam gledala u nedostatku ičega pametnijeg...namjerna!
Koalicije
Slušam danas neke ljude i ne vjerujem svojim ušima. Pričaju o koalicijama na gradskim, općinskim i županijskim razinama i tvrde da su to sve „kompromisi za opće dobro“. E pa nisu baš sve koalicije kompromisi za opće dobro. Danas sam digla ruku protiv odluke većine da se u pojedinim iznimkama dozvoli koalicija sa HSP-om. Nas šačicu jadnika koji se usudimo misliti svojom glavom, proglasili su „tvrdolinijašima“ i osobama bez „vizije“ bez strategije za dobrobit stranke. Jer... ako mogu u Europi dvije dijametralno suprotne stranke formirati vlast, zašto to ne bismo i mi mogli? Pa zato što pojedini dijelovi Hrvatske još nisu niti na putu za Europu, a kamoli „u Europi“.
Haespeovci u mojem selu nadaleko su prepoznatljivi... ako vidite osobu u trenirci, izbrijane glave i u kožnoj jakni na plus 30 (u hladu), to vam je član Haespea. Nisu to nikakvi intelektualci poput Tončija Tadića, nisu to blagoglagoljivi tipovi poput Rožića, nisu to ljudi koji su završili fakultet pa da sad mogu falsificirati magisterij, kao što je Đapić učinio... To su ljudi koji su od zvanja autolimara u par mjeseci postali kojekakvi inženjeri, u mojoj županiji mnoštvo visoko obrazovanih koji sudjeluju u politici potječe iz redova NKV-ovaca koji su od švercera iz „gepeka“ dogurali do „viših stručnih savjetnika“... I s takvim bi ljudima trebalo stvoriti koaliciju koja bi bila od koristi za širu zajednicu? Ma nema te sheme koja će mojoj susjedi Muslimanki ili teti u trgovini koja je Srpkinja, objasniti da je „u njihovom interesu“ da moja stranka koalira sa HSP-om.
Priznajem, možda sam „politički kratkovidna“ i zastupam „sektašenje“, ali samo ako se radi o „sekti“ poštenih ljudi. A jednoga dana kada dostignemo razinu političke razvijenosti jedne Danske ili Norveške, vrlo rado ću sjesti za stol sa svima i razgovarati o „općem interesu“. Do onda za stolom samo vidim ljude iz HSP-a i HDZ-a koji u mojoj sredini pozivaju na mržnju naspram bilo čega drugačijeg od njih... bilo da se radi o drugoj vjeri, drugoj naciji ili jednostavno, drugom svjetonazoru. Zaglavili su dečki u 90-ima i nikako da izađu iz njih. A ja bih s njima trebala „po europski“? Ma hajte molim vas...
Poslije svega...
Znate, jučer je bio dobar dan. Jako dobar dan. Nakon mjesec dana mukotrpnog rada i 3 tjedna krvave kampanje došli su i rezultati. I isplatilo se. Isplatio se svaki usrani plakat, letak i olovka koje sam zalijepila ili podijelila u ovim izborima. Isplatilo se pisati pisma biračima i kuvertirati ih do ranih jutarnjih sati kako bi se stigli na vrijeme poslati. I neću vam glumiti (jer nikada niti nisam...). Rasplakala sam se saznavši da smo pobijedili protivno svim prijetnjama, ucjenama, svađama sa svim političkim trogloditima u mojem selu. Ljudi još ne vjeruju, ali osjeća se neki svježi „povjetarac“ u mislima ljudi, svi nešto očekuju.
A da samo znate što sam sve doživjela, bilo je kao u nekom političkom trileru, a u pojedinom trenutku dramaturški zaplet poprimio je i primjese vesterna (kad imaš posla sa šerifima i kaubojima...). Sukobljavali smo se sa hadezejom, rvackom strankom prava i „blokašima“ na samome rubu fizičko-političkih obračuna i sada zapravo shvaćam da je svaki djelić kampanje bio presudan i nužno potreban. Eto, toliko o kampanji od mene, nadam se da vas nisam previše opteretila, ali ako vas politika opterećuje, vjerojatno niti ne čitate moj blog...
Nego... jeste li vidjeli one stare „prdonje“ u današnjem dnevniku kako brane jadnoj dječici da se provesele na svoj „ludi dan“ iliti „norijadu“? Ne znam koliki je utjecaj udaljenih nebeskih tijela, plime ili oseke te sezone parenja vinske mušice na starije osobe, ali mora da nešto utječe na ljude u „srednjim“ godinama kada tako lako zaboravljaju što su oni radili posljednjeg dana škole. Sigurno nisu plesali menuet (ili neki slični srednjovjekovni ples) na gradskom trgu, obučeni u istu odjeću kao i cijela gimnazija. A upravo to traže od srednjoškolaca u Osijeku. Jer to je „civilizirano“. Nemojte me krivo razumjeti, nipošto ne odobravam idiote koji završe na hitnoj zbog trovanja alkoholom ili demoliraju sredstva javnog prijevoza, ali... Neke stvari se moraju proživjeti u određeno doba života. Ne možeš se napiti i zaliti najmrskijeg profesora pomno izrađenom mješavinom vode i brašna osim ako nije „norijada“. Iako ne sporim da je plesanje menueta isto tako luuuuudo zabavno i uzbudljivo... hi,hi,hi... Ne tražimo od današnje djece stvari koje nismo tražili od nas samih u njihovim godinama. Samo to.
Zlata vrijedni savjeti
Posljednjih nekoliko dana otkrila sam neke «životne» tajne, da ne kažem lekcije, pa ću biti toliko dobra i podijeliti ih s vama. Kao prvo, sve one priče da političari dobro žive su obična izmišljotina. Ukoliko želite ekonomski dobro situirati sebe, svoju djecu i njihovu djecu, odgovor je… postanite predsjednikom sindikata. Ma nije uopće važno kojega. I predsjednik sindikata čistača cipela ima povoljniji položaj od npr. višeg savjetnika u nekom državnom uredu ili firmi. Pogledajte recimo sirotog Borisa Kunsta. Pa kako radnici očekuju da se on bori za njihova prava kad čovjek mora brinuti kako će pokriti troškove popravka auta koji mu je sin slupao. Dobro, da vama sin slupa godinu dana stari BMW, zar vi ne biste bili zabrinuti? A tek da mu netko ukrade 15. 000 eura vrijedan ručni sat koji nosi? Pa koga briga što neki ljudi nakon 35 godina rada u npr. Sljemenu moraju brinuti jer će sutra vjerojatno završiti na ulici? Auto mu je slupan! Takav ogroman stres se ne može usporediti sa neizvjesnom egzistencijom radnika Dione koju je Kutle upropastio a sad slobodno šetucka ulicama grada. Zato ljudi moji (i ljudice isto), ako želite vrtiti zaista dobre pare, bacite se u «sindikalne vode».
Ili postanite dio još jedne profitabilne organizacije poput npr. Caritasa. Istina, morat ćete zatvarati oči nad slučajevima zlostavljanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali s druge strane, mala je to cijena kada znate da ćete surađivati sa divnom osobom poput Jelene Brajše koja će vam iz prve ruke pokazati «najuspješnije tehnike samozavaravanja i zatvaranja oči pred istinom». Kaže teta Brajša da je u domu u Brezovici zabranjeno tući djecu. Ali ako se to ipak dogodi «to je sasvim opravdano i razumljivo jer ta djeca su pravi vražićki i moraju nekako biti kažnjena». Jedina svijetla točka u njezinim posljednjim izjavama je njezina rečenica «bavit ću se ovim poslom dok imam zdrav mozak»… to mi vraća vjeru u hrvatske zdravstvene institucije koje sada samo trebaju i empirijski potvrditi ono što je svakom normalnom čovjeku već odavno jasno. Pedofilija i zlostavljanje djece od strane crkvenjaka i ostalih dušebrižnika iz krila majčice crkve, nisu prostekli iz Svetog pisma već iz nezdravih mozgova.
Seoske novosti
Jedan sat iza ponoći, što bi Matoš ili neka druga pjesnička duša rekla, na cesti se čuje samo laveža pasa. Ja i trojica meni sličnih luđaka šećem sa plakatima pod jednom rukom i kanticom sa ljepilom pod drugom. Dobra je ova kampanja. Do kraja ću upoznati sve policajce u mojemu selu jer nas svake večeri zaustavljaju, legitimiraju, ispituju… Počele su i prijetnje ljudima koji su nam skloni. To je dobro. Znači da se šerifu tresu gaće. Još samo da objasnim «raji» zašto je važno da izađu na ove izbore koji su od svih ostalih «najviše njihovi». Do 15. svibnja volim ljude. Ništa mi nije teško i puno se smiješim, odgovaram na sva pitanja i ne vrijeđam ustaše, fašiste i ostalu neonacističku gamad koja obitava na ovim mojim prostorima. Ponašam se, štonobisereklo, politički korektno. A iza 15. svibnja ne želim više slušati o premalo vrtića, o gužvi u autobusima, o drndavoj cesti bez asfalta. O tome ću slušati do 15. i onda će svi koji imaju nešto za reći po tom pitanju, imati svoju priliku. I glasati za šerifa ili za novi vrtić, asfaltiranu cestu i kanalizaciju.
A vidim da se i blogom vode kampanje. Blogove su otvorili Vesna Pusić, Tatjana Holjevac i Davorko Vidović. Nije to loše ljudi moji. I ne samo zato što je lijepo vidjeti modernog političara. Ja bi osobno voljela da i više ljudi koji se bave politikom otvore svoj blog. Zamislite…
Zamislite taj Šekijev blog. Pa to bi bilo tisuće i tisuće upada u jednom danu. Ili na primjer…
I Kalmetin blog bio bi hit. Zato političari, povedite se svijetlim primjerom kolegica Pusić i Holjevac i kolege Vidovića i shvatite da ukoliko ne uhvatite korak s vremenom, pregazit će vas…»bespuća povijesne zbiljnosti» (hi,hi,hi,hi)
P.S. Sheki, Kalmeta, Jaca, Kanader i Hebi…imate moju podršku…osobno ću vam pretipkavati rukom pisane tekstove za blog. Mala je to žrtva za mene, a veliki dobitak za blogosferu… Živjeli!
04.05.2005. u 12:49 | 16 Komentara | Print | # | ^