Poslije svega...
Znate, jučer je bio dobar dan. Jako dobar dan. Nakon mjesec dana mukotrpnog rada i 3 tjedna krvave kampanje došli su i rezultati. I isplatilo se. Isplatio se svaki usrani plakat, letak i olovka koje sam zalijepila ili podijelila u ovim izborima. Isplatilo se pisati pisma biračima i kuvertirati ih do ranih jutarnjih sati kako bi se stigli na vrijeme poslati. I neću vam glumiti (jer nikada niti nisam...). Rasplakala sam se saznavši da smo pobijedili protivno svim prijetnjama, ucjenama, svađama sa svim političkim trogloditima u mojem selu. Ljudi još ne vjeruju, ali osjeća se neki svježi „povjetarac“ u mislima ljudi, svi nešto očekuju.
A da samo znate što sam sve doživjela, bilo je kao u nekom političkom trileru, a u pojedinom trenutku dramaturški zaplet poprimio je i primjese vesterna (kad imaš posla sa šerifima i kaubojima...). Sukobljavali smo se sa hadezejom, rvackom strankom prava i „blokašima“ na samome rubu fizičko-političkih obračuna i sada zapravo shvaćam da je svaki djelić kampanje bio presudan i nužno potreban. Eto, toliko o kampanji od mene, nadam se da vas nisam previše opteretila, ali ako vas politika opterećuje, vjerojatno niti ne čitate moj blog...
Nego... jeste li vidjeli one stare „prdonje“ u današnjem dnevniku kako brane jadnoj dječici da se provesele na svoj „ludi dan“ iliti „norijadu“? Ne znam koliki je utjecaj udaljenih nebeskih tijela, plime ili oseke te sezone parenja vinske mušice na starije osobe, ali mora da nešto utječe na ljude u „srednjim“ godinama kada tako lako zaboravljaju što su oni radili posljednjeg dana škole. Sigurno nisu plesali menuet (ili neki slični srednjovjekovni ples) na gradskom trgu, obučeni u istu odjeću kao i cijela gimnazija. A upravo to traže od srednjoškolaca u Osijeku. Jer to je „civilizirano“. Nemojte me krivo razumjeti, nipošto ne odobravam idiote koji završe na hitnoj zbog trovanja alkoholom ili demoliraju sredstva javnog prijevoza, ali... Neke stvari se moraju proživjeti u određeno doba života. Ne možeš se napiti i zaliti najmrskijeg profesora pomno izrađenom mješavinom vode i brašna osim ako nije „norijada“. Iako ne sporim da je plesanje menueta isto tako luuuuudo zabavno i uzbudljivo... hi,hi,hi... Ne tražimo od današnje djece stvari koje nismo tražili od nas samih u njihovim godinama. Samo to.